Home | Pozitiva | Kolumne | U dobrom društvu i mi smo bolji
FOTO:

U dobrom društvu i mi smo bolji

Priča o čovjeku koji svake godine iz daleke zemlje dolazi u Srebrenicu kako bi u njoj proveo cijeli svoj odmor.

Čovjek je društveno biće. Bez društva, prijateljstva i razgovora čovjek je nesretan i izgubljen. Samo, naći prijatelja koji ti odgovara i kome odgovaraš je vrlo teško, čini se nemoguće, ali nije. Sve je do nas, sve je u nama samima koliko zaista želimo iskrenog prijatelja da imamo. Oni koji žele, oni ga sebi i nađu i tako svoj socijalni život upotpunjuju.

Čovjek se rodi s tim da bez prijatelja iskrenog ne može. Vrlo je važno imati lijepo, čestito i odgovorno društvo prema svakom pitanju u životu.

“S kim si takav si” – kazuje naša jedna poslovica. Ako si sa društvom koje je pozitivno i koje je vrijedno i zadovoljno i ti sam, takav, vremenom postaješ. Ako si sa društvom koje uvijek je nezadovoljno, lijeno i koje samo izgovore za sve što se dešava traži i ti takav postaješ vremenom. Vrijeme ispravlja, vrijeme upravlja, vrijeme razgrađuje i nagrađuje sva naša zalaganja.

Od kako ljudi sve više žive kao samci i u manje brojnijim porodicama sve su skloniji psihičkim poremećajima. Naši preci su živjeli u brojnijim porodicama, gdje je glava kuće bio najstariji i najsposobniji. Živjela su po dva-tri brata zajedno sa svojim porodicama, oženjeni sa velikim brojem djece, imali jednu kasu i jednog vođu. Ljudi su bili sretniji, prijatelji su im bili njihovi najbliži.

Danas kada čovjek čovjeku ili brat bratu nije prijatelj, tada neki ljudi su u raznim krizama i poremećajima. Čovjek koji živi sam čudan je malo. Kada vas sretne na ulici, a  poznajete ga, željan je priče, željan razgovora i teško vas pusti da nastavite svojim putem.

Potrebni smo jedni drugima, da se savjetujemo, pomognemo i učinimo jedne druge sretnijim.

Iskrenih prijatelja nemate puno, jednog ili dvojicu.

Priča o prijatelju

Živim u malom gradu sa dobrim ljudima. Dobri ljudi sa svih strana dolaze u ovaj grad, tu ostaju ili odlaze, a svima im je zajedničko da ovaj grad vole i da se u njemu lijepo i posebno i rasterećeno osjećaju.

Imam dva prijatelja, ovo je priča o jednom.

Na početku mi je bilo neshvatljivo kako neko dođe iz daleke zemlje, putujući automobilom bez prestanka, spavanja i dužeg odmora punih 27 sati da bi došao u ovaj grad, u svoju Srebrenicu i u njoj proveo cijeli svoj odmor.

Upoznao sam svoga prijatelja ovdje u Srebrenici, svaki njegov odmor provodimo zajedno. Teško ću zaboraviti dane i noći provedene pored Drine dok smo bili zadubljeni u pričama od davnina. Dobro dođe čovjeku pozitivan prijatelj koji te učini boljim, a da i dalje ostaneš ono što jesi.

Ne mogu zaboraviti njegova sjajna razumijevanja današnjeg društva i stanja u kojem se društvo nalazi.

August je došao, moj prijatelj je otišao, ali to nije razlog da naše prijateljstvo bude na ispitu. Jedva čekam slijedeći juni, juli kada će opet prijatelj moj doći da nastavimo gdje smo stali ovog jula i augusta.

Nama nije smetala vrućina nesnosna, nije nam nikada dosadno, a dane ne provodimo buljeći u male ekrane i one još manje. Nije nam smetala politika, nisu nam čak ni izrovljene ceste u centru Srebrenice smetale da budemo zadovoljni i sretni. Ni to što nemamo luksuzni restoran ili hotel ili nešto tome slično u našem gradu, ne smeta nam što nemamo bazene ili neki drugi luksuz.

Početak promjena

Koristimo ono što imamo ovdje gdje smo i lijepo nam je da ljepše ne može. Imamo neponovljivu Drinu, naš Guber, čist zrak, prijatelje i rodbinu. Imamo svoje poslove i hobije ili dodatna zanimanja, borimo se za bolje. Imamo savremenu tehnologiju koju koristimo u prave svrhe. Imamo sve što nam treba, naše porodice koje se druže i razumiju.

Imamo zadovoljstvo duše, pronašli smo sebe, radimo i trudimo se da i sebi i druge učinimo sretnim. Lijepo pozdravimo svakog sa osmjehom, jer i osmjeh nekom može otjerati tmurne oblake u  ovom vrelom avgustovskom danu.

Može čovjek kada želi i hoće biti sretan i zadovoljan samo malo se treba potruditi i sagledati realno stanje oko sebe, te krenuti živjeti život onakav kakav želi, tamo gdje je s onim što ima, bez da čeka sutra. Danas počinju promjene, ne sutra.

Može se i u maloj i naizgled zapuštenoj i izgubljenoj Srebrenici živjeti lijepo, treba željeti, treba voljeti ljude i društvo iskreno pa ćemo fino društvo i naći.

Izvor: Al Jazeera

Ahmed Hrustanović

Vaš komentar

ZIPA OVO

Amar Hromo

Amar Hromo, bh. arhitekta koji “gradi” Katar: Naši inžinjeri su ovdje sve cjenjeniji

Amar Hromo je sarajevski arhitekta koji živi i radi u glavnom gradu Katara, a u …