Saturday , September 21 2019
Home | Pozitiva | Kolumne | Pokloni naši dijasporski
poklon iz dijaspore
FOTO: Najdraži poklon iz dijaspore

Pokloni naši dijasporski

Da li ste se ikada zapitali, vi naši, koje mi posjećujemo, koliko je teško napraviti dobar izbor poklona?

Piše: Jahiel Jaša Kamhi

S početka svake nastupajuće nove godine, dijasporci se počinju spremati na put u staru domovinu, ne svi, svakako. Tada naši susreti obično počinju pitanjem: “Idete li u stare krajeve ove godine?”

SARAJEVO GRILL TORONTO

Za one koji odluče da obiđu rodbinu i prijatelje, tada počinju velike pripreme. Kada ići, kada kupiti karte, gdje boraviti?

Za sve one koji se odluče na to putovanje, nezaobilazno pitanje je šta ponijeti kao poklon rodbini, prijateljima ili komšijama?

Da li ste se ikada zapitali, vi naši, koje mi posjećujemo, koliko je teško napraviti dobar izbor poklona? To je dilema koja nas “muči” od trenutka kada odlučimo da putujemo, pa do trenutka kada poklon uručujemo.

Iz vaših reakcija na poklon, mi znamo da li smo pogodili ili promašili sa izborom.

E, sada, koliko je to bitno ili ne, “nije važno”, reći ćete vi svi. Nije važno, i strašno je važno, istovremeno.

Svaki poklon je izbor, iskaz ljubavi i poštovanja, i dokaz da još uvijek mislimo i volimo sve naše, tamo preko “velike bare”.

Nekada davno, jako davno, kada sam ja bio dijete, nije bilo teško za moju tetku i moga rođaka donijeti poklon iz Amerike, gdje su oni živjeli još od kraja Drugoga svjetskoga rata.

Zašto?

Pa zato što su to bile godine kada se bivša Jugoslavija tek počela oporavljati od posljedica strahota koje nosi svaki rat. Nismo imali mnogo toga, pa je razlika između nas i Amerike bila ogromna.

Kada sam ja od tetke dobio na poklon, sredinom pedesetih godina prošloga vijeka, prave, originalne farmerke na kojima je pisalo Levi Strauss &Co, ja sam bio “senzacija” za moje vršnjake, ne pretjerujem.

Nekoliko desetina godina kasnije, jedna od osoba s kojom sam se upoznao na poslu, rekla mi je: “Sjećam se da ste vi imali originalne leviske. Za to doba to je bila senzacija”.

I jest bila!

Dragi moji nekadašnji zemljaci, vjerujte mi da mnogi od nas oblače mnogo skromniju odjeću, nego onu koju vama nosimo na poklon.

“Kupih sestri tašnu i cipele na poklon, platih mnogo skuplje nego što sam ikada kupila sebi”, žali se moja poznanica. “Imaju tamo svega i ničim ih više ne možeš iznenaditi”, reče naša susjetka, zemljakinja.

I to je tačno. Hvala Bogu, sve se može sada kupiti u BiH, samo ako imate novaca.

Sada opet imamo “problem”, koji je po mome mišljenju rezultat davno prevaziđenoga “da je sve iz inostranstva bolje i ljepše”.

“Dolaze dijasporci i donose poklone koje mi možemo i ovdje kupiti”, žale se poneki od vas.

A ja vas pitam: “Da li želite da bude teško vrijeme, kada su sunčane naočale, farmerice i prave gumene lopte bile za moju generaciju ‘senzacija’?”

Svakako da ne želite, znam.

Ja svima vama želim i dalje, i ubuduće, vrijeme kada vas nećemo moći iznenaditi poklonom koji se u BiH ne može kupiti… To vrijeme je već odavno došlo.

By MojaBiH

Vaš komentar

ZIPA OVO

Razmjena

„Da li će sloboda umeti da peva kao što su sužnji pevali o njoj“ (Branko …