Home | Pozitiva | Upoznajte Ennu Zone Đonlić, čiji je trud i rad prepoznao čak i univerzitet u Kini
Enna Zone Đonlić
FOTO: Enna Zone Đonlić

Upoznajte Ennu Zone Đonlić, čiji je trud i rad prepoznao čak i univerzitet u Kini

Ljudi o kojima vrijedi pisati

By BUKA

Ovih dana na redakcijski email BUKA magazina stiglo je pismo čitateljke koja je prepoznala njihovu želju da pišu o mladim i uspješnim ljudima koji rijetko dobijaju medijski prostor, uprkos sjajnim postignućima.  Kako je navela u svom pismu, ”u medijima stalno imamo priliku vidjeti iste ljude, kao da drugi ne postoje ili ne rade dovoljno dobro, što, naravno, nije slučaj”. 
Preporučila je priču sa Ennom Zone Đonlić, mladom djevojkom koja ima zaista impozantnu biografiju –  magistrirala je Političke nauke i sociologiju, kao i Građansko pravo na Univerzitetu u Sarajevu, ambasador je Evropskog studentskog think tank-a u BiH, te takmičenja Imagine Europe. Bila je dio Omladinske inspiracione grupe Britanske ambasade u Sarajevu, a od 2012. godine je dio organizacije Youth without Boundaries, čije je sjedište u Washingthonu.

SARAJEVO GRILL TORONTO

U nastavku vam donosimo priču o Enni, čiji je trud i rad prepoznao čak i univerzitet u Kini, koji ju je pozvao da napiše poglavlje knjige i na Međunarodnom forumu govori o političkim prilikama u našoj zemlji i položaju mladih. 

Ovaj razgovor iskoristili smo da porazgovaramo i o važnosti obrazovanja, te kakvo je isto u našoj zemlji, a kakvo u inostranstvu, odlasku mladih sa ovih prostora, politici, ali i Enninim daljim planovima.

Od uredničkog tima „Young Belt and Road“ projekta sa Zhejiang Univerziteta dobila sam poziv da, uporedo sa odabranim mladim ljudima iz 16 različitih zemalja,  napišem poglavlje knjige, gdje sam imala prigodu da pišem o prilikama i izazovima Belt and Road inicijative za BiH, te šta ova inicijativa donosi mladim ljudima u našoj državi. Primarni cilj Belt and Road inicijative  predstavljaju ekonomska i kulturna razmjena, koje će omogućiti mladim ljudima da steknu nova znanja i vještine.  S obzirom da knjiga za koju sam pisala poglavlje treba biti objavljena ove godine, pozvana sam kao autor da održim govor na panel diskusiji u sklopu 2. Međunarodnog foruma. Imala sam prigodu da učesnicima foruma, profesorima i mladim ljudima iz 16 različitih zemalja, govorim o politici i mladima u Bosni i Hercegovini. U svojoj prezentaciji sam prije svega predstavila kompleksni politički sistem naše države i govorila o prilikama koje će mladi ljudi dobiti kroz učešće BiH u Belt and Road inicijativi, sa naglaskom na akademsku i ekonomsku razmjenu između svih država učesnica inicijative“, rekla je za Buku Enna.

Pored svega već nabrojanog, iza sebe imaš  i čitav niz uspješno organizovanih edukacija, radionica, diskusija, ali i objavljenih akademskih radova kao Ambasador Bosne i Hercegovine u Evropskom studentskom think tank-u. Zaista impresivna karijera za jednu tako mladu osobu?

Oduvijek sam voljela svoje slobodno vrijeme provoditi čitajući knjige ili odlazeći na dodatne edukacije, koje su me učinile odgovornijom, tolerantnijom i otvorenijom osobom. Glavni razlog tomu je činjenica da sam uvidjela da što sam više čitala i učila, postajala sam kreativnija i zainteresovanija za promjene. Stoga na obrazovanje nikada nisam gledala kao na puko učenje činjenica, nego na priliku za nove poglede i treniranje uma za razmišljanje i kritičko rezonovanje. Pored formalnog obrazovanja, cijenila sam i neformalno obrazovanje koje sam počela stjecati još u srednjoj školi, odlascima na razne edukacije i seminare koji su mi ponudili priliku za praktičnu primjenu znanja. Obrazovanje mi doista nudi priliku da mijenjam svijet, jer mijenjajući i nadograđujući sebe, kroz razgovor utječem i na svoje kolege i vršnjake, što uistinu vodi promjeni svijeta oko mene. Iz mogućnosti da svoje znanje prenesem drugima i na neki način utječem na njih da se zapitaju ili promijene svoje mišljenje, crpim dodatnu energiju i motivaciju za daljim učenjem i napredovanjem. 

Studirala si i na privatnom i na državnom univerzitetu u našoj državi, ali si imala priliku i da odeš na istraživačku razmjenu u Portugal, te na taj način iskusiš obrazovni sistem u EU. Kakva su tvoja iskustva, gdje je naše obrazovanje?

Iz mog iskustva, doista je neminovno da naš obrazovni sistem treba biti promijenjen i na neki način prilagođen potrebama mladih, društva u kojem živimo, kao i samog tržišta rada. Znanje nije moć ako ga ne možemo primijeniti u praksi.
Sticajući znanje od profesora iz različitih država svijeta, a posebice iz SAD-a, na Internacionalnom Univerzitetu u Sarajevu, gotovo svakodnevno sam imala prigodu da na predavanju teoriju koju smo učili, odmah primijenimo, analizirajući kako zamišljene, tako i stvarne slučajeve; moje ideje, pogledi i stavovi su bili izloženi ispitivanju i diskusijama sa profesorima i vršnjacima, koje su mi uvijek davale drugačiji pogled na događaje. Upravo je to bio jedan od razloga zašto sam rado prihvatila stipendiju i nastavila master studije na IUS-u, ali sam se također odlučila da proširim svoje znanje upisujući se na master na Pravnom fakultetu, UNSA, gdje sam ponovno imala pozitivno iskustvo. Danas na našim univerzitetima, mnogo zavisi od profesora, većina profesora na PFSA shvataju značaj praktične primjene znanja i  pisanja istraživačkih radova, pa su svoja predavanja i kreirali na taj način. S obzirom da među našim zakonodavcima nije bilo razumijevanja za potrebne promjene obrazovnog sistema, profesori rade ono što je u njihovoj moći da nas što bolje pripreme za budući posao. Master programi u inostranstvu, kao i na IUS-u ne stavljaju u fokus puka ex cathedra predavanja, nego daju teme i priliku za diskusiju, zahtijevaju od studenata da rade istraživanja i pišu svoje radove. Naši zakonodavci, političari bi trebali shvatiti da je za opstanak svakog društva i države neophodan dobar obrazovni sistem, koji, takoreći, ide u korak sa vremenom i pruža svojim korisnicima sve ono što im je potrebno da budu produktivan dio društva.

Obzirom da si posvećena izučavanju političkih sistema, izbora, demokratskih institucija i EU integracija, kada porediš one u razvijenim zemljama, gdje vidiš nas?

Komparativna politika je moja omiljena oblast političkih nauka, te sam sukladno tomu i poljima mog istraživačkog interesovanja, pisala magistarski rad na temu Etničkog nadmetanja u državama sa konsocijalnom demokratijom – studije slučaja Bosna i Hercegovina, Sjeverna Irska i Belgija. 
U Bosni i Hercegovini uvijek govorimo o potrebi promjene ustava, jer država ne može da funkcioniše zbog trenutnog političkog uređenja, što po mom mišljenu, definitivno nije slučaj. Konsocijalni sistem postoji i funkcioniše u više zemalja svijeta, sa znatno boljim uspjehom nego kod nas. Ne postoji politički sistem u kojem neće doći do krize, glavni razlog tomu su naravno izabrani političari. Konsocijalni sistem u BiH je mogao i može biti funkcionalniji da postoji volja političara. Upravo zbog političara koje biramo, potrebno je promijeniti politički sistem u onaj koji im neće omogućiti manipuliranje sistemom na način da imaju praviše slobodnog prostora za blokiranje donošenja odluka. Do boljeg funkcionisanja i bržeg rješavanja problema bi došlo i sa pojedinačnim korekcijama ustava, poput dodavanja konkretne definicije kada i zašto se može koristiti zaštita vitalnog nacionalnog interesa, koja je jedan od glavnih razloga uz entitetsko glasanje zašto usvajanje zakona traje duže no što bi trebalo i zašto pojedini zakoni uopće ne budu usvojeni. 
Činjenica je da u poređenju sa drugim razvijenim državama, BiH ima veliki problem koji se može sažeti u dvije riječi – korupcija i nepotizam, koji, da budemo iskreni, postoje i u razvijenim državama, ali ne u toj mjeri da imaju direktni utjecaj na svaku donesenu odluku. Usvajanje principa Evropske unije i harmonizacija naših zakona sa onima u EU treba da budu prioritet političara u Bosni i Hercegovini, ali tempo usvajanja je izuzetno spor, jer promjene koje bi time došle nisu u interesu većine političara. 
Da bi Bosna i Hercegovina napredovala i riješila postojeće porobleme, potrebni su joj mladi, sposobni i posvećeni političari, koji neće djelovati po nacionalnom ključu, nego u direktnom interesu svih građana BiH i posvetiti se unaprijeđenju demokratskih institucija, sa posebnim naglaskom na pravosuđe, obrazovanje i zdravstvo. 


Mnogi odlaze sa ovih prostora, posebno mladi obrazovani ljudi, kako na to gledaš? 

Da, odlazak mladih obrazovanih ljudi je definitivno postao svakodnevnica, ne samo na našim prostorima, nego i u cijeloj Evropi. Svaka priča, kao i svaki događaj imaju dvije strane. Jedan od osnovnih principa Evropske unije, čijem članstvu težimo, jeste sloboda kretanja. Utjecaj slobode kretanja u Evropskoj uniji je imao različite posljedice na svaku državu pojedinačno. Odlazak mladih obrazovanih ljudi, naravno, nije zaobišao ni naš region i za očekivati je da će se to povećati ulaskom u Evropsku uniju. Ono na čemu BiH političari trebaju raditi jeste da izvrše promjene na tržištu rada, otvore nove mogućnosti za mlade ljude, kako bi ih zadržali u državi, i po ulasku u EU eventualno privukli profesionalce iz drugih država da dođu kod nas ili da one mlade ljude koji su sada otišli ponovno privučemo nazad. Naravno, to nije lagan posao, ali je važan za budućnost našeg društva i same države. 
S druge strane, gledajući odlazak iz BiH iz perspektive mladih ljudi, opet vidimo dvije strane priče. Jednu od njih svakako predstavljaju bolje mogućnosti i prilike za zaposljenje i napredovanje, ali sa druge strane je i činjenica da mladi ljudi ponekad očekuju da država sama učini nešto za njih. Mladi ljudi, ukoliko vide da prilike za zaposlenje nema, trebaju sami da je stvore. Tu dolazi obrazovni sistem koji bi mlade ljude trebao osposobiti za praktično korištenje znanja, dati im vještine koje će ih potaknuti na pokretanje sopstvenog biznisa. 
Trenutno, u određenoj mjeri mogu opravdati odlazak mladih ljudi, ali bih svakako voljela da vidim one koji su otišli na dalje usavršavanje u inostranstvo, da se vrate i primijene svoje stečeno znanje i vještine u BiH.

Da li bi ti napustila BiH? Šta bi te „natjeralo“ da odeš? 

Uskoro idem iz BiH, ali na dalje usavršavanje i školovanje, primljena sam na magistarske studije psihologije na tri univerziteta u Velikoj Britaniji i trenutno sam u potrazi za stipendijama. Također, istražujem prilike za doktorske studije u inostranstvu. Težim odlasku u Veliku Britaniju kako bih iskusila nijihov obrazovni sistem, stekla nova znanja i vještine, koje ću, nadam se, po povratku u BiH imati priliku da primijenim i u praksi. 
Šta bi me “natjeralo” da odem, sa ove tačke gledišta vjerujem da bih jedino definitivno otišla iz BiH ukoliko bih se mogla naći na poziciji u nekoj od međunarodnih organizacija, gdje bih izvan BiH mogla da djelujem i doprinesem njenom napretku.


Smatraš li  da država može i mora uradi više za mlade i pametne ljude, kako bi odlučili ostati ovdje? Ili to pak zavisi od samog pojedinca?

Da, tačno je da država može i mora uraditi više kako bi podstakla mlade ljude da ostanu u BiH. Ali oni koji trebaju uraditi nešto više su ljudi koje su, pored ostalih, i mladi ljudi izabrali na izborima. Sukladno broju mladih osoba u BiH, kada bi svi glasali za istu stranku ili eventualno oformili omladinsku stranku koja bi radila na promjeni onoga što nama, mladim ljudima smeta, ta stranka bi definitvno bila među vodećima u državi. Tako da sudbina mladih ljudi, kao i promjena koju žele vidjeti leži u pojedincima tj. njima samima, i njihovom izboru na izborima. Kada prestanemo birati stranke po nacionalnom ključu i počnemo glasati za one koji imaju jasno zacrtane ciljeve i plan rada, moći ćemo vidjeti promjene u našem društvu. 
Mladi ljudi treba da shvate, da  postoji mnogo puteva koji nas vode na različita mjesta, ali ni jedan od njih nas neće odvesti na mjesto gdje se u životu ne dešavaju usponi i padovi. Mi, mladi ljudi smo ti koji u svojim rukama imamo mogućnost kreiranja budućnosti i to trebamo pametno iskorisiti. 

Vaš komentar

ZIPA OVO

Njemačka novinarka: Sarajevu bi na kulturnoj sceni pozavidjeli i svjetski gradovi

Njemačka novinarka Christiane Hoffmans koja piše za magazin Blau i die Welt ovih dana boravi u Sarajevu s namjerom da istraži …