Home | Magazin | Životne priče – Bilo je teško izabrati zemlju u kojoj ćemo živjeti, jer smo oboje imali karijeru i dobar posao…
Vernesa Musić
FOTO: Vernesa Musić

Životne priče – Bilo je teško izabrati zemlju u kojoj ćemo živjeti, jer smo oboje imali karijeru i dobar posao…

Ali, život ponekad priređuje iznenađenja. Naročito onda kada ih najmanje očekujete

Piše: Zdenka Brajković

U Sarajevu 9. maja Vernesa Musić se predstavila sa projektom INVENTURA tj. coachinga, disciplinom koja na našim prostorima još nije zaživjela , a koja je u svijetu već postala praksa u prevazilaženju poteškoća u bilo kom domenu ljudskog stvaralaštva, u domenu biznisa, kulture ili sporta, u privatnom životu…

SARAJEVO GRILL TORONTO

Htjeli biste, možda, promijeniti nešto u vašem životu? Npr. zanimanje? Imate želju da se upustite u neku biznis, avanturu ili jednostavno želite promijeniti vaše ponašanje prema okolini, prijateljima, familiji, naučiti da kažete “NE” na svaki prijedlog, da prestanete prihvatati tuđa uputstva, zahtjeve, savjete koje zapravo ne želite ? Učvrstiti vaše namjere i sigurnost u sebe…

Ili ste u nekoj bezizlaznoj situaciji, bez posla, bez smisla življenja, a život prolazi? Koliko je danas ljudi suočeno sa ovim dilemama, možemo samo pretpostaviti a naročito danas, u modernom, nemilosrdnom svijetu koji melje i ne ostavlja puno vremena za razmišljanje o ugodnoj budućnosti.

Coaching – pomoć u ostvarivanju projekata ili nova metoda na putu uspjeha

Ali, kao i svako doba, i ovo je pronašlo načina da se problemima priđe na bezbolniji način. Da se nađe hrabrosti i promijene životne situacije. Nije riječ o pomoći psihologa, psihoanalitičara, niti o nekom profesoru, nego o jednoj prilično novoj profesiji – o coachingu. Riječ ostaje na engleskom, jer još uvijek nemamo našu riječ za ovo zanimanje.

Ponekad vam treba samo malo podrške i dobrog vjetra pa da vaša ideja zaživi, da se ostvari možda vaš san koji nosite od djetinjstva u tajnim mislima. Najčešće mislimo da za to više nema vremena, da su nas godine prestigle, da su novčana sredstva prepreka, a coaching, to mu je zapravo, zanimanje, odabranim pitanjima pomaže osvijestiti vaše strahove, zaključane potencijale, pronalazi odgovore na probleme i pokreće transformaciju ka željenom cilju.

Ovaj uvod je, u stvari, i uvod u priču o Vernesi Musić-Nalo, Sarajki sa njemačkom adresom a belgijanskim obrazovanjem i državljanstvom. Priča o ratnoj sarajevskoj mladosti i poslijeratnom odlasku u drukčiji svijet. Svijet koji joj je pružio nova saznanja.
Vernesa Musić je rođena u Sarajevu. Rat je zatekao kao studenta Fakulteta političkih nauka i spriječio da završi fakultet. A onda slijedi odlazak u Belgiju…

Od odlaska iz Sarajeva do danas proteklo je mnogo vremena. Kako bi predstavila taj period u svom životu?

Da, proteklo je mnogo godina, u koje je stalo nekoliko života. Ako bih trebala u jednoj rečenici opisati taj period, onda bih rekla da je to netipični niz događaja i splet okolnosti koje su na podjednako težak ali i lijep način uticale da budem to što jesam danas. Moj “privremeni” odlazak iz Sarajeva u Bruxelles trebao je prvobitno trajati nekoliko mjeseci, i baš u periodu kada sam planirala svoj povratak kući, ponuđen mi je interesantan posao u Konzulatu BiH, koji sam prihvatila. Nakon tri godine, promijenila sam posao i počela da radim za jednu internacionalnu organizaciu (IOM – Međunarodna organizacija za imigraciju), i taj posao je trajao skoro šesnaest godina. Taj period je, u stvari, bio ispunjen izazovima. Od prvobitnog šoka, kada sam kao 25-godišnja djevojka iz ratom porušenog Sarajeva došla u “skoro pa savršen” Bruxelles, uslijedila je spoznaja koliko sam ja, kao i moja generacija uopšte, propustila tokom rata, i da ništa nije, ne može i neće biti jednostavno postići iz te situacije. Kada posmatram iz sadašnje perspektive, izgleda skoro nevjerovatno da smo uglavnom uspjeli, iako svako na poseban, nekad i nesvakidašnji način. Ja sam, naprimjer, prvo dobila posao, fakultet završila sa 35, a magistrirala sa 45 godina. Uz to učila jezike, borila se za svoj položaj sama, prolazila kroz porodične drame i doživjela gubitke. Iako nikad nisam sebi postavila kao imperativ da u nečemu moram uspjeti po svaku cijenu, isto tako odustajanje nikad nije bilo opcija. Vremenom sam naučila da uvijek treba pokušati ponovo, i još jednom, i još onoliko puta koliko je potrebno da bismo postigli cilj. Naučila sam, također, da je učenje jedan konstantan proces koji treba da prihvatimo i primjenjujemo, ako želimo da budemo zaista uspješni u onome do čega nam je stalo.

Ali, život ponekad priređuje iznenađenja. Naročito onda kada ih najmanje očekujete. Desi nam se da poslije turbulentnih godina dođemo u miran period, da budemo zadovoljni sobom, svojim poslom, svojim životom uopšte. I ja sam imala takvu situaciju. A onda sam, sasvim slučajno, srela druga, ili kako smo mi to nekada govorili, simpatiju iz djetinjstva, i desila se ljubav. Nekoliko godina smo živjeli na relaciji Belgija – Njemačka, dugoj 700 km, da bismo donijeli odluku da želimo da živimo zajedno. Izabrati zemlju u kojoj ćemo živjeti je bilo teško, jer smo oboje imali karijeru i dobar posao. Na kraju smo odlučili da ja dođem u Njemačku.

Kako si došla na ideju da se baviš coachingom?

Nakon godinu dana boravka u novom okruženju, gdje sam po drugi put u životu krenula od početka, postalo je jasno da ovo okruženje funkcioniše po nekim specifičnostima, koje su za mene bile nešto novo, i samim time izazov za mene. Također, prvi put nakon mnogo godina, imala sam vremena da se posvetim sebi, i da mnogo čitam, pravim bilans dotadašnjih žvotnih ostvarenja. Između ostalog, izučavala sam literaturu o Neuro-lingvističkom programiranju (NLP-u) i Coachingu, jer sam se još davno zainteresovala za ovu oblast i pohađala konferencije, seminare, radionice i treninge. Pored toga, tokom cijelog radnog iskustva u Belgiji, imala sam priliku da budem u kontaktu, najprije sa bosanskim izbjeglicama, a onda sa migrantima iz praktično cijelog svijeta – jedno vrijeme kao savjetnik, zatim kao osoba zadužena za projekte reintegracije migranata u zemljama porijekla. Kroz savjetovanja, a obavila sam ih doslovno nekoliko hiljada, pored planova reintegracije na kojima smo zajedno radili, često sam bila i u ulozi coacha migrantima. Radila sam također i sa ranjivim kategorijama ljudi, žrtvama trgovine ljudima, porodičnog nasilja, starijim maloljetnicima bez pratnje roditelja, i svi su željeli da prevaziđu teške situacije u kojima su bili i da naprave život boljim. Nekada su teme bile i ohrabrujuće, kao na primjer pokretanje Micro-businessa. Imala sam priliku, kroz misije monitoringa u zemljama porijekla, da pratim progres mnogih klijenata u Africi, Aziji, Istočnoj Evropi i Južnoj Americi. To ogromno iskustvo je, u stvari, bilo jedna neprocjenjiva baza za bavljene coachingom. Kao uostalom i aktivnosti business trainera i projekt managera, koje su uslijedile kasnije.

Nakon dolaska u Njemačku, završila sam profesionalnu Coaching akademiju, kao i Business Coaching akademiju, profesionalne treninge i edukacije kod svjetskih lidera u oblasti Coachinga i Business Coachinga, i počela se profesionalno baviti ovim poslom. Uglavnom su to individualne coaching sesije sa klijentima, coaching sesije sa timovima ili rukovodiocima preduzeća, a u novije vrijeme i sa mladim ljudima koji pokreću svoj biznis.

Zašto je tvoja prva prezentacija coachinga napravljena baš u Sarajevu? Vjeruješ li da će se sarajevska tj. bh. javnost zainteresovati za ovaj projekat?

Nakon uspješne saradnje sa nekoliko klijenata u Sarajevu i novih zahtjeva za coaching, ideja se nametnula sama po sebi. A predstavljena je kao set radionica u okviru projekta “Inventura”, gdje će se obraditi teme sa kojima se najčešće susrećem u svojoj praksi, dakle ono što većini ljudi predstavlja problem ili ih sprečava u njihovom daljem razvoju, ostvarenju boljeg života, realizaciji ciljeva i sl. Ljudi u Sarajevu su isti kao i oni u Bruxellesu, Zürichu, Stuttgartu, Amsterdamu, Los Angelesu. Većina ljudi želi otprilike isto. Razlika je u tome što ljudi u Sarajevu, usljed permanentnih kriza u različitim sferama, postaju sve više apatični i gube nadu u bolji život na ovim prostorima. Kroz ove tematske radionice, oni mogu prije svega dati sebi priliku da sagledaju svoje trenutno stanje, naprave “Inventuru” i pokrenu transformaciju ka boljem životu u svojoj najboljoj verziji. Pored radionica, postoji opcija individualnih coaching sesija, pomoću kojih klijenti mogu doći do fantastičnih rezultata.

Da li su ljudi generalno zainteresovani, mislim da je odgovor opštepoznat. Međutim, ima ljudi koji zaista žele poboljšati svoj život ili podići svoj biznis na viši nivo, i takvi uglavnom i žele učestvovati u projektima ovog tipa. Sve je stvar izbora, pa i to da li u nečemu vidimo nešto kao dobar način za rad na sebi ili kao nešto “smarajuće” što dolazi sa Zapada. Ja ne bih generalizirala, tim prije što sam imala priliku da u proteklih nekoliko mjeseci upoznam i radim sa mladim i ambicioznim ljudima ogromnog potencijala. Coaching stoji kao opcija za one koji žele unaprijediti svoj život, između ostalog. Voljela bih da ljudi daju sebi to pravo izbora i postanu kreatori svoje sreće, ma kako im to teško ili nevjerovatno izgledalo ovdje i sada.

By MojaBiH

Vaš komentar

ZIPA OVO

Beč

Najpametniji grad na svijetu

Zamislite grad u kojem sve funkcionira besprijekorno. U kojem ste tek nekoliko klikova udaljeni od …