Home | Magazin | Devetnaestogodišnji Jajčanin prvi u regionu dobio protezu koju pokreće mislima
FOTO: Ermin Omerović

Devetnaestogodišnji Jajčanin prvi u regionu dobio protezu koju pokreće mislima

Devetnaestogodišnji Ermin Omerović iz Jajca je danas, na press-konferenciji u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu, pred generalnom direktoricom KCUS-a prof. dr. Sebijom Izetbegović, direktorom Klinike za ortopediju i traumatologiju prof. dr. Đemilom Omerovićem i pred, kako je sam rekao, svojom ‘drugom mamom’ dr. Željkom Mičić -Sarač, direktoricom Firme Otto Bock Adria.d.o.o. pokazao kako i on može desnom rukom raditi gotovo sve ono što i svi njegovi vršnjaci, ljudi uopće.

Kako je, šaleći se, objasnio, pošto je on džentlmen, generalnoj direktorici je sam nasuo vodu u čašu, pa je onda demonstrirao kako može kafu usuti u čašu, a, na molbu znatiželjnih novinara, sjeo je i za laptop i napisao da im se svima zahvaljuje.

Na samome početku ovoga dirljivog skupa, Ermin je plastične čaše poredao u tri reda. Na kraju je ispalo savršeno, ali on se izvinuo zbog malih manjkavosti. Spopala ga trema. Kako i ne bi.



Jer, ovaj mladi čovjek je doista imao veliku sreću u velikoj nesreći koja ga je zadesila, nakon koje je, iz Jajca, prebačen na Kliniku za ortopediju i traumatologiju gdje mu je amputirana ruka. Bilo je to, objasnio je dr. Omerović, u novembru 2018. godine.

image

Nakon toga, a tražeći način da pomognu Erminu, našli su saradnika u kompaniji Otto Bock, objasnio je dalje prof. dr. Omerović, naglasivši da je on, poslije svega što je urađeno, sada – prezadovoljan.


Ovo je prvi put u regionu da se ugradi takvo, najsavremenije pomagalo. Ruka kojom se Ermin služi je rezultat i struke, i nauke i tehnologije, istakao je prof. Omerović, a direktorica kompanije je dodala da se Otto Bock od 1919. godine bavi proizvodnjom mogula i dijelova za protetička i ortotička pomagala, vodeća je u svijetu i sa futurističkim pogledima.

Ono što je sada Erminova ruka proizvod je vrijedenog tima stručnjaka koji svakodnevno rade na novim tehnološkim inovacijama u smislu elektronske inteligencije integrisane u proizvod, objasnila je dr. Mičić-Sarač.

image

A to, u ovom slučaju, znači, da Ermin svojim mislima pokreće i upravlja protetičkim pomagalom.

Dva mjeseca to već radi i kada savlada sve pokrete, moći će ih napraviti onoliko koliko ih spada u 14 grupa. Dakle, ne 14 pokreta, nego grupa.

No, hrabri Omerović je danas obećao da će on nadmašiti i tu prognozu.

Što je najvažnije, ja danas sam sebi mogu postaviti doručak, mogu zavezati pertlu, mogu sve raditi oko sebe, a s obzirom na to da mi je vožnja na motoru uvijek bila san, probao sam i to, kazao je Ermin.

Provozao se na motoru, sam.

Svi prisutni, a u publici su bili i desetine uposlenika KCUS-a, među kojima i najbliži saradnici generalne direktorice, kao i novinari, aplauzom su pozdravili i predstavnika Pomozi.ba, udruženja koje je doniralo pola sredstava za pomagalo, a drugu polovinu je poklonila kompanija Otto Bock, kojoj se, inače, Erminova majka obratila za pomoć.

I tako je ova tužna priča počela da se boji vedrijim bojama, upravo onakvim kakva je i Erminova ruka, koji je, u znak svoje beskrajne zahvalnosti, zagrlio prof. Izetbegović, svoju drugu mamu dr. Mičić-Sarač, prof. Omerovića, predstavnika Pomozi.ba, i uručio im skromne poklone, svoje zahvalnice, cvijeće…

Dr. Mičić-Sarač je, inače, naglasila da je bila vrlo prijatno iznenađena time što su doktori sa Klinike bili potpuno upoznati sa ovim i drugim revolucionarnim protetičkim dostignućima, a generalna direktorica Izetbegović je izrazila čast ‘biti direktorica Centra koji radi ovakve operacije’. Prema njoj, pokazalo se šta se sve može postići ako se djeluje kao tim, i ako sve karike u sistemu funkcionišu.

Na pitanje novinara kako osigurati i drugima ovakva pomagala, jer, u BiH ima 294.000 osoba s invaliditetom, što je 8 odsto populacije, Mičić-Sarač je ukazala na nužnost hitne izmjene zakona o nabavci pomagala.

Proteza koja predstavlja elektronsku inteligenciju integrisanu u proizvod koštala je 110.000 KM, što za pojedinca, i za naše siromašno društvo jeste mnogo sredstava. Ali, sreća koja je danas izbijala iz ovog mladog čovjeka, budućnost koja mu se osmjehnula i šansa da normalno nastavi život, nema cijene. Zato i treba zapamtiti apel direktorice Otto Bock kompanije da svi u društvu treba da doprinesemo, onoliko koliko možemo, da život svakog pojedinca bude u najvećoj mogućoj mjeri sličan životu koji je ovaj imao prije nesretnog slučaja.

By Oslobodjenje

Vaš komentar

ZIPA OVO

Nova miss BiH Ivana Ladan: Kruna je samo dio mog života, neću se mijenjati

Na izboru Miss BiH za Miss svijeta pobjedu je odnijela Ivana Ladan iz Jajca. U …