Home | Magazin | Aktuelnosti | Bajramska radost je u punoj kući djece
Dika Juhić
FOTO: Dika Juhić

Bajramska radost je u punoj kući djece

Nani Diki Juhić ni duboka starost nije izbrisala sjećanja na običaje koji su se nekad praktikovali za Bajram

Danas često od starih čujemo kako bajrami nisu kao što su nekad bili. Kako, ustvari, ništa nije kao prije kada su živjele naše nane i dede. Više se poštovalo, pogotovo stariji, imalo razumijevanja jedno za drugo, obilazilo, družilo i pomagalo. Bajrami su bili posebni, kuće i avlije su odisale toplinom, gostoprimstvom, ali i ljudi. Svega toga dobro se sjeća osamdesetdevetogodišnja nana Dika Juhić, rođena Sarajka sa Bistrika, kojoj ni duboka starost nije izbrisala iz memorije sve ljepote i običaje koji su se nekad praktikovali za najveći i najradosniji muslimanski praznik.

Šerbe od ruže

SARAJEVO GRILL TORONTO

– Da je bogdo Bajram kao što je nekad bio. Ne zaboravljam kako smo se svi u porodici oblačili u novu odjeću, pripremali naša ukusna bosanska jela, obavezno su bili sogan-dolma, bosanski lonac, sarma u japraku, baklava, paklame i paprenike. Majka bi paprenike potkuhala navečer, a ujutru na Bajram bi ih premazala jajima i posula ćurekotom, pa ispekla i narezala na tanjir, pa bi svakog ko nam dođe ponudila toplim paprenicima i šerbetom od ruže. Danas omladina ne zna šta je to, smiju se takvim starim jelima koje malo ko da više sprema. Kurban se obavezno klao i dijelio siromašnima i komšijama. Rodbina i prijatelji su se dočekivali i obilazili, a danas nema ko da ti otvori vrata, sa sjetom se prisjeća nana Dika, koju bistar um još uvijek dobro služi.

Nanu žalosti današnje vrijeme kada, kako ističe, niko nikog više ne gleda, niko nikog ne razumije, ne poštuje i ne uvažava. Ne sviđa joj se što mlađi ne priznaju starije i ne slušaju njihove dobronamjerne savjete, nego se prave da su oni najpametniji.

image

– Uđem u trolejbus i stojim, sve je puno. Dvije djevojke ispred mene sjede i neki čovjek govori: “Kako vas nije stid da sjedite, a nana stoji”. One odgovaraju “Ko joj je kriv što je ostarila”. Vidiš, sine, da ne valja ovo vrijeme, ovaj dunjaluk, ni ljudi. Ne mogu da dođem sebi da je došao ovakav vakat. U mojoj mladosti poštivali su se vjerski, komšijski običaji, djeca su poštovala roditelje i starije. Kad otac kaže da je mlijeko crno, onda je crno. Današnjoj omladini bi poručila da paze roditelje, jer teško onome ko roditelju kaže Uhhh, on neće pomirisati džennet. Kad ti je u mahali bolesnik, nema boljeg sevapa nego obići ga. Danas, nažalost, ljudi gledaju druge stvari, kažu nemam šta ponijeti. Ma najbliži se više ne obilaze, u istom gradu mjesecima se ne vide. U naše doba žene su se svakog petka sastajale na kahvu, iako je i tada bilo onih koje su radile, ali se druženja nisu propuštala. Sada su se svi otuđili, udaljili jedni od drugih. Još ponekih kuća i žena finih ima, jer hodam i vidim. Uzdam se u dragog Allaha da će se vrijeme promijeniti nabolje, priča nam nana koja smatra da je sve dobro i ono ljudsko u čovjeku pokvario posljednji rat u BiH, ali i tehnologija koja je zarobila ljude, posebno omladinu.

Praktikovanje vjere, učenje hatmi, obilasci mevluda i tevhida sastavni su dio Dikinog života. Upravo ta duhovnost je održava u životu, koji je, priznaje ona, nije baš mazio.

Burek i sarma

Nekad joj je bila puna kuća djece, a onda je izgubila četvero, ostala bez muža, sestara i sada staračke dane provodi sa sinom i unukom u stanu u centru grada. Srce joj je slabo, slabo i čuje, ali joj je dragi Bog podario dobru pokretnost i pamćenje pa nije prepuštena drugima. Nadolazeći Kurban-bajram i sa radošću i sa tugom dočekuje, jer joj neće kao prije biti puna kuća njenih najdražih.

– Kad Bajram dolazi, meni hoće srce da pukne. Nema nas koliko nas je bilo prije. Sada sam sama sa sinom i unukom pa ću za nas troje pripremiti bajramsku sofru onoliko koliko mi zdravlje, ali i finansije dopuste. Obavezno ću skuhati sogan-dolmu, malo zaviti sarme u japrak, napraviti burek i paprenike. Kupit ću pakovanje baklave i hurmašica, jer ih nisam više u mogućnost spremati. Nedostaje mi što baklavu ne mogu ja složiti, ali i bez toga će Bajram biti lijep, kaže nana Dika.

By Oslobodjenje

Vaš komentar

ZIPA OVO

Dario Džamonja

Inspektor “Hamzigahop” – Dacina priča za vikend

Ulazim u Slogu. Za šankom (novim) ona ista tupa lica koja sam i ostavio pri …