Home | Pozitiva | Intervju | Namik Alimajstorović: Dijaspora pomažući rodbini u BiH da preživi, i ne zna da održava bh. političare na vlasti
Namik Alimajstorović
FOTO: Namik Alimajstorović

Namik Alimajstorović: Dijaspora pomažući rodbini u BiH da preživi, i ne zna da održava bh. političare na vlasti

“Prema Forbesovoj listi BiH je na posljednjem mjestu u Evropi. Kakav onda neko u dijaspori treba biti mađioničar pa da “nagovori” biznismena da vjeruje njemu na riječ, a ne “Forbesu” i uloži u Bosnu i Hercegovinu.”

U inostranstvu živi više od 1,6 miliona ljudi rođenih u Bosni i Hercegovini, a sa drugom i trećom generacijom ima ih više od dva miliona, što nas čini petom zemljom u svijetu po broju iseljenih građana iz nje. Koliko je ta ista dijaspora svih ovih godina bila uvažena od strane BiH? Šta su nadležne institucije proteklih godina učinili na povezivanju iseljeništva i matice? Svodi li se pomoć dijaspore na slanje novca porodici i prijateljima, ili ima i projekata od opšteg značaja? Ovo su samo neka od pitanja na koja nam je odgovor dao Namik Alimajstorović, prvi predsjednik Svjetskog saveza dijaspore (SSD) BiH, dugogodišnji novinar i urednik portala BIH DIJASPORA  INFODESK .

Na početku razgovora kaže nam da Svjetski saveza dijaspore Bosne i Hercegovine od svog osnivanja, 2002. godine,  državnim organima redovno „isporučuje“ zahtjeve i pitanja od značaja za bosanskohercegovačku dijasporu.

Tražili su donošenje zakona o dijaspori, formiranje ministarstva za dijasporu, promjenu Izbornog zakona, uvođenje elektronskog glasanja, finansiranje dopunskih škola. jednostranu nostrifikaciju diploma stečenih u inozemstvu za mlade koji se vraćaju u BiH, regulisanje pitanja dvojnog državljanstva, zastupljenost dijaspore u Državnom parlamentu, borbu protiv korupcije. Nijedno od ovih pitanja  do sada nije riješeno i to možda i ponajbolje pokazuje kako bosanksohercegovačka vlast uvažava dva miliona svojih građana.

GOLF TURNIR | Bosnian-Canadian Classic

Gospodine Alimajstorović,  već godinama dijaspora traži  osnivanje Ministarstva za dijasporu, o tome u institucijama bh još ne govore, ali je najavljena  uspostava reprezentativnih tijela u ključnim zemljama prijema iseljenika iz BiH, Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj. Da li se po ovom pitanju nešto dešava i da li repezentativna tijela mogu biti adekvatna zamjena Ministarstvu za dijasporu?

Sama činjenica da u dijaspori po zvaničnim podacima živi preko dva miliona ljudi porijeklom iz Bosne i Hercegovine, svakoj normalnoj državi bi bila signal da po hitnom postupku formira Ministarstvo za dijasporu.  Inicijativa za osnivanje ministarstva postoji dugi niz godina, ali nažalost signali, apeli, molbe, inicijative organizacija i pojedinca iz dijaspore nisu naišli na plodno tlo.  Kako stvari sada stoje teško je u predizbornoj godini osim obećanja očekivati neke konkretne pomake po tom pitanju.

Što se tiče reprenznetativnih tijela u Njemačkoj se vodi živa aktivnost na njihovom formiranju, ta ideja nije nova, do sada je padala dva puta. Ovo je treći pokušaj,  kako jedni  kažu da se napravi “TROFAZNA” dijaspora, drugi opet govore da je ovo dobro, treći misle da Vlada hoće “uspješni” bosanskohercegovacki recept vlasti da preslika u dijasporu. Nedavno se oglasio i Inicijativni odbor bh. dijaspore u kojem se nalaze i članovi Glavnog odbora SSDBIH i oni su  napisali minstrici da jednostavno bosanskohercegovacka dijaspora nije bila dovoljno upoznata sa ovom odlukom i da je ovo štetno po samu dijasporu. Pojedinci iz Švicarske tvrde da sa ovim “mapiranjem” diajspore SDA u dijaspori Švicarskom donacijom provodi  preidzbornu kampanju.

Po meni iz ovoga proizlazi da bi bilo najbolje da minisitrica Borovac po ovom pitanje povede novu široku raspravu u dijaspori, jer očito je da je ova odluka, izazvala burnu raspravu  među našim građanima koji žive vani. Uz to ova reprenznetativna tijela, koja će, ako budu osnovana biti sastvaljena po nacionlanom ključu plus OSTALI, ne može zamjeniti Ministarstvo za dijasporu, jer važne odluke ipak se trebaju donijeti  u institucijama Bosne i Hercegovine.

Svakodnevno čitamo kako bh. građani koji žive vani, svake godine pošalju više od tri miljarde KM formalnim i isto toliko neformalnim putevima. Stručnjaci kažu da bh dijaspora time kupuje socjalni mir u BiH.

Zamislite da Bosna i Hercegovina ostane bez tih sredstava, naravno to se neće dogoditi jer niko iz dijaspore neće dozvoliti svojim roditeljima da žive od 320 KM penzije. Međutim, slanjem novca  dijaspora postaje i saučesnik stanja u domovini, jer tim novcem ne samo da se održava socijalni mi, već se inderektno podržava i ostanak vladajuće strukture na  čelu domovine.

Ulaže li, i želi li dijaspora ulagati u projekata od opšteg značaja, poput privrede, infrastrukture i slično?

Državna ministrica za ljudska prava i izbjeglice Semiha Borovac na otvaranju drugog Bosna International foruma (BIF) koji je održan prošle godine u Sarajevu je rekla kako bosanskohercegovačka dijaspora godišnje investira oko tri milijarde KM u domovinu, ali da postoji i volja za većim ulaganjem. Bosna i Hercegovina nosi nimalo laskavu titule jedne od najgorih zemalja kada su u pitanju ulaganje i investicije I time je ova informacija još više dobija na značaju. Ako ovome dodamo 6 milijardi KM koje dijaspora šalje familiji onda se dobiva prava slika onoga što mi vani radimo za domovinu.

Da li posjedujete podatke koliko je bh firmi povezano sa dijasporom i šta najčešće potencionalni investitori iz dijaspore vide kao prepreku investiranju u BiH?

Tačne podatke o konkretnim investicijama  nemamo jer sve više investitora iz dijaspore to rade na lokalnom nivou, jer su mnoge opštine u BiH su shvatile značaj dijaspore i omogućile im uslove za nesmetano investiranje.

Nedavno sam pročitao tekst u kojem se kaze “Forbes” uputio novogodišnju čestitku bh.političarima i njihovim glasačima: BiH najgora zemlja za biznis u Evropi. Prema Forbesovoj listi, od 153 zemlje pogodne za biznis, Bosna i Hercegovina  nalazi se na skromnom 97. mjestu. Na ovaj način, naša zemlja je na posljednjem mjestu u Evropi. Naravno samo od sebe se postavlja pitanje, kako lobirati za takvu državu? Kako ubjediti nekog biznismena da investira u našu zemlju, kakav neko u dijaspori treba biti mađioničar pa da  “nagovori” nekog biznismena da vjeruje njemu na riječ, a ne “Forbesu”  i uloži u Bosnu i Hercegovinu. Tu je i toliko prisutna korupcija, koja nije problem samo u zemlji nego i za dijasporu i za sve potencijalne investiture.

Imidž zemlje prave političari, od rata pa na ovamo sve politčke opcije u Bosni i Hercegovini imale su svojih “pet minuta” i šansu da naprave bolju zemlju, nisu uspjele u tome. Kada neko napravi Bosnu i Hercegovinu kao zemlju koja je interesantna  investitorima, tada će se u nju početi  vraćati mladi i obrazovani kadrovi, do tada će iz nje odlaziti takvi isti kadrovi.

Ovo je i izborna godina, i svakako je i u ovom kontekstu moć dijaspore ogromna. Kakvo je, po Vašem mišljenju, zanimanje naše dijaspore za politička dešavanja u zemlji, koliko razumiju situaciju i koliko su zainteresovani za izlazak na izbore?

Kada bi se 1,5 miliona Bosanca i Hercegovaca koji žive u dijaspori i imaju pravo glasa, registrovalo za glasanje, glasalo i iskoristilo mogućnost da bude birana i da izabere vlast u domovini, onda bi to bila druga priča. Tek tada bi dijaspora bila itekako, pitana i uvažavana, od strane vlasti. Ovakvo glasačko tijelo od nekih 25.000 glasača iz vana nije neka opasnost za za vladajuću garniture. Putem interneta, društvenih mreža i uopšte savremenog načina komuniciranja dijaspora je upoznata sa dešavanjima u domovini, ali jednostavno veoma komplikovani sistem registracije i glasanja putem pošte joj je na neki način “ogadio” glasanje. To nije slučajno tako urađeno, jer vladajuće stranke znaju da kada bi uveli elketornsku registraciju i glasanje da bi dijaspora imala veliki uticaj u domovini.

Kako biste ocjenili situaciju sa mladima, gube li vezu s domovinom?

Po meni za održavanje veza među mladima više je uradla navijačka grupa BH FAMATIKOSI nego ijedno ministarstvo ili bh. ambsada. Oni su ti koji na svoj način okupljaju mlade ljude i putem reprenzentacije BiH vezuju za domovinu. Naravno ako ovako stanje u BiH još potraje mlade osobe će u domovinu dolazitu samo kao turisti da obiđu mezare i grobove svojih najmilijih. Znači do bh. vlasti je kako će privući mlade ljude, korupcijom i ne priznavanjem njihovih teško stečenih diploma sigurno neće. Jer ako se to u skorije vrijeme ne desi  u godinama i decenijama koje dolaze, te veze će  još više slabiti ili čak nestajati, a I velika velika većina omladine će se iz BiH preseliti nama u dijasporu.

Nakon ovoliko godina ignorisanja, ima li mjesta optimizmu?

Vi živite u BiH i  ja bih postavio kontra pitanje vama, da li ste vi optimisti i da li mislite da će bh. vlast konačno nešto pozitivno uraditi za građane koji žive u Bosni i Hercegovini?

Razgovarala: Tatjana Čalić
Izvor BUKA

Vaš komentar

ZIPA OVO

Ukijeva čokoladna bajka - životna priča

Da, bajke ipak postoje – Sedmogodišnji dječak iz BiH kroz čokoladnu bajku komunicira sa svijetom/ FOTO

Bajke su sastavni dio djetinjstva, neizostavni faktor odrastanja. Bajke su književna vrsta uglavnom namijenjena djeci …