Home | Pozitiva | Intervju | Nihad Alihodžić: Kako sam od Vlasenice stigao do Nobelove nagrade za mir
Nihad Alihodžić
FOTO: Nihad Alihodžić

Nihad Alihodžić: Kako sam od Vlasenice stigao do Nobelove nagrade za mir

Sudbine ljudi često su nevjerovatne i mnogo je onih čiji životni putevi nas oduševe svojim tokovima, posebno kada govorimo o ljudima koji su pred vihorom rata u Bosni i Hercegovini ostavljali sve što im je do tada poznato kako bi se spasili.

Jedan od takvih pojedinaca je i Nihad Alihodžić, 44-godišnji Vlaseničanin, koji je prethodnih godina postigao veiki uspjeh. Iako je prošao težak put od ratom zahvaćene Vlasenice do trenutnog života, ovaj čovjek postao je inspiracija mnogima nakon što je sa svojim timom osvojio Nobelovu nagradu za mir, a uskoro je i samostalno postao vlasnik ordena Legije časti.

Njegova bajkovita priča počinje još prije 26 godina, kada je kao student arhitekture napustio studije u Sarajevu, kako bi se vratio u svoju kuću u Vlasenici zbog predratnih nemira i demonstracija.

„U martu 1992. godine uspijevam napustiti Vlasenicu, vjerovatno jedan od posljednjih dana kada je put preko Pala bio prohodan. Po dolasku u Vlasenicu proživljavam manje-više sličan scenarij kao u Sarajevu, te rodni grad napuštam u aprilu 1992. godine, dan nakon što je JNA dala ultimatum lokalnim muslimanima“, počinje svoju priču Nihad Alihodžić za Radiosarajevo.ba.

Relativno lagan predratni život ovaj hrabri Vlaseničanin zamijenio je za težak izbjeglički život u Tuzli, gdje će uskoro postati i pripadnik Armije BiH. Ipak, nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma njegov život će krenuti drugim tokom.

„Pošto se prije rata u našem kraju u školi učio ruski jezik, niko u mojoj brigadi nije bio u stanju da komunicira s američkim vojnicima na njihovim check-pointima, a samim tim ni da dobije raznorazne sitnice koje njima nisu značile ništa a nama su bile misaona imenica. Tada se odlučujem da pokušam naučiti engleski jezik“, kaže nam Nihad, kojem je ovaj potez promijenio život jer je nakon ratnih razaranja u BiH vrlo brzo pronašao posao, i to u američkoj bazi Demi u Kladnju.

To će ga uskoro dovesti i do posla u Međunarodnoj policiji (IPTF-u), odakle će zajedno sa suprugom Tatjanom koju je upoznao u međuvremenu, odlučiti da sreću potraži van granica BiH.

Tatjana Tomić-Alihodžić - Nihad Alihodžić: Kako sam od Vlasenice stigao do Nobelove nagrade za mir
Rad u Haagu

„Netom nakon rođenja mog sina Arijana počinju glasine o zatvaranju UN misije u BiH i moji prvi strahovi za posao. Ipak, ja vrlo brzo pronalazim opcije za nastavak karijere, no sudbina je željela da ne odaberem nijednu od njih, nego sa suprugom odlazim na testiranja za UN ICTY, nakon čega dobivamo ponude za posao na ICTY-ju u Haagu“, ističe Nihad, koji je 2002. napustio svoju domovinu i otišao u potragu za boljim životom.

Vrlo brzo Nihad je stekao brojna iskustva radeći na Sudu za ratne zločine u Haagu, no loša radna iskustva tjerala su ga na dalji napredak, što će ga dovesti i do Organizacije za zabranu hemijskog oružja (OPCW), koja će mu donijeti svjetsku slavu.

Od početnika do Nobelove nagrade za mir

Posao u OPCW-u za Nihada je bio novi izazov, posebno jer on tada nije imao mnogo znanja u vezi s poslom koji će ga proslaviti.

„Tada nisam slutio da će moja karijera u OPCW-u, gdje sam počeo raditi na relativno niskoj poziciji, koja uopće nije bila u profesionalnom rangu, biti tako uspješna. Ali, za razliku od ICTY-ja, OPCW je nudio mogućnost prelaska u profesionalni (P) rang”, kaže nam Nihad, koji je uskoro i završio poslovni studij u Ujedinjenom Kraljevstvu, što će biti predispozicija za buduće uspjehe.

Početkom 2012. Nihad će, kao šef deklaracija OPCW-a, postati jedan od glavnih diplomata u ovoj organizaciji. Tih godina se aktivno bavio radom u Iraku i Libiji, gdje će steći potrebna iskustva koja će mu poslužiti tokom angažmana u Siriji.

„U septembru 2013. OPCW-u se događa Sirija. Malo prije toga se dogodio incident koji je pokrenuo cijelu diplomatsku mašineriju u vezi sa sirijskim hemijskim naoružanjem“, kaže Nihad, podsjećajući na upotrebu nervnog otrova sarina u predgrađu Damaska tokom augusta 2013. godine.

Zbog ovog incidenta živote su, u samo nekoliko sati, izgubile stotine civila, nakon čega je sirijskom režimu poslan jasan znak da se upotreba hemijskog naoružanja neće tolerirati.

Tada na scenu stupa Nihad sa svojim timom iz OPCW-a, koji uspijeva omogućiti potpisivanje sporazuma između Rusije i SAD-a o eliminaciji hemijskog naoružanja iz Sirije, a uskoro će to prihvatiti i sirijski režim.

Ovaj uspjeh Nihadovog tima kulminirat će 2013. godine, kada cijeli OPCW zbog aktivnosti u Siriji dobiva Nobelovu nagradu za mir, a upravo Nihad je bio jedan od prvi službenika organizacije koji su o tome govorili za medije.

Od tada, pa sve do danas, OPCW tim zajedno s Nihadom provodi brojne projekte u Siriji, a zbog svega toga 44-godišnji Vlaseničanin je nagrađen i ordenom Legije časti, najvećim priznanjem koje se dodjeljuje u Francuskoj.

„Lično mi je veoma drago što sam nagrađen svim ovim velikim priznanjima, posebno zato što dolazim iz relativno male zemlje. Zahvalan sam porodici, svojoj supruzi Tatjani i svima koji su stajali uz mene sve ove godine“, zaključuje Nihad svoju priču za Radiosarajevo.ba, uz podsjećanje da nema granica i da bilo koji Bosanac i Hercegovac može stići do ovakve uspješne priče ako samo bude imao dovoljno želje i ako se posveti svom poslu.

Vaš komentar

ZIPA OVO

Uticaj posta na zdravlje

Iftari za uglednike i raju

Ispred njih u crnoj tepsijici riža. Zrna razabrana, pobiberena… Tu su i šiš-ćevap, sitni ćevap, …