Home | Magazin | Kultura | Pero Zubac: “Mostarske kiše” napisala je mladost i ljubav, u jedno drugačije vrijeme
Pero Zubac
FOTO: Pero Zubac

Pero Zubac: “Mostarske kiše” napisala je mladost i ljubav, u jedno drugačije vrijeme

Na završetku ovogodišnji Šantićevih večeri poezije, 98. po redu, nagradu koja nosi ime velikog mostarskog pjesnika dobio je drugi pjesnik koji je slavu Mostara pronosio širom svjeta. Šantićevu nagradu dobio je Pero Zubac, autor više od sto knjiga, ali i jedne poeme o Mostaru i ljubavi zbog koje je ušao u anale.

Prije izlaska na scenu Narodnog pozorišta, da primi nagradu koja ga je posebno obradovala, pričao nam je o nekim davnim vremenima, o Mostaru tada i sada, ljubavi i pjesmama.

“Nekad sam u Mostar dolazio češće, nekad svake godine, nekad tri puta godišnje, sad kako sam upao u pozne godine to se sve razmicalo. Evo zadnji put sam bio 2005. godine i sad. Osjećam se, kao i uvijek, sjetno i sretno”, kazao nam je na početku autor legendarnih Mostarskih kiša.

Sada živi u Novom Sadu, a na pitanje kako se iz Vojvodine vidi Mostar Pero nam je kazao da Mostar gleda zahvaljujući internetu i prijateljima s kojima komunicira.

“Jasno vidim sve i šta mi se sviđa, a i ono što mi se ne sviđa. Ne sviđa mi se što Mostar još uvijek nije ono što je bio. Nikad neće biti više tih ljudi te atmosfere, to je normalno. U moje doba, ja sam volio da gledam Vahu, Vladića i Bajevića, a današnja djeca će gledati neke druge. Ne smeta meni na kojem stadionu igraju, samo da se u Mostaru i dalje igra, piše i pjeva. Da Mostar bude ono čemu vode i ovogodišnje Šantićeve večeri, da bude programa i u Kosači, da bude i u Narodnom pozorištu nešto svečano, na jednoj i drugoj obali”, kazao nam je sjetno Pero Zubac.

Kad smo nedavno radili intervju s još jednom poetskom legendom, Mišom Marićem, većinom je bilo spomena baš o njegovom prijatelju Peri Zubcu. Zubac ima objašnjenje zašto je to tako.

“On i ja smo veliki prijatelji. Još dok sam kao gimnazijalac dolazio u Mostar i kretao s jednom djevojčicom koja je bila jedna od mojih platonskih ljubavi, opjevana u Mostarskim kišama, sretao sam Mišu Marića, Radu Budalića i Ivana Kordića. Oni su bili pjesnici, ja nisam pisao pjesme, igrao sam fudbal. Tako jednom ostanem s njima i zakasnim na voz, da nije bilo njih ne bi bilo ni pjesme Mostarske kiše”, prisjetio se Zubac.

Druženje dva velika pjesnika nekad je bilo na dnevnoj osnovi, sad se čuju redovno, a vide jednom godišnje, obično u Sarajevu.

Na kraju smo, prije izlaska pjesnika na pozornicu, upitali da danas treba napisati još jednu strofu legendarnih Mostarskih kiša, samo tri ili četiri stiha, kako bi ona glasila.

“Ne može, to je definitivno gotovo, ne vrijedi. Takve pjesme mladost piše, a ne ova sijeda glava”, odgovorio nam je s osmjehom veliki Pero Zubac.

Vaš komentar

ZIPA OVO

Titov voz

Voz Josipa Broza Tita prkosi vremenu i sjeća na slavnu prošlost

Na lokalitetu planinskog prevoja Oštrelj, gdje se smjestilo istoimeno naselje, na pola puta između Bosanskog …