Saturday , September 21 2019
Home | Magazin | Hronika | Prije 26 godina opkoljeno Sarajevo je dobilo Tunel spasa: Kopači nam otkrivaju detalje projekta/ VIDEO
Tunel spasa
FOTO: Sarajevski Tunel spasa

Prije 26 godina opkoljeno Sarajevo je dobilo Tunel spasa: Kopači nam otkrivaju detalje projekta/ VIDEO

Prije 26 godina opkoljeno Sarajevo dobilo je tajni izlaz na slobodnu teritoriju zahvaljujući kopačima koji su u tri smjene, na tada tajnoj lokaciji, prokopali Tunel D-B ili kako su ga zvali Tunel spasa. Kopači se prisjećaju da je bilo izuzetno teško raditi ovaj posao, ali ističu da su sretni što su bili dio ovog projekta.

Kopači su svakodnevno rizikovali živote. Pod “kišom” granata i snajpera dolazili su do ulaza, radili naporno i vraćali se sutradan kako bi gradu vratili nadu i pomogli ljudima da dođu do hrane, djeci da odu na liječenje, vojnicima da dođu do municije, porodicama da se nakon više mjeseci ponovo spoje.

Fadil Mizdrak (Foto: H. M./Klix.ba)
Fadil Mizdrak (Foto: H. M./Klix.ba)

Fadil Mizdrak je kazao kako ima različita sjećanja na period kada je radio na prokopavanju tunela. Sjeća se da je bilo veoma naporno i da su stalno bili u vodi do iznad koljena. Granatiralo se, a snajper je pucao iz Kasindolske ulice.

SARAJEVO GRILL TORONTO

“Teško je bilo izdvojiti kubike zemlje kroz vodu i kanale. U tunelu nije bilo zraka, a razmišljali smo i o tome šta ako nas pogodi granata i zatrpa. Vani se nismo smjeli zadržati niti minutu. Ali vjerovali smo u taj projekt, vjerovali smo ljudima koji su to projektovali i vjerovali smo da će se to završiti. Niti jednog momenta nismo sumnjali jer je to bila jedna fantastična organizacija ljudi i svaki čovjek je radio samo ono što mu je delegirano. To je bilo jedno čudo”, rekao je Mizdrak.

Stavljali uho na zemlju da čuju zvukove s druge strane

Glavna priča među kopačima koji su radili u tri smjene bila je kada će se pojaviti ekipa s druge strane, jer bi to značilo kraj radova. Mizdrak kaže da su svako malo stavljali uho na zemlju kako bi čuli barem neki zvuk. Kada je konačno došlo do toga, uslijedilo je veselje.

“Znali smo da će ljudi konačno moći prolaziti. Ja sam čovjek u godinama i sjećam se priče da je u Jablanici spašeno 4.000 ljudi, ovim tunelom spašeno je 350.000 ljudi. Kroz njega su prošli hrana, municija, ranjenici, bolesna djeca… Kapaciteti tunela su bili premali za prevelike potrebe i bilo je teško, ali služio je svrsi i sretan sam što sam bio dio toga”, rekao je.

Do lokacije dolazili “tamićem”

Mirsad Bidža (Foto: H. M./Klix.ba)
Mirsad Bidža (Foto: H. M./Klix.ba)

Mirsad Bidža kazao je kako su se često i šalili pitavši se hoće li biti dva tunela ili jedan, odnosno da li će se mimoići. Mizdrak i on su kopali s butmirske strane. Kazao je kako ga je na početku radova bilo strah zbog stalnog granatiranja i pucnjave, ali da su vremenom navikli na sve to. Do lokacije su dolazili kamionom “tamićem” koji je kopače iz Hrasnice i Skolović Kolonije kupio redom i vraćao.
Došao je u treću smjenu kada je čuo da je nekoliko trenutaka ranije tunel prokopan.

“Bilo je to pravo malo slavlje. Prvo su prošle granate i mala municija jer je grad ostao bez municije i vojska se već osjećala lakše i s poletom su išli kroz njega. Nekoliko dana nakon toga i sam sam prošao kroz njega jer mi je porodica bila u gradu sve vrijeme i tada sam ih prvi put vidio nakon više mjeseci”, prisjetio se.

Razlika u pola metra

Nusret Halilbašić (Foto: H. M./Klix.ba)
Nusret Halilbašić (Foto: H. M./Klix.ba)

Nusret Halilbašić je kopao s dobrinjske strane i bio je jedan od dobrovoljaca. Na kopanju je radio od prvih dana. Prisjetio se kako je kopanje započela civilna zaštita, ali da su kopali niže od potrebne visine.

“Po danu smo izvlačili zemlju, a navečer je razastirali jer su nas stalno granatirali. Najzanimljiviji momenat je kada je probijen tunel oko 11 sati navečer. Čuli smo kucanje s butmirske strane i probijena je jedna rupa u visini očiju. Počelo je veselje i oni su nam dali bocu pića. Ispalo je da je posao urađen dosta precizno, razlika je bila u pola metra, ali to nije bilo ništa jer smo imali izlaz na slobodu”, kazao je Halilbašić.

Zanimljivo je i to da je konstrukcija s butmirske strane bila drvena, dok je s dobrinjske bila željezna, jer u Sarajevu nije bilo dovoljno drva.

“Pomagali su nam radnici ŽGP-a koji su nam nabavljali željezne podgrade. One su bile teže za rad, ali morali smo tako raditi jer nije bilo drva. Na kraju je sve ispalo dobro”, kazao je.

Tunel kojeg nema

Na prokopavanju tunela je radilo više od 250 ljudi, a još nekoliko desetina ih je radilo na samom projektu ili čuvalo ovo područje od napada. Zanimljivo je da nikada niko nije otkrio tajnu gdje se ulazi u tunel nalaze, niti je tu informaciju ikada saznao neprijatelj. Po gradu se pričalo da postoji tunel koji vodi iz grada, ali je bio prava misterija. U razgovorima Armije RBiH i UNPROFOR-a on je spominjan kao “tunel kojeg nema”.

Upravo tunel kojeg nema spasio je hiljade i hiljade života, a građanima Sarajeva vratio svjetlo i nadu u bolje sutra koje je na kraju ipak i došlo.

By Klix.ba

Vaš komentar

ZIPA OVO

Kemal Monteno

Kemo legenda – Za vrijeme rata zvali su ga da im barem putem telefona pjeva

To su bili najbolji koncerti, 50 ljudi na jednoj slušalici, plaču oni tamo, plačemo mi …