Home | Magazin | Mehmedova crkva na brdu kod Prijedora: Više od stoljeća simbol nesretne ljubavi
Mehmedova crkva
FOTO: Mehmedova crkva

Mehmedova crkva na brdu kod Prijedora: Više od stoljeća simbol nesretne ljubavi

Mehmedova crkva ili Crkva Blažene Djevice Marije na samom ulazu u Nacionalni park Kozara kod Prijedora više od stoljeća svjedoči nesretnoj ljubavi…

…prelijepe Austrijanke Marije Schmuzer i Mehmeda Kulašića. Mladi iz svih dijelova bivše Jugoslavije dolazili su i dolaze na “brdo ljubavi”, kako se naziva uzvišenje gdje se nalazi ovaj simbol velike nesretne ljubavi.

Put prekriven jesenjim lišćem vodi nas do Mehmedove crkve koja je u potpunosti srušena u proteklom ratu, a ponovo obnovljena i otvorena za posjetitelje 2011. godine. Obnovljena je uz pomoć mještana svih nacionalnosti tog kraja. Mala crkva u Nacionalnom parku iznad Prijedora simbol je i zajedništva koje je u Kozarac vratila nesretna ljubavna priča Marije i Mehmeda. U obnovi su učestvovali svi mještani, svih nacionalnosti. Priča o velikoj ljubavi nastavljena je u obnovljenoj crkvi.

Mrakovic-Meat-Toronto

Na ovo mjesto danas vjernici dolaze u vrijeme Male Gospe, 8. septembra, a tokom cijele godine “brdo ljubavi” obilaze mladi zaljubljeni parovi iz svih dijelova bivše Jugoslavije.

Arheolog Milenko Radivojac u Prijedoru je poznat kao hroničar grada, ali i “živa enciklopedija”, kako za njega kažu njegovi sugrađani. Dok stoji ispred Mehmedove crkve priča da je riječ o lokalitetu koji ima lijepu priču, pomalo tragično-ljubavnu priču.

“Priča koja može biti dio legende ali ima i historijsku podlogu. Naime, novinar Gojko Banović je osamdesetih godina prošlog vijeka prvi put objavio priču o zabranjenoj ljubavi i Mehmedovoj crkvi. Iz te njegove priče pojavile su se i sve ostale priče koje su kasnije ispričane”, kazao je Radivojac.

Priča počinje 1882. godine kada je Prijedor skoro izgorio u velikom požaru. Tada je izgorilo više od 400 stambenih objekata.

“Tada je austrijska vlast odobrila izvjesnom Karlu Schmuzeru da na ovom području otvori veliku pilanu, pošto je bilo ogromno šumsko bogatstvo. Pilana je otvorena 1883. i ona je na neki način prvi industrijski objekat na području Prijedora”, ispričao je Radivojac.

Schmuzer je imao dva sina i kćerku Mariju. Kao radnu snagu zaposlio je lokalno stanovništvo.

“Među njima se isticao jedan momak Mehmed Kulašić koji je lijepo svirao harmoniku. Sve radnike je zabavljao svojom pjesmom. Kako obično biva, prelijepa Marija zaljubi se u Kulašića. Marija je ostala trudna tokom te tajne ljubavi, a bila je tajna jer je on bio jedan Bošnjak, a ona prelijepa Austrijanka”, istakao je Radivojac.

Kopajući grob za jednog stanovnika Kozarca mještani su pronašli mrtvu bebu zamotanu u novine. Angažovalo se stanovništvo, ali i institucije da se pronađe majka te bebe.

Radivojac je naglasio da u priči nije nikada ispričano da li je beba mrtvorođena ili ubijena. Olakšavajuća okolnost su bile novine u koje je beba umotana jer su imale austrijske i sumnja je pala na porodicu Schmuzer. Nakon pregleda Marije ustanovljeno je da je ona bila trudna.

“Pukla je velika bruka, Schmuzer gubi ugled i prvo što je uradio jeste da je Mariju poslao nazad u Austriju, a Mehmeda je otpustio. Kažu da se samo noćima u Kozarcu čula njegova pjesma. Pjevao je uglavnom pjesme koje je ona voljela. Da bi se iskupio za počinjene grijehe, Schmuzer je prvo napravio kapelu na mjestu gdje stojimo, a odmah iznad nje i crkvu 1901. godine”, ispričao je Radivojac.

Narod je znao šta se desilo i crkvu je nazvao “Mehmedova crkva” što je još više otežavalo život Schmuzera koji je odmah ’20-tih ili ’30-tih prodao pilanu i vratio se u Austriju.

“Crkva je vremenom postala okupljanje mladih, zaljubljenih i sve je to trajalo do 1991. kada je crkva u ratnim dešavanjima i srušena. Prije sedam, osam godina na ovim prostorima se pojavila Helga Kambič koja je kod mene u muzej došla sa pričom o njenom pradjedu Karlu Schmuzeru. Kazala je da je ona odnosno potomci te porodice voljni da se crkva obnovi”, prisjetio se Radivojac za Anadoliju.

Ona je donirala određena sredstva, zatim Gradska uprava, stanovništvo Kozarca, župni ured i crkva je ponovo otvorena 2011. godine.

“Kozarčani su vezani za crkvu i priču o Mehmedovoj crkvi. Ovo je jedan od lijepih primjera kako jedna priča može da uveže ljude i da ih na neki način spoji na zajedničkom zadatku, kao što je bila obnova ove crkve. To je ta priča koja bi bila legenda da nema ovih historijskih podataka”, dodao je Radivojac.

Ingrid i Jure Rajković vjerno čuvaju crkvu na “brdu ljubavi”. U kući Jure Rajković nam je pokazivao fotografije Helge Kambič, Schmuzerove praunuke, koja živi u Sloveniji, a koja je finansijski učestvovala u obnovi ove crkve.

Vrata crkve za ekipu Anadolije otključala je Ingrid koja je kazala da su ona i njen suprug aktivno bili uključeni u obnovu Mehmedove crkve. Podsjetila je da je u akciju obnove crkve bio uključen, prije svega, njen muž, velečasni Marijan Stojanović kao i Bajro iz Kozarca.

“Obilazim ovu crkvu, kada se neko najavi očistim, pripremim sve. Za Malu Gospu ovdje je aktivno, dolazi narod da se pomoli. Dolazi jako puno omladine. Ovo zovu ‘brdo ljubavi’ zbog Mehmeda i Marije. To je bila velika ljubav”, ispričala je Ingrid.

Prema njenim riječima, sa crkvom ostaje i legenda o Mehmedu i Mariji koja je još uvijek živa.

“Svi znaju za Mariju i Mehmeda”, dodala je Ingrid.

Vaš komentar

ZIPA OVO

Ljetovanje na Jadranu

Cijene ljetovanja u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Grčkoj: Koliko za hranu, a koliko za kafu?

Sezona ljetovanja uskoro počinje i glavno pitanje svih onih koji planiraju odmor na omiljenim destinacijama …