Wednesday , April 17 2019
Home | Magazin | Dođoh, napravih, popih kafu!
Kafa
FOTO: Kafa

Dođoh, napravih, popih kafu!


Skuvala sam kafu i sjela na krevet, rješena da “blogujem”, kakav izraz za pisanje. Nekako mi djeluje k’o eno me sjela sam malo da “fejzbučim”, a zvuči baš čudno. Nego, da se ja vratim po ono po što sam došla ispijam srk kafe.

O, da kafa!

Svaki dan se probudim i pomislim na kafu. Vjerovatno k’o i svaka druga osoba na planeti, ima nas dosta “kafedžija”. Otvorim oči i prvo želim da je skuvam, pa onda da jedem, umjesto da obrnem, jer ni moj gastritis to ne voli, ali Bože moj. Imam osjećaj ako je ne popijem kad mi se traži da ću pola dana imati migrenu.

SARAJEVO GRILL TORONTO

Bukvalno od djetinjstva volim kafu, kad je baka, još dok je bila živa i kuvala. Uvijek sam tražila i ja da pijem. Ne kafu sa mlijekom ili Divku, što je mama pravila, nego pravu crnu bez dodataka. Baka je uvijek znala sa strane malo da naspe i meni. Ti dani su za mene bili poput raja. Osjećala sam se važnom i odraslom, jer su se uvijek uz kafu vodili neki kao bitni razgovori. Tipa, šta će se kasnije raditi. Baka stavi na sto napolitanke ili one old school medenjake i svi smo bili nekako srećni.

Zbog čega volim kafu?

Mislim da me u mom životu, jedino bolest spriječila da ne pijem kafu i kad se nisam osjećala dobro. Mada i tu sam našla “rupu” u pravilu, pa kad se osjećam malaksalo i loše, skuvam kafu i kažem kako me ona okrijepi. Bez zezanja, ne znam da li je to placebo efekat ili ko zna šta je, ali čim je popijem osjećam se bolje. Isto tako kad čujem mamin glas kad sam bolesna. To je valjda tako, ne može se opisati.

Uvijek se zezam sa ljudima, da ko loše napravi kafu da je ne cijeni, ali to je zeza, jer svako pravi različito. Recimo, stručnjaci kažu da je kafa najbolja bez šećera i da tako jedino možemo u potpunosti da znamo njen okus. Eto ja pijem sa šećerom i to jednom kockom, a kao “kafedžija” sam.

Kafu stvarno volim i čini mi se da bih o njoj mogla napisati romane. Taj mir i spokoj kad je pijem, okus i miris, nema cijenu. U toku dana može sve da ne valja, ali da mi kafa ne valja, odmah znam da je propast svijeta. Čak i ne pretjerujem! Takva sam da je napravim ujutru čim progledam i mogu je popiti prije spavanja. Kafa je definitivno izgubila taj osjećaj kod mene da me drži budnom. To sad veoma dobro obavlja coca-cola.

James Bond kafa

Sad se sigurno pitate, šta je ovo, kakva sad James Bond kafa. Ako ste gledali James Bond onda znate da je on specifično pio svoj martini i po tome je bio poznat. Mene je tako jednom zezao konobar da i ja tako pijem specifično kafu. Svaki put kad pijem ness kažem kako hoću vruću i bez pjene, promješanu bez one sprave za kafu. Tako je i James Bond pio promješan martini, a ne mućkan. Nisam sigurna, ali znate šta hoću da kažem hahaha 🙂

Moj “problem” je, da ga tako nazovem što ne volim pjenu i onda kad mi u kafiću naprave kafu koja je pola pjena, pola kafa, budem u fazonu: “Šta sam Bogu zgriješila” hahaha.

Malo o istorijatu kafe

Postoji nekoliko pretpostavki o počecima korištenja kafe kao napitka i sve one u sebi sadrže, u većoj ili manjoj mjeri, elemente legende. Najpopularnija je ona koja kaže da je etiopski pastir Kaldi jednoga dana primetio da se njegove koze “čudno” ponašaju nakon što su se najele bobica s njemu nepoznatog grma. Kako su životinje postale prilično živahne Kaldi je i sam odlučio probati plodove. Zaključio je da mu one vraćaju snagu pa je svoje otkriće podelio s koptskim sveštenicima u obližnjem samostanu. Sveštenici su usvojili naviku konzumiranja plodova koje bi najpre namočili u vodu i zatim pojeli dok bi vodu u kojoj su se bobice namakale popili. Kafa je prihvaćena među sveštenicima, jer ih je odražavala budnima za vreme dugotrajnih molitvi. Uz etiopske kopte kafu su koristili i pripadnici nekih drugih istočnoafričkih plemena i to tako da bi plodove jeli pomešane sa životinjskom masti. Takvi obroci održavali su im snagu prilikom dugih pešačenja.

Zadnji srk

Evo ispijam zadnji srk kafe i razmišljam nešto. Nisam vam rekla koju kafu volim da pijem, a koju nikako ne volim. Inače, pijem ness kafu i obožavam je, malo je reći. Nekako najviše volim onu gold, nisam baš fan ni one classic, ali može ako nema ništa drugo. Paradoksalno je, ali 3 u 1 mi je očajan. Previše sladak i nemam isti osjećaj k’o kad je ja sama napravim.

Kapućina ne doživljavam ko kafe i to mi je možda kao užina između prave kafe da popijem. Mada će me mnogi napasti da ni ness nije kafa, da je jedina prava kafa “domaća”. Eto ne znam ni sama više, samo znam da bez kafe ne mogu. Who is with me?

By BUKA/ Autor: Brankica Smiljanić

Vaš komentar

ZIPA OVO

demokratija

Demokratija u BiH: đe ba zapelo?

Koliko smo mi, kao narod, zapravo spremni za demokratiju? Malo do nimalo. Naš proces tranzicije …