Home | Pozitiva | Kolumne | Životne priče – Majda Turkić: Dok god imam drage ljude u svojoj Bosni i Hercegovini, svakako sam i ja dio nje
FOTO: Majda Turkić

Životne priče – Majda Turkić: Dok god imam drage ljude u svojoj Bosni i Hercegovini, svakako sam i ja dio nje

Zeničanka koja živi na relaciji SAD – Austrija – BiH doktorski je kandidat u Beču. Razgovarali smo s njom njenoj karijeri i timu Kreativci 

Kako uspijevate živjeti na relaciji Sjedinjene Američke Države – Austrija – Bosna i Hercegovina?

– Studirala sam na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Beču (Akademie der bildenden Künste Wien). Na taj način sam se povezala s Austrijom. Danas sam doktorski kandidat u Beču. Kada sam studirala, bila sam stalno u doticaju sa svojom zemljom. Nisam nikad razmišljala o tome da li sam je napustila.

Mrakovic-Meat-Toronto

Image result for Majda Turkić

Zaustavljeni u izražaju

Jer, dok god imam drage ljude u svojoj Bosni i Hercegovini, svakako sam i ja dio nje. Sticajem okolnosti sam završila u Americi. Povezala sam se sa Univerzitetom u Ajovi (University of Iowa), gdje još radim. Povezana sam sa College of Artom.

Muzej grada Zenica, radionica sa Jill Slaymaker u saradnji sa De-Art/

Koje su Vaše trenutne preokupacije? Čime se bavite?

– Kako me neko vrijeme nije bilo tu, primjećivala sam da je nedostajalo dosta stvari. Prvenstveno, nedostajalo je ono što sam imala u periodu svog odrastanja. Pošto radim sa srednjoškolcima i studentima, posmatrajući ih, često primjećujem da oni dosta toga mogu da urade, da pokažu, ali kao da su negdje zaustavljeni u tom cijelom izražaju. Vjerovatno je to zbog toga što i nemaju puno izbora, prvenstveno u kulturnim sadržajima. Nekako im se često prezentiraju populističke stvari koje mi na jedan kapitalistički način promišljamo. Češće će gledati blockbuster filmove nego dokumentarne ili edukativne emisije iz kojih će nešto naučiti. Umjetničke izložbe fotografija ili slika puno češće se dešavaju u Sarajevu nego u manjim gradovima kod nas. Primjećujem da postoji odstupanje kod mladih ljudi iz manjih gradova u odnosu na one koji žive u većim gradovima, poput Sarajeva.

Majda Turkić u New York Cityju u apartmanu Duane Michals koji je poznati svjetski fotograf sa kojim dosta komunicira i sarađuje/

Kroz ovaj program kulturne razmjene koji finansira Ambasada SAD-a u BiH, moj tim Kreativci je uradio pilot-projekat kojim želimo pokazati da mogu stvari funkcionisati ako napravimo program gdje bismo dovodili internacionalne umjetnike koji bi na neki način kroz edukacije podijelili svoje znanje s mladim ljudima u BiH. Istovremeno, i oni bi od nas nešto naučili. U Muzičku školu u Zenici doveli smo Neda Ginsburga, kompozitora za filmsku muziku (radio je jako puno za holivudske filmove) i predstave u Broadwayu. Puno djece koja su završila Srednju muzičku školu u Zenici upisalo je kasnije Muzičku akademiju u Sarajevu. Postoji potencijal kod nas, ali kao da nismo dovoljno primijećeni. Na ovaj način kad komunicirate s nekim ko je priznat u onom što radite, dobijate potvrdu da radite dobro i da trebate nastaviti, da se razvijate dalje.

Majda sa Duane Michalsom u njegovom studiju u New Yorku/

Doprinos pojedinca

Ako nemamo takvu vrstu komunikacije, onda to prihvatamo kao jedan pristojan kompliment. Na nama je da se kroz takve programe borimo, da dovodimo i dalje svjetski priznate umjetnike kako bi mladi ljudi u našoj zemlji koji imaju neki dar, koji imaju potencijal, kroz tu komunikaciju dobili motivaciju da budu još bolji u tom što rade. Kroz to vrijeme svi možemo učiti jedni od drugih, ali i da s novim ljudima mladi otkrivaju koliko smo svi različiti, osebujni i da je takav svijet bolji.

Koliko se naši ljudi u inostranstvu, prvenstveno u Austriji i SAD-u, drže zajedno? Ima li zajedničkih projekata?

– Mi tamo funkcionišemo kao pojedinci. Nije da baš puno razmišljamo o nekoj zajednici. Tu postoji Akademija umjetnosti i znanosti u SAD-u. Oni pokušavaju da na neki način naprave program koji je sličan onome što moj tim Kreativci i ja želimo da napravimo u narednoj godini, da bude neka razmjena. Moram priznati da slabo poznajem naše ljude u Austriji i SAD-u, da se slabo trudim da budem vezana. Nekako više mislim kako ja kao pojedinac mogu iskoristiti svoje kontakte da nešto uradim za ljude ovdje, da dovedem neke osobe koje će podijeliti svoje znanje mladim ljudima u BiH. Mislim da je ispravno da dijelimo svoje znanje, da svijet bude još bolji.

Razgovarao: Mirza Dajić / By MojaBiH

Vaš komentar

ZIPA OVO

Naši u dijaspori: Ne okrećite leđa domovini

Sarajlija Ernis Komarica sa svojom porodicom živi u Sindelfingenu, a u obližnjem Magstadtu ima svoj autoservis …