Home | Vijesti / News | Bosnian Canadian Community | Mak Delicatessen – Dašak Bosne na Lawrence Ave E. Toronto/ FOTO
mak delikatessen
FOTO: MAK Delikatessen - Toronto

Mak Delicatessen – Dašak Bosne na Lawrence Ave E. Toronto/ FOTO

Tragom nedavne reportaže CBC o Mak Delicatessen u Torontu, posjetili smo ovaj prijatni kutak Bosne na 1335 Lawrence Ave E  i razgovarali sa Nađom Makota, koja je, kako stvari stoje, “alfa i omega” svega što se ovdje dešava.

Pretpostavljamo da i ovaj, kao oustalom i svi drugi biznisi imaju svoje “ups and downs”. Dakle, kako je sve počelo?

Moja porodica je započela ovaj biznis prije 15-tak godina kada je moj otac shvatio da u istočnom Torontu ne postoji ni jedno mjesto gdje bi se mogla kupiti hrana iz, hajde da kažemo, istočnoevropskih zemalja. Dok smo živjeli u Sarajevu mojo tac Sejo je bio vlasnik  prodavnice namještaja, tako da je imao dobru predstavu o trgovini i trgovačkom biznisu, a sarajevsko iskustvo mu je itekako pomoglo da se odluči i započne ovaj biznis.


Foto: CBC Kanada/Nađa MakotaNađa Makota

Sada kada je, čini mi se vaš biznis na čvrstim nogama, i kada posmatrate sa ove vremenske distance, da li je vaša odluka bila ispravna?

Iako je za ovakav biznis i za ovu radnju bilo vezano puno neizvjesnosti i trebalo je dosta hrabrosti i odricanja, mislim da smo napravili dobru I pravu odluku.

Međutim nije baš sve bilo lako. Novi biznisi obično počinju sa dobrom idejom ali i velikom nadom da će se uspjeti. Prva godina ili dvije su veliko iskušenje za sve koji počinju novi biznis. Radi se dugo, od jutra do mraka, kako bi mi to rekli, oslanjajući se uglavnom na članove uže porodice, uz vrlo malo ili nikako tuđe pomoći. I naravno uz vrlo skromnu zaradu. Moram priznati bilo je teško, ali smo se borili i nismo posustajali.

Iz porodicnog albuma

Brinuli smo se hoće li nas ljudi prihvatiti, hoće li za nas saznati i hoće li nas naći bivši “Jugovići”; da li će Kanađani biti spremni da prihvate nešto novo, novu hranu koju većina njih nikad nije ni vidjela niti probala.

Poslije nekoliko godina shvatili smo da je ovo nešto stvarno, nešto posebno i zanimljivo, jer u ovoj regiji nema puno prodavnica kao što je naša. Lokalna zajednica nas je velikodušno prihvatila i mi smo postali dio nje, dio jednog velikog komšiluka.

 

Vidimo da u radnji imate od svega pomalo sa onih naših prostora, iz regiona, kako je to popularno reći  – šta se uglavnom traži?

U početku smo krenuli sa ograničenim  asortimanom, uglavnom uvezene pakovane suhe hrane i imali smo jedan mali roštilj gdje smo pekli  ćevape. Tako smo krenuli, a onda smo polako počeli sa pitama – burekom, sirnicom i zeljanicom. Moja mama bi ustajala rano zorom i mijesila tijesto, razvijala jufke i pravila pite. U početku smo prodavali jednu tepsiju dnevno, dvije najviše, a onda se taj broj udvostručio, učetverostručio – potražnja za našim pitama je bila sve veća, i svi su htjeli da ih probaju. 

Trebala nam je pomoć, te je mama pozvala jednu prijateljicu, inače iz Tuzle, da joj pomogne. Tako da danas prosječno prodajemo oko 30 tepsija raznih pita dnevno. Kako vidite, počeli smo vrlo skromno i bojažljivo. Bilo je to veliko iskustvo za sve nas, radili smo i učili. Polako smo počeli dodavati nove proizvode u našu radnju i obogaćivati naš jelovnik sa domaćim jelima, što je iziskivalo i više osoblja. I kao što vidite naša radnja je puna, i naravno kao rezultat svega toga imamo mnogo više kupaca. 

zeljanica-kanada1.jpg - undefined

Vrijedno pomena je i dimljeno ili suho meso i sudžukice, koje su jako popularne i tražene u našoj radnji, jer ih se inače rijetko može naći u drugim prodavnicama prehrambenih proizvoda.

Dobar glas se daleko čuje, tako da smo i mi navratili. Ko su uglavnom vaše mušterije – kupci?

Naši glavni kupci su uglavnom iz balkanskog regiona – iz Bosne, Hrvatske, Srbije, Makedonije, a ima dosta i Slovenaca, Rumuna, Slovaka, Bugara…

A Kanađani, ima li njih i zbog čega oni uglavnom navraćaju?

Vrlo prijatno iznenađenje je da u posljednjih pet godina imamo ogroman porast  kanadskih kupaca, a jedan od glavnih, ako ne i glavni razlog za to su naši prepoznatljivi i neodoljivi ćevapi i pite. Pošto im je teško izgovoriti “ćevap”, da ne govorimo ćevapćić, Kanadjani često dolaze da traže “those small little meat things” i kad ih jednom probaju, uvijek se vraćaju.

Srodna slika

Naši klijenti čak dolaze daleko sa sjevera i sa istoka Toronta da bi pojeli ćevape u našem restoranu ili da kupe pakovanje od 25-100 ćevapa i da kući roštiljaju.

Kad je vaš otac, Sejo Makota, krenuo sa ovim biznisom prije 15-tak godina vi ste bili mladi, a sada ste “alfa i omega” ovdje. Otkuda to?

Dok sam išla u školu ja sam radila u radnji s vremena na vrijeme, kad god sam mogla, a kad sam završila školu otvorila sam svoj biznis. Nakon što sam odlučila da osnujem porodicu, shvatila sam da biti angažovan na dva mjesta nije ni malo lako – ustvari jako je teško. Stoga sam odlučila prodati svoju radnju i maksimalno se posvetiti ovdje. Tako da sam se u zadnjih pet godina potpuno posvetila MAK Deliu, preuzela sam “štafetu” od tate, tako da on može polako da se sprema za zasluženu penziju, da napokon i on počne da uživa u životu, znajući da je biznis na dobrim temeljima i u sigurnim rukama.

Srodna slika

 

Vjerujem da ste ponosni što svakodnevno servirate “dašak Bosne” u svojoj radnji. Obzirom da ste mladi napustili Bosnu i Hercegovinu kakve su vaše emotivne veze sa domovinom?

Jas am bila vrlo mala kada je moja porodica napustila Bosnu, tako da sam u novoj sredini učeći Engleski, počela zaboravljati naš maternji jezik – Bosanski. Moji se roditelji  često šale na moj račun pa kažu da bih postala “prava Kanađanka” i da mi se “ni za korijen ne bi znalo” da nije bilo radnje i svakodnevnog komuniciranja sa “našim” narodom. Ja sam neizmjerno sretna što mogu svakodnevno da razgovaram sa našim ljudima, jer me to isunjava – govorim svoj jezik i osjećam se kao da sam kod kuće.

Tako su mnogi naši kupci, naše komšije, postali moji prijatelji, i kroz razgovor I druženje sa njima ja osjećam vezu sa domovinom, sa nečim što je tako daleko, a ustvari je tako blizu i duboko u meni.

Zato je “Mak Deli” dio moje duše, to je dio mene, i predivan je osjećaj da si ti dio nečega što je  “close to you heart”.

 

 

BHRaja tim

Vaš komentar

ZIPA OVO

Spomenik žrtvama genocida u Srebrenici u Windsoru, Kanada

Završna komemoracija povodom 23. godišnjice genocida u Srebrenici održana u Windsoru u Kanadi

U organizaciji bosanskohercegovačkog kluba Windsor i pod pokroviteljstvom mnogobrojnih prijatelja istine i pravde u Kanadi …