Home | Magazin | Aktuelnosti | Dan kada je otišao Meša Selimović: Tražio sam voljenu Bosnu
Meša Selimović
FOTO: Meša Selimović

Dan kada je otišao Meša Selimović: Tražio sam voljenu Bosnu

Ima neke simbolike u tome da je Selimović umro 11. jula, a da se baš svakog 11. Jula u Potočarima govore dijelovi njegovog velikog djela „Derviš i smrt“.

U osvit nove velike tragedije svijeta iz kojeg je potekao, protagonista jednog tragičnog vremena i svoje tragične sudbine, Meša Selimović, umro je 11. jula 1982. godine, kako je zapisao Miljenko Jergović u tekstu “Ateist koji se usrdno molio”.

“Bez oproštajnih riječi i testamentarne geste koja bi mogla biti protumačena na komemorativnom skupu u Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti, Selimović je otišao na način potpuno nepodesan da se o njemu govori na ozbiljnome mjestu i s književnih visina. A pritom je otišao u skladu sa svojim poetičkim paradoksom i paradoksom svoga života u književnosti”, zapisao je Jergović.

GOLF TURNIR | Bosnian-Canadian Classic

Zasigurno jedan od najvećih pisaca jugoslavenske ere, pjesnik islamskoga misticizma”, kojeg će se “naše budale”, poput izvjesnog Seada Zubanovića, odricati u svom pomračenju mozga, dokazujući da je Selimović čak “ime velikosrpskog projekta”, bio je među onim velikanima koji su ponajbolje poznavali ovdašnjeg čovjeka, jer su “moji i ja sam njihov”.

Možda je zato pokraj života, kao i mnogi danas, morao otići odavde. Otišao je iz Bosne, ali zasigurno ne i od nas…

Ovako je Meša Selimović pisao i govorio o Bosni

 

“Mi smo ničiji. Uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz.

Vjekovima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ko smo. Živimo na razmeđu svjetova, na granici naroda, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije kao na grebenu.

Otrgnuti smo, a neprihvaćeni. Ko rukavac što ga je bujica odvojila od majke pa nema više ni toka, ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. Drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoju nemamo. Mame nas kad smo potrebni, a odbacuju kad odslužimo.

Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje, a sve se plaća pa i ova ljubav. Svako misli da će nadmudriti sve ostale i u tome je naša nesreća.

Kakvi su ljudi Bosanci?

To su najzamršeniji ljudi na svijetu, ni s kim se istorija nije tako pošalila kao sa Bosnom. Juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo, a nismo postali ni nešto drugo. S nejasnim osjećajem stida zbog krivice i otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kad da gledamo unaprijed.

Zar smo mi slučajno tako pretjerano meki i surovi, raznježeni i tvrdi. Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti, zašto?

Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka čast našoj ludosti !”

― Meša Selimović, Tvrđava

***********************

“Pametni su ovo ljudi. Primaju nerad od Istoka, ugodan život od Zapada;

 Nikuda ne žure, jer sam život žuri;

 Ne zanima ih da vide šta je iza sutrašnjeg dana, doći će što je određeno, a od njih malo šta zavisi; 
Zajedno su samo u nevoljama, zato i ne vole da često budu zajedno; malo kome vjeruju, a najlakše ih je prevariti lijepom riječi; ne liče na junake, a najteže ih je uplašiti prijetnjom;

Dugo se ne osvrću ni na što, svejedno im je šta se oko njih dešava, a onda odjednom sve počne da ih se tiče, sve isprevrću i okrenu na glavu, pa opet postanu spavači i ne vole da se sjećaju ničeg što se desilo, boje se promjena, jer su im često donosile zlo, a lako im dosadi jedan čovjek makar im činio i dobro;

Čudan svijet, ogovara te, a voli, ljubi te u obraz, a mrzi te, ismijava plemenita djela, a pamti ih kroz mnoge pasove; živi i nadom i sevapom i ne znaš šta nadjača i kada;

Zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni – sve su to oni i sve između toga;

 A povrh svega moji su i ja njihov, kao rijeka i kaplja i sve ovo što govorim, kao o sebi da govorim.”

Vaš komentar

ZIPA OVO

Mezarje Potočari

Kako je u Srbiji trebalo obilježiti godišnjicu genocida u Srebrenici

Nezamislivo je iskreno izvinjenje žrtvama, kao i mogućnost da djeca u srpskim školama uče šta …