Saturday , September 21 2019
Home | Pozitiva | Intervju | Goran Bregović onako iskreno o svemu pomalo
Goran Bregović
FOTO: Goran Bregović

Goran Bregović onako iskreno o svemu pomalo

“U početku sam mislio da prvo sve krene u Sarajevu, ali u Sarajevu je sve uvijek malo komplikovano… Nadam se da ću im se dopasti.”

Ovom rečenicom muzičar Goran Bregović govori o predstojećem koncertu u Sarajevu.

Bregović ujedno priča i o tome kako je zahtjevno voljeti “naše zemlje”, kako glasi uputstvo za upotrebu u Sarajevu, o Dodiku, Vučiću, demokratiji…


Sarajevo ima uputstvo za upotrebu

Kad živite u malom gradu morate razumjeti da ako imate neku malu veličinu koju nosite sa sobom morate je ugurati u taj mali grad. Ja sam naučio da živim kao Sarajlija i čitav život živim tako. A to znači da se ne kurčim po Sarajevu – jao vidite kakav sam veliki.

Sarajevo ima svoja uputstva za upotrebu – nemoj se kurčiti ovo je Sarajevo.

O nepismenima i demokratiji

Ja čitav život upirem u jednu tačku, čitav život pišem muziku koja je u vezi sa tradicijom. I čitav život pritiskam u istu tačku. I tako pritiskaš dok ne popusti. A kod mene se to rano desilo.

Zbog rata sam morao da odrastem. Imao sam nagli skok iz pelena u pantalone. Tako i moja muzika.

U 21. vijeku ćemo morati da naučimo da živimo zajedno. Što nismo do sada naučili? Pa ako uporediš sa prirodom gde je sve skladno… Priroda je imala mnogo više godina nego čovjek da sve uskladi. Tako ga jedino mogu pravdati, mada bismo mogli da učimo i brže.

Mi još ne živimo u političkom dobu, ljudi ne znaju da glasaju, procenat nepismenosti je veliki… To je opasno.

Da je demokratija perfektna i Aristotel bi bio za nju. A nije. Bio je za prosvećenu diktaturu.

O čvarcima i porno filmu

Teško će biti neke kritične građanske mase kao što je bila ona 1968. jer su uspjeli da uguraju neki hedonizam za običnog čovjeka. Svako se malo zatvori, odgleda dva porno filma, vidi tamo neku polugolu pjevaljku, ima uvijek dovoljno za neke čvarke, ima dovoljno da se ubere neki paradajz kod rodbine… I tako se onda kotrlja sve.

O Vučiću i Dodiku

Nisam upoznao ovde današnje političare. Prije rata sam imao jednog prijatelja koji je bio političar ali mi ga je uvijek bilo žao. Uvek sam mislio da to nije zanimanje za mog prijatelja. Političar u toku svoje karijere malo toga vidi što je urađeno. Nije to ko kod zanatlije koji odmah vidi šta je uradio. Zato su zanatlije srećni ljudi. U politici je sve na duge staze a život je kratak. Malo srećnih ljudi sretnete u politici.

Sumnjam da političari mogu više… Ako žele da ih izaberu ponovo. Radiš tako da te izaberu i slijedeći put.

Vučića ne poznajem, kao ni Bakira Izetbegovića… Ali Dodika znam sto godina jer je bio u partiji za koju smo agitovali prije rata. Uvijek sam Dodika cijenio i volio. On je fini čovek, on je neko koga biste voljeli da imate za druga.

Imam poruku za Beograđane, za beogradski sloj intelektualaca koji su protiv Vučića. Mislim da on radi korisne stvari za Srbiju, ima neke stvari koje su vidljive kao rezultat. Kada putuješ, vidiš da neke nove fabrike, nove asfaltirane puteve, Beograd koji se gradi, to su za ovako malu zemlju koja je izgubila rat ogromni pomaci.

Zaratilo se zbog dva frižidera

U BiH je skoro beznadežni slučaj. Tragična granica, direktna granica u čovječanstvu među katolicima, muslimanima i pravoslavcima.

Za Titove vladavine smo lijepo živjeli. Porodica moje supruge je u to vrijeme živjela u jednom velikom stanu. Bilo ih je mnogo i oni su to lijepo riješili – jedan frižider za vlahe jedan za muslimane. To se tako rješavalo, nije se moralo zaratiti. Što se zaratilo? Shvatili su da je komplikovano imati dva frižidera… otkud znam.

Teško je voljeti naše zemlje

Ja sam maneken građanskog rata. Ja sam univerzalni patriota. Ne mislim da moram da mrzim Srbe da bih bio Hrvat. Ili obrnuto.

Moja djeca će biti Francuzi a neće biti naši… I srećan sam zbog toga. Čovjek voli svoju zemlju a ne zna se zašto. Zašto ja volim Bosnu? Bilo bi mi pametnije da volim neku normalnu zemlju u kojoj se normalno živi. Srećniji sam da znam da će voljeti Francusku kao što ja volim Bosnu. Ljubav prema Bosni je komplikovana, zahtjevna.

Moj deda je bio vojno lice, moj otac je bio vojno lice, da nisam bio u parizu i ja bih bio vojno lice. Našim zemljama ne trebaju im umjetnici već samo vojnici.

To su teške ljubavi, voljeti naše zemlje je komplikovano, piše Kurir.

Vaš komentar

ZIPA OVO

Edhem Čustović

Edhem Čustović zna kako zaposliti i zadržati mlade ljude u BiH – To radi već četiri godine

Tuzlak Edhem Eddie Čustović, odvano je poznato ime u svijetu nauke, inžinjeringa i inovacija na …