Friday , December 15 2017
Home | Pozitiva | Kolumne | Nura i njen šareni štand
Nura i njen šareni štand
FOTO: Ilustracija

Nura i njen šareni štand

Kada je ugledam iza štanda, znam da je stiglo proljeće, tada Nura oboji svoj štand blitvom, špinatom, mrkvom, salatom.

U pubertetskim danima jako su me nervirali odlasci sa mamom na pijacu i njeno obilaženje štandova. Tada nisam razumjela njeno insistiranje i vrlo jasne upute na kojem štandu trebam kupiti blitvu, a na kojem krompir i kako je, baš uvijek, znala prepoznati kada je nisam poslušala. Sa odrastanjem shvatiš da sve više ličiš na svoje roditelje, da radiš iste stvari, a djeci izgovaraš baš iste rečenice koje su oni tebi izgovarali, a za koje sam tvrdila da ih nikada neću izgovoriti.

Danas moje subote počinju sa kafom, nakon koje slijedi odlazak na pijacu.

Milan Lane Gutović - Hit Komedija"Ukrađena Ličnost" - Toronto

Nura se, rekla bih, ne mijenja. Kada je ugledam iza njenog štanda znam da je stiglo proljeće, tada Nura oboji svoj štand blitvom, špinatom, mrkvom, salatom… Nura stoji iza svoga štanda od maja, do najkasnije početka novembra, kada i zemlja postaje škrta i pripremi se za prve mrazeve i zimu. Nas dvije se uvijek zagrlimo, primi mene Nura svom snagom na svoja prsa, pa uslijede pitanja: “Kako su ti djeca? Sluša li te dragi?”, a onda kaže: “Ti si uvijek k’o curica.”

“Ma Nuro moja kakva curica, al’ hvala ti..”

“Kako si ti moja Nuro?”

“Dobro sam, jutros sam se u tri probudila, nešto sam nabrala sinoć, ali većinu jutros. Moram, zemlja svoje traži, moraš zemlju pratit’.”

Ispucale jagodice

Nurine ruke su lijepe. Njene jagodice na prstima su ispucale, a u njih se uvukla tamna boja zemlje. Nekada je Nura umorna, umori je rad, teške vreće sa povrćem i stajanje iza pulta.

Ovdje ne možeš zaobići otkrivanje života i tu jednostavnost kojom dijeliš sebe sa drugima. Tako se Nura, ponekad, požali na muža, a moram priznati i ja njoj, u nekih petnaestak minuta, “istresem” svoj život. Često se Nura ostalim kupcima, a i komšijama sa drugih štandova, pohvali kako sam ja njena stara mušterija, naziva me -moja Nataša, kako mi je znala i pokojnog dedu i mamu i kako su oni bili dobri ljudi. Kaže Nura i da sam joj nafakali i čim joj priđem štandu kako odmah dođe još mušterija. Tada ja stojim uz štand da nafaka potraje.

Gledam ja tako svake subote moju Nuru. Gledam joj ruke, pa krišom kada se okrene i Nurine noge, ljeti otekle, išarane modrim kapilarima i venama koje se bune. Gledam u Nuru koja predstavlja one dobre ljude ove zemlje, jednostavne i vrijedne. One ljude koji ovu zemlju najbolje znaju, prevrću je rukama, a zemlja k’o zemlja nekada je dobra, a nekada pokaže zube. Nemaju oni puno vremena za veliko mudrovanje, sva mudrost stane u nebo, koje će dati kišu ili sunčane dane, sva mudrost stane u komad zemlje.

Jednostavan pogled na život

Iznenadi tako mene Nura jednostavnošću sa kojom gleda na život i mudrim savjetom. Kada sam Nuri prije šest godina rekla da se, ponovo, udajem, odmah je pitala:

“Vole li ga tvoja djeca?”

“Vole Nuro.”

“To ti je najbitnije, a kako se zove?”

“Zove se Ognjen”

“Jel’ dobar čovjek, hoće li te pazit’?

“Jeste Nuro, mislim da hoće.”

“E neka je onda sa srećom, budi pametna i misli na sebe, nemoj k’o Nura..”

I sva mudrost života stade u par rečenica sa Nurom.

Jutros nisam zatekla Nuru na pijaci, kažu njene komšije da je Nuri prevruće i da ne podnosi ove vrele dane. Nisam navikla da Nure nema u augustu, falila mi je jutros Nura i njen šareni štand, a i ono kada mi na kraju kupovine Nura ugura još jedan ili dva komada zelene salete, koje ne želi naplatiti, pa se ja bunim, a ona kaže: “De, ne sekiraj me.”

O vrijednim ljudima sa druge strane štanda rijetko pišemo, ovako će u ovih par ispisanih redaka ostati trag o dobrim, vrijednim, jednostavnim ljudima što najbolje znaju ovu zemlju i čuvaju rukama.

Nadam se da će sljedeće subote biti manje vruće,  pa da me Nura opet zagrli i kao krišom, da je ne vidim, ubaci par glavica salate koje, baš nikada,  ne želi naplatiti… a Nura se sekirati ne smije…

Piše: Nataša Gaon-Grujić
Izvor: Al Jazeera

Vaš komentar

ZIPA OVO

Zdravko Čolić

Zdravko Čolić: Sarajevska škola nas je učila da snimamo svoje pjesme, a ne da pjevamo tuđe

Iza Zdravka Čolića, jedne od najvećih regionalnih zvijezda, je radna i koncertna godina. I u …