Home | Pozitiva | Intervju | Muzičar svjetskog glasa, otvoreno i iskreno – Goran Bregović: Neko sa strane našao bi mu mnogo mana, a ja bezuslovno volim Sarajevo
Brega
FOTO: Goran Bregović

Muzičar svjetskog glasa, otvoreno i iskreno – Goran Bregović: Neko sa strane našao bi mu mnogo mana, a ja bezuslovno volim Sarajevo

Trebat će još puno vremena u miru da prođe da bismo mi od ovih država napravili sretna mjesta za život

Kada se ime Gorana Bregovića (68) nađe u knjizi “101 umjetnik kojeg morate čuti prije nego što umrete” autora Rikarda Kavola (Ricardo Cavolo), rame uz rame s Mocartom (Mozart), Elvisom Prislijem (Presley), „Nirvanom“, Frenkom Sinatrom, “Beatlesima”… pa kad se tome doda da je Brega počasni građanin Buenos Airesa, Atine, Praga, Tirane, pa da je počasni doktor Univerziteta u engleskom Šefildu, da su ga francuske vlasti odlikovale Ordenom viteza umjetnosti te da je bio u konkurenciji za nominaciju za prestižnu muzičku nagradu Gremi… samo dušmani mogu odmahivati glavom na notornu istinu – da je Brega jedan jedini muzičar s prostora bivše Jugoslavije koji je ostvario svjetsku karijeru.

Više od muzike


Pretpraznični decembarski dani u regionu proteći će u znaku Bregovića. Sutra će sa svojim Orkestrom za svadbe i sahrane te eminentnim izvođačima ozbiljne muzike u beogradskoj Štark areni izvesti koncert „Tri pisma iz Sarajeva“. A 29. decembra Bjelašnica će biti mjesto rok spektakla majstora kakvo je njegovo „Bijelo dugme“.

Iako je Bregino konstantno stanje zauzetosti prouzrokovano koncertima na svim geografskim dužinama i širinama, dogovor za ekskluzivni intervju za „Dnevni avaz“ počeli smo dok je bio u Minsku, a zaokružili kada je stigao u Beograd dva dana prije koncerta. Jer, kad ima volje, nađe se i način.

Počeli smo s koncertima, ali Brega i njegova djela odavno su mnogo više od muzike.

“Tri pisma iz Sarajeva“ u subotu ćete izvesti u Beogradu. Album koji u naslovu ima Sarajevo, još nikako da dođe u njega. Zašto?

Ideja je bila da prošlog ljeta „Tri pisma iz Sarajeva“ sviram na Bijeloj tabiji, ali je trebalo uraditi neke manje građevinske radove. Gradonačelniku se dopala ideja, razgovarali smo s njim. Međutim, ili je rok bio kratak za te građevinske radove ili je grad imao druge prioritete u tom trenutku… Uglavnom, stvar se odgodila vjerovatno za iduću godinu, ali bilo bi dobro da se Bijela tabija, koja je možda jedno od najljepših mjesta u gradu, pretvori u koncertni prostor, ne samo zbog mog koncerta nego da zaživi jedna ljetna pozornica koju Sarajevo nema. Sarajevo nema mjesto za održavanje ljetnih priredbi i koncerata, pozorišnih predstava ni bilo čega. Tako da je to bio zgodan povod da se Bijela tabija dotjera i pusti u upotrebu. Ali, sljedeće godine, vjerovatno krajem avgusta, na Bijeloj tabiji svirat ću „Tri pisma“.

Beograd s velikim nestrpljenjem očekuje i „Tri pisma iz Sarajeva“ i jednog od najpopularnijih Sarajlija na svijetu. Kako komentirate tu dimenziju?

Nadam da će se Beogradu dopasti „Tri pisma iz Sarajeva“. Najveći izazov je pretvoriti tu ogromnu arenu u koncertnu dvoranu. Ali, Beograd je ogroman grad i ima publiku za jedan, reklo bi se, malo ozbiljniji poduhvat. Ipak, za toliki broj ljudi svirat ću koncert za tri violine i simfonijski orkestar.

Doduše, ipak stižete u Sarajevo, na Bjelašnicu, ali s „Bijelim dugmetom“. U kojoj se priči nalazi pravo biće Gorana Bregovića? Jeste li muzičar svjetskog glasa u bijelom odijelu ili rokenrol mit s električnom gitarom?

Moja muzika dolazi sa smetljišta i kulture i supkulture, jer se naslanja na tradiciju. Tako da vjerovatno cijeli život idem natrag da bih išao naprijed. Nije se to ništa promijenilo niti su te dvije stvari nešto mnogo različite.

Dobri đaci

„Bijelo dugme“ u BiH je asocijacija na neka, prema mnogima, sretnija i ljepša vremena. Koliko ste nostalgični?

Ja nemam talenta za nostalgiju. I to što moram da pokažem pasoš kad prelazim ove granice, ne mijenja mnogo stvari u mojoj duši.

Govoreći u ranijim intervjuima za „Avaz“, kazali ste da je Sarajevo metafora današnjeg svijeta – „danas dobre komšije, a sutradan pucamo jedni u druge“. Svirate na sve četiri strane svijeta, pa nam s lica mjesta možete reći u kojem smjeru ide današnji svijet?

Ako gledate televiziju i čitate novine, padne vam bogohulna ideja na pamet – sva sreća da svi imaju atomske bombe, inače bi svjetski rat već bio davno. Ali, kad hodate po svijetu, vidite da je ipak svijet sve bolji, neuporediv je svijet od prije 50 godina s ovim danas. Sto ili dvije stotine godina unazad ovaj svijet nije ni obećavao da bi mogao ovakav da bude. Svijet je, naravno, sve bolji, nego nažalost, voljeli bismo da to ide malo brže.

Kako Vam Sarajevo danas izgleda kada dođete iz bijelog svijeta?

Vjerovatno bi neko sa strane našao mnogo mana Sarajevu. Ja sam Sarajlija, a Sarajlije vole Sarajevo bezuslovno.

Rekli ste da će „neka grana moderne medicine možda ustanoviti da mi ne mislimo glavom i da nas ta historija udara na pogrešno mjesto, i da zato od nje ništa ne učimo“. Jesu li u BiH i bivšoj Jugoslaviji baš sve sami loši učenici?

Ja sam imao sreću da upoznam neke koji su dobri đaci, ali i oni su bili svjesni da su rođeni rano i u zemljama koje su tek u pretpolitičkom dobu. Trebat će još puno vremena u miru da prođe da bismo mi od ovih država napravili sretna mjesta za život.

Najljepša žena

Otkrijte nam koja je žena iz javnog života za Vas najljepša?

Kako nemam televiziju, da budem iskren, i ne znam ko su te lijepe nove mlade žene.

Na koncu, koje su Vaše želje za 2019. godinu. Zdravlje se podrazumijeva, ali šta biste još željeli ostvariti?

Volio bih da u 2019. što više sviram po svijetu „Tri pisma iz Sarajeva“. Vidim u mom programu da je već puno koncerata zakazano. Sviram u Rusiji sedam-osam koncerata s lokalnim filharmonijama, u San Francisku sviram sedam dana, sviram s francuskim simfonijskim orkestrom, sviram u Belgiji, Francuskoj, Italiji… To bih volio u 2019., da što više sviram „Tri pisma iz Sarajeva“ i, naravno, da dođem napokon u Sarajevo da ih odsviram.

Made in Bosnia

Od „Tako ti je, mala moja, kad ljubi Bosanac“ 1975. do „Made in Bosnia“ 2017. šta se promijenilo u biću Bosanca?

Te dvije pjesme markiraju dvije metafore Bosanca između kojih stoji jedan grozan rat. Volio bih da sam rođen možda u neko drugo vrijeme i da za mog životnog vijeka tog rata nije bilo i da nikad nisam morao da napišem „Jalija, made in Bosnia“.

„Bosna Bosna joj

Ima’l iđe iđe išta slađe joj

Bosna mala što je ratovala joj

Ovo je jalija e jali jalija

Čija li je jalija ej čija čija

Ovo je jalija e jali jalija

Jalija

Čija čija čija čija čija čija

Made in Bosnia

Udri Anta Udri Šima i Zaima po jajima

Udri Miću Udri Miću Udri Miću po glaviću…“

„Made in Bosnia“ je antiratna pjesma, koja je pisana u formi kola. Dok igrate kolo, možete da razmislite o tome kako smo kroz historiju toliko puta udarani po glavi, a da nas to ničemu nije naučilo. I onda čovjek s razlogom može pomisliti da će neka grana moderne medicine možda ustanoviti da mi ne mislimo glavom i da nas ta historija udara na pogrešno mjesto, i da zato od nje ništa ne učimo. Možda će ta moderna medicina ustanoviti da mi vjerovatno mislimo k….m i možda kad bi nas tu udaralo, možda bismo i došli tobe. “Made in Bosnia“ je pjesma o tome – rekao je Bregović za „Dnevni avaz“ u prvom intervjuu nakon objavljivanja albuma „Tri pisma iz Sarajeva“.

I fudbal i život liče na Kama sutru

Kako kao navijač FK Željezničar doživljavate njegovu veliku krizu?

Nije to ni prva, a vjerovatno ni posljednja kriza u Željezničaru. Znate kako je to u fudbalu, to je kao u životu. Uvijek malo liči na Kama sutru, malo si gore, malo si dole.

iVaše mišljenje o Emiri Kusturici?

Ne mislim o Emiru Kusturici. Ne vidim razloga zašto bih mislio na njega i o njemu.

I moja djeca imaju žute prsluke

U Parizu žive Bregovićeva supruga Dženana s njihovim kćerkama Emom, Unom i Lulom. Kako već sedmicama Pariz gori, pitali smo ga je li zabrinut za svoju porodicu.

Ne treba se brinuti za Francusku. Francuzi su stari, pametan narod i procesi koje vidimo u Francuskoj uvijek nagovještavaju procese koji će kasnije doći i u ostatku Evrope. I moja djeca imaju te žute prsluke. Valjda je to normalno da svaka generacija nađe razlog da se pobuni protiv nečega.

Larisa SARAJLIĆ-RAMOVIĆ/ Avaz.ba

Vaš komentar

ZIPA OVO

Colm Doyle, svjedok razaranja Sarajeva

Irski oficir Colm Doyle, svjedok razaranja Sarajeva/ VIDEO

U haotičnim danima koji su vodili ka početku sukoba u Bosni i Hercegovini 1992. godine, …