Home | Pozitiva | Stari grad u Velikoj Kladuši – Kula, mejdan i mejhana
Stari grad u Velikoj Kladuši
FOTO: Stari grad u Velikoj Kladuši

Stari grad u Velikoj Kladuši – Kula, mejdan i mejhana

U čemu je ljepota i atrakcija Starog grada krajiškog epskog junaka Muje Hrnjice u Velikoj Kladuši, na zapadnoj kapiji Bosne i Hercegovine?

Stari grad u Velikoj Kladuši, sagrađen na brdu iznad rijeke Grabarske, dominira cijelim krajem. Čvrsti mu bedemi i kamene kule svjedoče o njegovoj postojanosti i dugovječnosti.

Grad se u srednjovjekovnim hronikama pod nazivom Kladosa prvi put spominje prije 1280, a Osmanlije su ga osvojile 1633. godine. Narodna predanja govore da je u njemu sredinom 17. stoljeća živio krajiški epski junak Mujo Hrnjica. U njemu su tada živjela braća Mujo i Halil Hrnjica, a narodne pjesme o njima i njihovom junaštvu postale su obilježje cijelog kraja.

Potkraj prošlog stoljeća obnovljen, postao je turističko-hotelski kompleks, a danas, iako prepušten nebrizi, omiljeno je izletište i mjesto koje turisti rado posjećuju.

Prema historijskim navodima u 13. stoljeću utvrda-grad pripadao je knezovima Babonića Blagajskim, tadašnjim ugarskim vazalima, dok se nešto kasnije kao njegovi gospodari spominju hrvatski feudalci Frankopani Slunjski.

Nakon što su ga Osmanlije osvojile opasan je bedemima, a u unutrašnjosti je sagrađena džamija. Predanja govore da ju je sagradio krajiški junak Mujo Hrnjica. Njime je upravljao dizdar, a kao posljednji upravnik navodi se Husein-aga Alagić, čiji su preci vladali tamošnjim prostorom gotovo stoljeće i po.

Austro-Ugari su osvojili Veliku Kladušu 1878. i za vrijeme njihove vladavine događa se urbanizacija i industrijalizacija tih prostora, što nije mimoišlo ni Stari grad.

Turističko-ugostiteljski sadržaji

Danas Stari grad najviše liči na hotelsko-turistički kompleks, dok nekoliko starih haubica, poredanih ispod tvrđave, na Mejdanu, podsjeća da su se ovdje nekad vodile teške borbe.

U obnovi s kraja 1980-ih izgrađeno je 16 krajiških kuća s karakterističnim seoskim krovovima.

Naselje je projektovano tako da podsjeća na krajiško selo, oblikujući sa Starim gradom prepoznatljiv motiv razglednice Velike Kladuše. Na Mejdanu, u mejhani, ugostiteljski su sadržaji, a s terase Mejdana puca prekrasan pogled na Kladušu, ali i granične visove u susjednoj Hrvatskoj. Oko Starog grada, koji se diže iznad Mejdana, prekrasne su staze, zarasle u borovu šumu.

U okviru gradskih zidina nalazi se plato, na kojem je Mujo Hrnjica bio izgradio džamiju, koja je za vrijeme Austro-Ugarske prenesena u podnožje brda na kojem se nalazi Grad. Danas je plato predviđen za kulturno-zabavne sadržaje.

Obnova i restauracija, odnosno renoviranje svih atraktivnih objekata završena je 1994, gdje je tadašnji vladar tim krajem, presuđeni ratni zločinac Fikret Abdić, bio postavio svoje “carstvo”. Ovdje je sastančio, primao strane goste i maštao o svom “carstvu”, jer je upravo odavde mogao jednim pogledom obuhvatiti svoju “državu”, pa i dobar dio “države” svog vjernog susjeda, također presuđenog ratnog zločinca Milana Martića.

Tokom spomenute prve obnove bilo je planirano da se na platou usred gradskih zidina postavi spomenik Muji Hrnjici i njegovom đogatu, a unutar zidina trebalo je postaviti spomenike ostalim krajiškim junacima: Halilu Hrnjici, Budalini Tali, Mustajbegu Ličkom, Ajkuni, sestri braće Hrnjica…

Zatočenik u svom gradu

Ideja nije realizovana, ali nije ni odbačena. Spomenik Muji Hrnjici, koji jaše na konju, urađen je tih godina. Zbog nastalih nesporazuma u vezi s njegovim postavljanjem u Stari grad, gipsani Mujo Hrnjica završio je u halama lokalnog komunalnog preduzeća, gdje i danas čami, zarobljen u svom gradu.

Kipar Zlatko Dizdarević, autor spomenika, kazuje: “Napravio sam spomenik dimenzija 10,5 sa 8,5 metara. Mujo je obučen u tradicionalnu narodnu nošnju onog vremena. Tu su jatagan, kubura, puška. Ima grube crte lica, jer je vrijeme u kojem je živio bilo grubo, surovo. On drži u ruci sokola, jer je soko simbol slobode.  Spomenik je završen 1993. godine i otad se vodi bitka da se postavi tamo gdje je i predviđeno, na Stari grad. I tako je Mujo Hrnjica preživio posljednji rat, samo je pitanje hoće li preživjeti mir, jer za sada o njemu brinem jedino ja.”

Odlijevanje i postavljanje spomenika bilo je planirano čak tokom proteklog rata, ali je unutarbošnjački sukob u Velikoj Kladuši, kako kaže autor, “zapečatio” sudbinu spomenika. Iako, kako kaže, nema veze s Fikretom Abdićem ni bilo čime.

Niko ne vodi brigu

U Hotelu “Stari grad” i naselju Mejdan sa seoskim krajiškim kućama, kad bi radili punim kapacitetom, moglo bi se smjestiti dvjestotinjak gostiju.

“Kapaciteti su puni kada se u Starom gradu održavaju kongresi ili savjetovanja, pa se u proteklim godinama ovdje uglavnom sve vezuje za kongresni turizam”, kaže Sead Delić, direktor HUTK “Stari grad”, i dodaje: “Danas je omiljeno izletište, gdje rado dolaze svi, i domaći i turisti. Međutim, iako je veliki potencijal, Stari grad je neiskorišten. O njemu zapravo danas ne vodi brigu niko, ni lokalna zajednica ni Kanton ni entitet Federacija ni Bosna i Hercegovina iako je upisan u registar svjetske baštine”, pojašnjava Delić.

Delić dalje kazuje da bi dobar dio objekata trebalo temeljito obnoviti i staviti u funkciju turizma. “Međutim, kako u ovoj situaciji? Stari grad još posluje u okviru Agrokomerca i samim tim je pod ’embargom’ kad je riječ o privatizaciji i zajedničkim ulaganjima”, naglašava Delić.

Međutim, valja reći da se stranci zanimaju za kladuški Stari grad i da su spremni na ulaganja.

Ali, zasad ostaje samo na tome.

Izvor: Al Jazeera

Piše: Mirza Sadiković

Vaš komentar

ZIPA OVO

Večernjakov 
pečat

Večernjakov 
pečat je dokaz da je moguća bolja BiH

Izbor za Osobu godine, koji već 17. put organizira Večernji list BiH, pokazao je pozitivnu …