Home | Vijesti / News | Bosnian Canadian Community | Okupljanja dijaspore s porukom: Dovodite djecu, neko će nekog okom zabilježiti
kola bosanskog jezika
FOTO: Škola bosanskog jezika

Okupljanja dijaspore s porukom: Dovodite djecu, neko će nekog okom zabilježiti


U proljeće 1995. išlo se od kuće do kuće i razgovaralo s roditeljima o otvaranju škole na bosanskom jeziku

“Naš jezik je naš moral i ne treba osobit trud da bismo objasnili pojam: BOSANSKI JEZIK. Bosanski jezik nije nastao ni u okrilju srpskoga ni u okrilju hrvatskoga jezika, nije njihova izvedenica, već jedna od objektivnih naporednosti. Bosanski jezik je imao i svoj vlastiti tok do početka XX. stoljeće, kada su političke prilike izmijenile njegov javni status…”, Alija Isaković, Rječnik karakteristične leksike u bosanskome jeziku, Sarajevo, 1992.

Centennial Public School, na adresi 141 Amos Avenue u gradiću Vaterlo (graniči sa Kitchenerom), od već davne 1995. ugošćuje ljubitelje bosanskoga jezika i bošnjačkog naslijeđa. Tako ova kanadska škola ulazi u historiju bošnjačke i bosanske dijaspore kao mjesto osnivanja prve dopunske škole bosanskoga jezika u Kanadi, a možda i na Sjevernoameričkom kontinentu.

I to u gradu gdje živi više desetina hiljada Srba, nekoliko hiljada Hrvata, a Bošnjaka samo 128 familija.

SARAJEVO GRILL TORONTO

“Dovodite svoju i našu djecu, ovo je naša škola, ovdje se čuva maternji jezik, upoznaje se kultura, običaji, a to je najjača odbrana, to su najjači odbrambeni štitovi. Zaboravljajući maternji jezik, zaboravljamo sebe, zaboravljajući sebe, podloga smo napadu svih vrsta, svih štetnih uticaja zapadne kulture. Zaboravljajući jezik, nema komunikacije djeteta i roditelja, a kud će nam šta gore. Aristotel je svojevremeno rekao: ‘Ako Atina nema brijača, onda Atinjani mogu hodati neobrijani, ako nema obućara, Atinjani mogu hodati bosi, ali ako Atina nema učitelja, nema ni Atinjana.’ Dovodite djecu, ovo je mjesto druženja, neko će nekog okom zabilježiti, neko će nekog srcem sevdisati. Za ovih deset godina ovdje su se rodile najveće ljubavi i najveća prijateljstva”, poruka je neumorne profesorice Emine Rizvanbegović.

Još prije masakra Srebrenice, u jesen 1994., Inicijativni odbor za otvaranje škole bosanskoga jezika je krenuo u akciju, da bi 9. februara 1995. obavljeni prvi pregovori s kanadskim vlastima o otvaranju škole na bosanskome jeziku.

U proljeće 1995. išlo se od kuće do kuće i razgovaralo s roditeljima o otvaranju škole. Prvi pregovori s predstavnicima Country Board of Educationa su obavljeni 9. februara 1995., a već 12. aprila iste godine, nakon iscrpljujućih razgovora s direktorom programa Adult and Continuing Education, g. Cameronom Condradom, i dokazivanja posebnosti bosanskog jezika od strane Emine Rizvanbegović, odobreno je otvaranje zasebne škole bosanskog jezika.

Piše: Emir Ramić/100 godina Bošnjaka u Americi

By MojaBiH

Vaš komentar

ZIPA OVO

Sanjin & Bonnie

Moja priča: Ljubav prema fotografiji me dovela do susreta sa gradonačelnicom Mississauge/ FOTO

Tragom informacije da je naš Sanjin Avdičević, koji trenutno živi u Kanadi,  a inače rođen …