Saturday , October 20 2018
Home | Pozitiva | Kolumne | Truli ljudi trulog sistema
Napuštena-razorena-kuća
FOTO: Arhiva

Truli ljudi trulog sistema

Dobili ste nešto. Dobili ste to da se možete zvati Hrvatom, Srbinom i Bošnjakom. Nema šta, vrijedilo je. Aplauz, ali ne za vas nego za njih koji su od vas napravili majmune. Evolucijski su vas unazadili da se vratite na grane i prihvatite banane.

Piše: Daniela Ratešić Došen 

Da, broj nezaposlenih se možda i smanjio, ali se duplo više smanjio broj ljudi koji žive na ovom podneblju. Ljudi odlaze, ne toliko zbog ekonomske situacije i lošeg standarda, već mnogo češće zbog sigurnije budućnosti za svoju djecu. Ovdje djecu ako i uspijete prehraniti, školovati, sačuvati da ne izgube glavu, naposljetku od njih postanu nezaposleni, visoko obrazovani mladi ljudi koji svakim danom sve više tonu u depresiju i psihički propadaju.


Poslije gubitka djeteta, najteža je spoznaja za svakog roditelja da je njegovom djetetu uništen život. Da nema perspektivu. Da mu, koliko se god trudio u životu, nije uspio ostaviti ništa s čim bi on dalje nastavio. Ovdje govorim o 90% građana naše zemlje.
Naravno da oni koji su u trulom sistemu vidjeli mogućnost da se ostvare kroz svoje prljave rabote, oni nemaju ovakvih i sličnih problema. Oni nemaju ni dodira sa stvarnošću i nisu ni svjesni ovih 90% ljudi oko sebe, sem ukoliko im ne zatrebaju (kao sitna i jeftina radna snaga, glasači, mozgovi od kojih treba ukrasti znanje).

To su truli ljudi.

Sto bi nas narod rekao “Iz vana gladac, a unutra jadac!”. Skupa odjela i auta su ono jedino sto je kvalitetno na njima i oko njih, a unutra…trulež. Možda su neki od njih nekada i imali nešto kvalitetno u sebi, ali da bi se uklopili u svoju okolinu, odrekli su svega onoga sto je bar nečemu vrijedilo. Ljudi bez znanja, bez morala, bez i jednog jedinog kvaliteta postali su ono sto je u ovom i ovakvom društvu poželjno. Diplome, magisteriji, doktorati postali su roba koja se kupuje po privatnim školama i fakultetima, poput povrća na Tržnici.

Djecu ipak upisuju na državne fakultete, naravno preko veza i vezica, jer su obično ispod crte na prijemnim ispitima, a onda se vrši teror nad profesorima koji im moraju obezbjediti prolaz na ispitima. Profesori se pritišću sa svih mogućih strana, od političke ucjene do privatnih prijetnji. To su oni valjda na taj način doživjeli uvođenje novog sistema u visoko obrazovanje, zvanog Bolonjski proces.

Pa ljudi moji, ako proces izmjene načina funkcionisanja visokog obrazovanja nosi naziv po italijanskom gradiću, ne znaci da se na fakultetima treba primjenjivati sicilijanski zakon mafije. Džaba je to njima pričati, naviklo se tako. Bahato i osiono. Kada se ipak uvjere da ne mogu baš svakog profesora ucijeniti, kada nalete na “tvrd orah“, onda djecu ispisuju sa fakulteta, uz obrazloženje da je profesor monstrum, i upisuju ih na privatne fakultete ili ih pak šalju vani na studije. Ova varijanta privatnih fakulteta njima lično mnogo više odgovara, jer odmah u startu naglase ko su i čiji su i tu nema zime, ispiti će se polagati sami.

Međutim, svjesni, ipak, prolaznosti svega i svakog sistema i da ničija nije do zore sjala, varijanta slanja djece vani im je dobra podloga za izlaznu varijantu samih njih. Svi su oni pokupovali nekretnine i otvorili bankovne račune u stranim zemljama i pripremili se za momenat “Vežite se polijecemo!“. Iskreno se nadaju da se taj momenat neće brzo ukazati, ali za svaki slučaj, oni su spremni. Spremni su da odu iz trule zemlje koju su uništili i da nikada ne odgovaraju za svu trulež koju su stvorili. Čak i sitne ribice su spremne za polijetanje. Možda ne u neke daleke i egzotične zemlje, ali su se obezbjedili u komšiluku.

E sad dolazimo do pitanja: Pa kako je nastao taj truli sistem i ko je omogućio tom ljudskom šljamu da ispliva na površinu i sudi cijeloj naciji?! Tu se vraćamo na početak priče, rat. Mi koji smo bili djeca u ratu, malo smo od svega toga bili svjesni, ali su naši roditelji trebali biti mnogo svjesniji i savjesniji. Dopustili su da im “nikogovići” koji su došli niotkud nametnu svoje ideje o mržnji među ljudima, o podjelama i vjekovnim potocima krvi koji teku među njima. Predstavili su im se kao rodoljubi, patriote i pojavili su se istovremeno (vjerovatno po dogovoru kao i sve ostalo kasnije) među sva tri naroda koja su ovdje živjela. Nametnuli su im se kao lideri koji će ih voditi u borbi do oslobođenja.

Oslobođenja? Čega? Oslobađati slobodne ljude, pa zar to nikome od vas, roditelji naši, nije djelovalo apsurdno? Tako ste im “ladno” dopustili da unište sistem, sve vrijedno sto smo imali, a ujedno ste i živote dali za njih. Dok ste se vi ubijali, oni su pljačakali, bogatili se na tuđoj muci, bez imalo stida i savjesti, jer to je za njih po rođenju bio strani pojam.

U tom ratu na scenu su stupili svi oni koji ni u jednom uređenom sistemu nikada nigdje ne bi kročili osim u zatvor ili u ludnicu. Dopustili ste im to. I zato vas krivim. Nakon rata oni su postali vaši robovlasnici, vlasnici vaših života i vaših djela, a vi ste izgubili sve ono sto ste nekada imali kao slobodni ljudi.

Ah,da. Dobili ste nešto. Dobili ste to da se možete zvati Hrvatom, Srbinom i Bošnjakom. Nema šta, vrijedilo je. Aplauz, ali ne za vas nego za njih koji su od vas napravili majmune. Evolucijski su vas unazadili da se vratite na grane i prihvatite banane.

Eto tako je sve počelo, tako je nastao truli sistem, a kako ce se okončati i da li se uopšte sve loše može popraviti nakon sto se okonča, pitanje je i problem koji ćemo, roditelji naši, morati da rješavamo mi. Mi ne smijemo našoj djeci ostaviti ono sto ste vi ostavili nama: život bez života, mir bez mira i zemlju bez zemlje.

 

By BUKA

Vaš komentar

ZIPA OVO

dodik i kusturica

Imanja i Nemanja stižu u Grad

– E, gdje si, brate, Imanja?  – Evo me Nemanja, brate, kako ti guraš? – …