Home | Magazin | Nekadašnje Sarajevo – Koševski Potok
Kupalište na mjestu današnjek stadiona Kosevo
FOTO: Kupalište na mjestu današnjek stadiona Kosevo

Nekadašnje Sarajevo – Koševski Potok

Nedavno smo dobili poruku od Mirze Fehimovića, Sarjlije koji živi u Londonu (Engleska),
a koji prikuplja pisani materijal o nekadašnjem Sarajevu i Sarajlijama.

Poruku vam prenosimo u njenom integralnom obliku.

 

Poštovanje i pozdrav svima,

Mrakovic-Meat-Toronto

Htio bih da predložim Sarajlijama koji već odavno žive van Sarajeva,  da na 2-3 kucane strane (1000-1500 riječi) napišu nešto o sebi i Sarajevu. Više o Sarajevu. To može biti sročeno i odgovarajući na jednostavna pitanja kao što su ova: ime. prezime, kad i gdje ste rođeni? Gdje ste živjeli na početku sarajevske opasade, i čime ste se bavili? Ko su vam bili komšije, kako su se zvali i šta su radili? Kakvi su bili dućani u vašem komšiluku? Ili neko pitanje koje je za vas važno, a nisam ga pomenuo. Jedan doživljaj koji vam se urezao u pamćenje iz, na primjer, djetinjstva ili mladosti. Zamišljena kniga se odnosi na sve Sarajlije ma gdje se zatekli.

U prilogu je jedan članak Sarajlije Tihomira Čavića koji je objavljen u “Salonu”, biltenu jevrejskog društva “La benevolencija” u Londonu. Ovaj članak može da posluži kao orijentir.

Priloge bismo sakupili u rukopis, i onda potražili izdavača u Sarajevu ili negdje drugdje. Svi ‘literarni prilozi’, kao i tekst Tihomira Čavića, bili bi lektorisani i editovani.

Ako vas zanima ovaj prijedlog, drago bi mi bilo da mi odgovorite. Mislim da bi nam trebalo oko pedesetak odgovora da bismo sačinili knjigu o nekadašnjem Sarajevu. Zato predlažem da ovaj moj email prosijedite na email adrese iz vašeg adresara.

Srdačno,

Mirza Fehimović, London
mirza.fehimovic@gmail.com

 

Koševski Potok

Postoje zgrade, kafane, ustanove i slični objekti koji budu i nestanu u gradovima, a u Sarajevu je nestao cijeli potok. Propao je u zemlju i danas teče ispod Sarajeva. U stvari postoji samo njegovo ušće u Miljacku na Skenderiji. Gornji dio potoka, danas kao i nekad zove se Nahorevski Potok.

A kako je bilo nekada? Koševski Potok počinjao je na izlazu iz Pionirske Doline a završavao i ponirao u tunel na mjestu gdje je nekada bila ciglana a danas Naselje Ciglane. Za nas djecu iz Koševa taj potok je bio rijeka pa na neki način i more. Tu smo provodili cijelo ljeto a za more smo samo znali da postoji i da je to nešto kao velika rijeka. Po potoku smo gazali, lovili ribe i kupali se. Kako je izgledao potok? Neposredno nakon izlaska iz Pionirske Doline na potoku je bilo napravljeno jezero po kojem i danas taj dio grada nosi ime. To jezero je bilo i kupalište sa skakaonicom koju smo zvali trampolina. Pored jezera su bila i dva manja bazena različitih dubina prema uzrastu djece. Ovi bazeni su se znali zimi zalediti pa bi mi dolazili sa slićurama, letvama i šta- povima te igrali hokej na ledu. Pak nam je bio pljosnati kamen. Jedan bazen za kupanje, naravno za djecu nalazio se i u samoj Pionirskoj Dolini na mjestu gdje je kasnije napravljen Mendin Bar.

Nešto niže ispod jezerapotok je proticao kroz “Kamping” u kojem bi ljeti bilo dosta stranih turista. U tom dijelu oko potoka je bilo dosta bašti i voćnjaka gdje smo mi znali otići u “pljačku”. Tu je potok na jednom mjestu bio čak i dubok, gotovo do pasa pa smo se tu najviše kupali a neki od nas i naučili plivati.

Još više nizvodno nalazila se ciglana sa malom branom gdje se akumulirala voda potrebna za proiz vodnju cigli. Oko te brane bilo je najviše ribe a na- jpoznatiji ribar bio je Tomek koji je i stanovao u ciglani. Osim sitnih gaga i plisa u potoku je bilo i jes- tivih sapaća. Starija raja su spominjla da su znali uhvatiti čak i pastrmke i kljenove. Mi smo se znali igrati i u samoj ciglani gdje smo se vozali u malim vagonetima za prevoz cigala. Znali smo ući u samu zgradu ciglane gdje su se pekle cigle.

Za potok su vezani i mnogi drugi dogadjaji iz mog djetinjstva. Moj stariji brat i njegovo društvo odlučili su da naprave splav i otisnu se niz potok pa u Mil- jacku i tako dalje pa sve do mora. Splav su pravili tajno u Enverovoj bašti. Povezali su tri veća balvana a po njima zakucali daske. Meni je izgledao ipak nesigurno pa sam iz straha za sudbinu brata sve oko ovoga prijavio mami, ali ona mi je rekla da su to sve gluposti i da od toga nema ništa.

Za potok je bilo vezano i naše “odrastanje” odnosno prelazak iz male u veliku raju. Ispit zrelosti bio je prolazak kroz tadašnji tunel, od ciglane pa do Ali Pašine džamije. Za taj obred moralo se čekati da vodostaj bude mali pošto je u tunelu bilo kaskada a i drugih opasnosti. Naravno nismo išli sami. Na čelu povorke išao bi neko od starije raje noseći svijeću ili baklju koje naravno nisu dugo trajale. Tada bi medju nama mladjima dolazilo i do panike ali povratka nije bilo, držali bi se za ruke jer bi poneko i pao jer su pojedini dijelovi bili vrlo klizavi. Na mjestima gdje su bile kaskade dubina je išla i preko pasa. Od ostalih opasnosti spomenuo bih provlačenje ispod mlazova vode na par mjesta, vjerovatno otpadnih ili kanalizacionih voda koje su ispuštane u potok. Prolaz je olakšavalo ono malo svjetla što se po javljivalo na mjestima gdje su bili šahtovi u ulici iznad nas. Ta ulica se tada zvala Djure Djakovica mada su je stariji ljudi zvali Moskovska. Danas se zove Ali
Pašina, a mi koji smo u medjuvremenu ostarili zovemo je još uvijek po Djuri.

Na kraju prolaza koji bi trajao oko sat vremena, a za nas pravu vječnost, pojavilo bi se nešto veće svjetlo sto je značilo izlaz iz tunela, a na jedan način i izlaz iz našeg djetinjstva.

Koševski potok danas praktično postoji samo u sjećanju nekih ljudi a možda mu i ovaj zapis da mali dah života i obnovi nekadašnji sjaj.
Tiho Ćavić

 

Kosevski_Potok

Vaš komentar

ZIPA OVO

pravosuđe

Aleksandar Trifunović: Džaba ste potkivali, pravosuđe više ne stanuje ovdje

Korupcija u BiH nikad nije bila veća. Potpuno je razorila ovaj sistem iznutra. Histeričnom nacionalističkom …