Home | Pozitiva | Kolumne | Tekst o nama
Koča Popović
FOTO: Koča Popović

Tekst o nama

Kome to danas služe Maksovi mesari na stadionima protiv kojih zvanično politika ne diže glas, kome to služi Čović koji neće da osudi postrojavanje četnika u Višegradu i kome to služe ratkomladićevska mladunčad koji svoje sugrađane u genocidnoj tvorevini zvanoj Republika Srpska koju vodi Dodik tjeraju da skidaju grb i zastavu države u kojoj žive – i sve pod prijetnjom i strahom izgovaraju da poštuju istog i Republiku Srpsku?! Kome, onda, u tom svemu služe SDA i rječiti Bakir Izetbegović koji visoko iznad svoji glava drže ploču – škola Mustafa Busuladžić?!

Autor Darko Vidović

Nije Koča Popović, što je rođen na današnji dan, razlog ovom tekstu, nego razmišljam o toj vječitoj borbi dobra i zla, kao i o onom vremenu pred i za vrijeme Drugog svjetskog rata u kojem su nacisti i fašisti provodeći rasne zakone ubijali nevine ljude i zatvarali ih u koncentracione logore. Maks Luburić je bio ustaški oficir i vođa Crne legije, nacističke vojske koja je ubijala, pljačkala i spaljivala čitava sela, tamo gdje je god zločinačka NDH uz pomoć njemačkih nacista i talijanskih fašista uspjela oformiti vlast. Pod pamfletom stvaranja slobodne hrvatske države ustaše su lagale i varale ljude da se bore za pravednu stvar i pravednu hrvatsku državu, dok su u isto vrijeme u njihovom klaonicama nestajale čitave obitelji – djeca, žene starci. Na tim kamionima za Jasenovac, kako je to opjevao i slavni pjevač PT Marko, stizali su na ubijanje i klanje nedužnih ljudi i “slavni” Maksovi mesari, “heroji” koji su djeci, ženama i starcima četiri duge godine držali kamu ispod vrata. Nestajali su ljudi, čitave familije, sela.

Mrakovic-Meat-Toronto

Koča Popović je utjelovljenje borbe dobra protiv zla. Dijete iz bogate trgovačke obitelji, kasnije student filozofije na Sorboni. Materijalno situiran mogao je izabrati i puno mirniji i sigurniji život. Koča je, međutim, u zlu vremenu izabrao borbu protiv zla, put revolucije i ideal o boljem svijetu koji će ga u borbi prativ fašizma prvo odvesti u redove Španjolske republikanske armije, a po dolasku nacista i fašista na balkansko tlo i kapitulacije Kraljevine Jugoslavije i u prve redove narodnooslobodilačke borbe. Svjestan kao i cijelo rukovotstvo partizanskog pokreta da se samo zajedništvom može pobjediti zlo, u ustaničkoj borbi okuplja pod borbenu zastavu borce iz svih krajeva Jugoslavije, od Dalmacije do Šumadije, od Makedonije, preko Bosne i Hercegovine do Slovenije.

Bila je to zastava Prve proleterske kojoj je Koča bio komandant, zastave koja je prolazeći preko rijeka i planina, kroz sela i gradove nosila sa sobom slobodu, skidajući našim narodima okove zla.

Maksovi mesari, jasenovački koljači nacističke vojske NDH koji su se povlačili zajedno sa razbijenim grupama četnika i belogardejaca, vukući sa sobom na prevaru mnoštvo civila, potražili su spas u predaji savezničkim snagama na sjeveru, usput pružajući oružani otpor, ali i koristeći civile kao zaštitu i bez obzira na potpisanu kapitulaciju. Svoj su put završili na Bleiburgu gdje su se predali saveznicima, a ovi ih pak predali vojsci narodnooslobodilačke borbe. Luburić je pobjegao u Austriju sa novcem preko Celja, ostavljajući svoje “mesare” u rasulu i kaosu, baš kao i njihov poglavnik.

Predaja ustaša, četnika i belogardejaca zajedno sa civilima je izvršena na Bleiburgu. Predaja, koja zbog četverogodišnjeg terora NDH i Maksovih mesara rezultira odmazdama nad gotovo svima koji su se tamo zatekli u uniformama. Na žalost, kolateralni subjekt te osvete za četverogodišnji teror NDH, četnička orgijanja i klanja, bile su i mnogi nevini civili koji su krenuli na taj put, neprocesuirani i bez prava na pravnu zaštitu, ali to je poseban historijski kapitel.

Nije Koča Popović, rekoh, razlog ovom tekstu, već vječita borba protiv zla, ista ona koja nas je u povijesnoj zabludi odvela u mržnju i bratoubilački rat iz devedesetih, pa oživjela i ideologije i duhove zla iz najgorih vremena, ustaše, četnike, simpatizere handžar divizija, revizionizam.

Danas oni ne služe samo za mržnju kao ideološki pamflet oživljenog zla, već imaju samo jedan konačni cilj – a to je vlast po svaku cijenu i bogaćenje nacionalnih elita iza paravana hrvatstva, srpstva, bošnjaštva i tog i takvog domoljublja.

Treba se, dakle, zapitati – kome to danas služe Maksovi mesari na stadionima protiv kojih zvanično politika ne diže glas, kome to služi Čović koji neće da osudi postrojavanje četnika u Višegradu i kome to služe ratkomladićevska mladunčad koji svoje sugrađane u genocidnoj tvorevini zvanoj Republika Srpska koju vodi Dodik tjeraju da skidaju grb i zastavu države u kojoj žive – i sve pod prijetnjom i strahom izgovaraju da poštuju istog i Republiku Srpsku?! Kome, onda, u tom svemu služe SDA i rječiti Bakir Izetbegović koji visoko iznad svoji glava drže ploču – škola Mustafa Busuladžić?!

Nije, rekoh, razlog ovom tekstu današnji rođendan starog i prekaljnog borca antifašiste, već borba protiv fašizma i zla!, pa eto zašto ovaj tekst, zapravo, nije o tom velikom komandantu Prve proleterske i jednoj borbi i viziji o boljem i pravednijem svijetu, već je to eto, nažalost, tekst o vremenu u kojem živimo i tekst – o nama.

By Tocno.net

Vaš komentar

ZIPA OVO

BiH i EU

BiH kao nevoljeno ogledalo EU

Deveti maj podsjeća na pobjedu nad nacifašizmom i dan je Evropske unije. Ove godine je …