Tuesday , December 12 2017
Home | Pozitiva | Kolumne | Boris Dežulović: Oj vojvodo luksemburški
Boris DEŽULOVIĆ
FOTO: Boris DEŽULOVIĆ

Boris Dežulović: Oj vojvodo luksemburški

“Ja sve ove dane čekam da mi svane”, pjevao je Dačić turskom agi, “da vidim tvoj dragi lik”, a Bakir dolje u Šeheru plače u Miljacku: “Jednom si rek’o, nisi porek’o, da sam za tebe jedini…”

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.

Elem, Fata i jaranice piju kafu i pričaju o televizijskim sapunicama, kad će jedna od njih: “Meni su nekako najdraže turske, one pravo tužno završavaju.” “Meni bogami meksikanske”, dobaci druga, “meksikanske serije uvijek imaju sretan kraj.” “Štajaznam, meni su ipak najdraže indijske”, dobaci na kraju Fata. “One ni nemaju kraja.”

Milan Lane Gutović - Hit Komedija"Ukrađena Ličnost" - Toronto

Možda je, eto, Bakir ipak trebao pokušati s Indijcima. Ili Meksikancima. Pa ako i ima kraja bosanskoj nesreći, da barem bude sretan. Ovako, polomio se siromah ašikujući s turskim predsjednikom Tadžipom Erdoganom – pet-šest puta sastajao se s njim posljednjih godina, sve mu tepajući kao babi bošnjačke nacije i “našem vođi” – a “naš vođa”, bestidnik, na tužnom završetku serije osvanuo u dvorcu u Beogradu, za bogatom trpezom sa srpskim kolegom Aleksandrom Vučićem i njegovim posilnim Ivicom Dačićem, obećavajući Srbiji financijsku pomoć u izgradnji auto-puta.

I kao da je to malo, Vučićev trubadur Dačić zapjevao Erdoganu “Osman-agu”, sve na turskom. Pa onda, tek da utrlja Bakiru sol na živu ranu, Tadžip-agi – sunce ti jebem! – na uho zapjevao i “Miljacku“. “Ja sve ove dane čekam da mi svane”, pjevao je Dačić turskom agi, “da vidim tvoj dragi lik”, a Bakir dolje u Šeheru plače u Miljacku: “Jednom si rek’o, nisi porek’o, da sam za tebe jedini…”

Eh, to je možda u meksikanskim serijama, u meksikanskim serijama zna se red, jednom kad se rekne i kad se ne porekne, to je sveto pismo, i kad Consuela sve ove dane čeka da joj svane, na kraju joj bogami i osvane, potpišu na kraju serije ona i bogati veleposjednički nasljednik Ruben Manuel ugovor o izgradnji hidrocentrale, tvornice, mosta ili, štajaznam, auto-puta, tako nešto, dočim u turskoj sapunici – kako vidimo – Ruben Manuel na kraju ugovor za izgradnju auto-puta na koncu potpiše s onom rospijom Chiquititom.

Tek sad doznao je tako Bakir da ga babo Tadžip nije zajebo kad mu je ono, nema niti mjesec dana, na prvom samitu Organizacije islamske suradnje o nauci i tehnologiji u Astani, glavnom gradu Kazahstana, obećao svu potrebnu pomoć za izgradnju auto-puta: sat vremena razgovarali su Bakir i Tadžip o geostrateškoj situaciji u islamskom svijetu, sedam puta prevrnuli bezbjednosnu situaciju u Mijanmaru i pogrom nesretnih Rohinja, dok nije na koncu Bakir dočekao da kao usput sramežljivo priupita Erdogana nego oćel’ bit šta turskih investicija, a ovaj mu odgovorio da naravno da hoće, jel’ mu obećao auto-put ili nije? Jednom je rek’o, i nije porek’o.

Samo koju heftu kasnije Erdogan, eto, mrtav-hladan financiranje auto-puta obećao u Beogradu Aleksandru Vučiću, a kad ga je Bakir pomalo i uvrijeđeno upitao što ga je tako zajebo, saznao je da turski predsjednik nikoga prevario nije: on je, naime, mislio na auto-put Sarajevo-Beograd.

Od silne ljubavi Turske prema Bosni i Hercegovini ostat će tako par džamija, par turskih škola i auto-put za Milorada Dodika.

Nije, dakako, prvi put da su bogati veleposjednici tako zajebali nesretnu i naivnu Consuelu. Sjetit ćete se, nije davno bilo, kad su oko nje obigravala muslimanska braća iz Arabije, sve joj pričajući zavodljive, divne bajke o silnim investicijama, brda i doline obećali Bakiru bogati arapski šeici i emiri, pa na kraju od sviju brda niknuo samo Golden Hills u Tarčinu, od sviju dolina tek Green Valley u Vogošći, a šeici u povratku svratili kod Aleksandra Vučića, pa tamo potpisali ugovor za sedamsto sedamdeset i sedam godzilijardi novaca vrijedan projekt “Beograd na vodi” sa sve novim mostom preko Save. Zapjevao valjda Ivica Dačić šeicima na uho “Ko bi reko čuda da se dese, pa Miljacka mostove odnese”, i hap! – odnijela Miljacka most u Beograd.

Iza bogate bošnjačke braće ostalo na koncu par onih, kako se zovu, urbanih vila s tradicionalnim bosanskim bazenima za naivne bosanske ovce, takozvanih kurban-vila, a šeici Vučiću udarili graditi cijeli ganc novi, kako bih rekao, urbani grad.

Odavno to, međutim, nije više incident, već algoritam: Bakir po svijetu ašikuje s muslimanskom braćom, od saudijskih šeika do turskih premijera, sve se časte i u Kur’an kunu, a od njihove silne ljubavi Bosni i Hercegovini ostanu samo džamije. Hidrocentrale, tvornice, mostove i auto-puteve za to vrijeme po Bosni grade, naravno – kauri.

Nekidan, recimo – taman nekako dok je “naš vođa” Tadžip Erdogan bio na putu iz Sarajeva u Beograd – Vlada Federacije BiH objavila je izvještaj s listom najvećih direktnih stranih investitora u Bosni i Hercegovini za 2016. godinu. Od nešto više od pola milijarde maraka, najviše je u BiH investirala, gle čuda, Republika Hrvatska, s uloženih stotinu dvadeset dva milijuna maraka. A bogati saudijski rođaci i turska braća, što su onomad na Sarajevo Business Forumu, sjetit ćete se, obećali Bosni investicija od tristo milijuna maraka? Sama bezbožna Nizozemska uložila je u BiH koliko Arapi i Turci zajedno na dnu liste: Saudijska Arabija investirala je 2016. cijela trideset tri milijuna, a Erdoganova Turska jedva trideset.

Tridesetak milijuna maraka! Toliko, ne znam kako bih vam rekao, turski drugoligaš Gazisehir Gaziatepspor u Europi plati lijevog beka: toliko novaca – petnaestak milijuna eura – saudijski šeici potroše na jedan skromniji ramazanski iftar u Monte Carlu! Više od muslimanske braće u Bosnu je uložila čak i Austrija – a ne govorim pri tom o 1886., nego o 2016. – pa i sam mali Luksemburg, državica veličine nekog bosanskog distrikta, koja je, nećete mi sad vjerovati, prošle godine u Bosnu i Hercegovinu uložila četrdeset pet milijuna maraka, pedeset posto više i od Arapa i od Turaka. Luksemburg!

Nije, eto, Luksemburg nikad zajebao Bosnu i Hercegovinu – samo u četiri kvalifikacijske utakmice za europska nogometna prvenstva 2004. i 2012. Luksemburg je Bosni donirao svih dvanaest bodova uz gol razliku 0:11 – pa svejedno nismo vidjeli Bakira da obigrava oko velikog vojvode Henrija Luksemburškog i naziva ga “našim vođom”.

Pa ako i nije pokušao s Indijcima ili Meksikancima, mogao je barem s Luksemburžanima. A da je pri tom u luksemburškom vojvodstvu pameti koliko u bošnjačke braće s istoka, sad bi negdje na Alipašinom bio golemi, raskošni Islamski centar sa džamijom Velikog Vojvode Henrija Luksemburškog.

Plus bi mu Dačić u Beogradu na tečnom luksemburškom na uho pjevao “Oj vojvodo Sinđeliću, srpski sine od Öslinga ravna”.

Vaš komentar

ZIPA OVO

Tarčin Forest Resort & Spa

Tarčin Forest Resort dobio nagradu za najbolji novi hotel 2017.

Tarčin Forest Resort – MGallery by Sofitel Sarajevo dobio je prestižnu nagradu za najbolji novi …