Thursday , August 13 2020
Home | Magazin | BiH i dijaspora: Bh. iseljenici godinama čekaju na konkretniju saradnju sa matičnom državom
Dijaspora
FOTO: Ilustracija

BiH i dijaspora: Bh. iseljenici godinama čekaju na konkretniju saradnju sa matičnom državom

Nepravda se mora ispraviti

Sredinom prošle godine usvojena je inicijativa zastupnika Denisa Bećirovića za pripremanje i dostavljanje u parlamentarnu proceduru prijedloga zakona o dijaspori BiH. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH zaduženo je da sačini okvirnu politiku o dijaspori, što bi trebala biti baza za zakonsko definiranje ove materije. Semiha Borovac, čelnica ovog ministarstva, kazala je za naš magazin da su načinjeni značajni koraci u tom pravcu, te da se u ovoj godini radi na dobijanju politike odnosa sa bh. iseljeništvom

Prema podacima Centralne banke Bosne i Hercegovine (CBBH), ukupne doznake iz dijaspore od 1998. godine do septembra 2015. iznose nevjerovatnih 38,7 milijardi konvertibilnih maraka. Kako su nam napomenuli u CBBH, ovaj iznos ne uključuje inostrane penzije i ostale tekuće transfere. Ilustracije radi, ukupan brutodruštveni proizvod BiH u 2014. iznosio je 27,2 milijarde KM.


Djecu nam školuju susjedi

I dok dijaspora svojim doznakama već godinama ili, bolje rečeno, decenijama poput infuzije održava bh. ekonomiju u životu, država BiH istovremeno ne čini ništa da zakonski riješi brojne probleme sa kojima se ova populacija suočava. A njihovi zahtjevi nisu ništa više od onoga što imaju drugi iseljenici od svojih matičnih zemalja.

– Dva miliona građana BiH nemaju svoje ministarstvo za dijasporu, što je inače stalni zahtjev Svjetskog saveza dijaspore BiH (SSDBiH) spram državnih organa jer jedno takvo ministarstvo bi na jedno mjesto stavilo potrebe i probleme bh. dijaspore. Pogledajte samo posljednji primjer zašto nam treba ministarstvo za dijasporu. Sektor za iseljeništvo, koji djeluje pri Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH, imao je viška novca i tokom prošlog ljeta odštampao je nekih 5000 udžbenika za dopunsko obrazovanje djece. Ministarstvo vanjskih poslova BiH je trebalo da to svojim kombijima preveze do bh. ambasada. Od septembra knjige čuče u Sarajevu, a djeca i učitelji iz dijaspore umjesto da uče iz tih knjiga moraju se snalaziti sa kojekakvim kopijama. Inače za ovu oblast dopunskog obrazovanja nadležno je Ministarstvo civilnih poslova BiH. Da postoji ministarstvo za dijasporu ovi problemi bi bili rješavani u jednom ministarstvu, a ne u tri koja se ponašaju kao rogovi u vreći – ilustruje Namik Alimajstorović, novinar i prvi predsjednik Svjetskog saveza dijaspore BiH.

Prema njegovim riječima, zbog ovakve fragmentiranosti i sistemske neuređenosti mnoga djeca porijeklom iz BiH umjesto u bh. dopunske škole nastavu pohađaju u školama koje su pod pokoviteljstvom susjednih zemalja, ponajviše Hrvatske i Srbije koje imaju ministarstva dijaspore.

– Sljedeća stvar koja nedostaje je kvalitetan izborni zakon koji će omogućiti posebnu izbornu jedinicu za bh. dijasporu i uvesti elektronsko glasanje.

Potrebno je pojačati aktivnosti na donošenju zakona o bh. dijaspori i konačno ukinuti javašluk koji vlada u ovoj oblasti. Ozbiljno razmotriti prijedlog ustava BiH koji je SSDBiH izradio prije šest godina i dostavio Ustavnopravnoj komisiji Parlamenta BiH na razmatranje – navodi Alimajstorović.

On dodaje da, u sklopu razgovora o ustavnim promjenama, SSDBiH smatra da je dobar momenat da se u obzir uzme i rješavanje ovog problema onako kako ga vidi bh. iseljništvo.

Na kiseljenju je i zahtjev za otvaranjem kulturnih centara BiH u zemljama sa većim brojem bh. građana. Kada je pak riječ o investiranju u BiH, trebalo bi ukloniti sve zapreke koje su dovele BiH do toga da je postala najneatraktivnija zemlje u regionu za ulaganje. Naime, dok se ne dese određene reforme teško je očekivati da će bilo ko, pa čak i dijaspora, ulagati u privredu BiH. Sa druge strane, nijedna od državnih institucija nije uradila ništa konkretno da organizirano uključi dijasporu u privredne tokove u BiH – nabraja Alimajstorović.

Od zakona bi svi imali koristi

Određeni iskorak u pravom smjeru napravljen je sredinom prošle godine, kada je usvojena inicijativa Denisa Bećirovića, poslanika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, odnosno usvojen tekst u kojem stoji da je Vijeće Ministara dužno da do kraja 2015. u parlamentarnu proceduru uputi tekst zakona o dijaspori BiH.

– Nažalost, moram konstatirati da se VM neodgovorno ponaša i da već kasni sa predlaganjem takvog zakona. Jako je važno da u ovoj zemlji svi mi promijenimo određene stereotipe. Bh. dijaspora nisu samo ljudi koje danas prepoznajemo samo kao prognanike i izbjeglice niti je dijaspora zbir tri odvojena nacionalna korpusa. Nažalost, takva shvatanja su u pojedinim bh. političkim krugovima još uvijek prisutna i na osnovu njih se često vuku pogrešni potezi – kaže Bećirović.

Kao poslanik koji je jako duboko involviran u ovu problematiku, Bećirović ističe značaj donošenja zakona koji bi propisao konkretne pravce djelovanja države u smislu bolje saradnje sa svojom dijasporom.

– Takav zakon bi trebao da riješi niz pitanja i osigura mehanizme kako da poboljšamo položaj i zaštitimo prava i interese pripadnika dijaspore. On bi trebao sistemski da propiše kako očuvati bh. identitet u drugim državama, kako unaprijediti ekonomsku saradnju sa dijasporom, kako obezbijediti uslove da se ljudi iz dijaspore mogu nesmetano sastajati, kako povezati naše sportiste širom svijeta da igraju za nacionalnu reprezentaciju BiH. Postoje brojni naučni, kulturni i drugi radnici u svijetu koje nismo povezali. Imamo i poslanike u državnim parlamentima drugih zemalja, čak i u Evropskom parlamentu i itekako bi bilo važno integrirati ih i povezati – navodi Bećirović, uz obećanje da će učiniti sve što je u njegovoj moći da se pomenuti zakon donese.

Podvlači da je ovo nadstranačko pitanje i da se tiče svih građana i svih naroda i da mu na takav način treba i pristupiti.

– U tom zakonu nema ničega što bi ugrožavalo vitalni nacionalni ili bilo kakav drugi interes. Kompletan zakon treba pomoći i Bošnjacima, Srbima, Hrvatima, Bosancima, Romima i svim građanima da se bolje povežemo sa našom dijasporom, a to je ujedno i zahtjev naše dijaspore gdje god da odete van granica BiH – ističe Bećirović i dodaje da će ostati uporan i da će učiniti sve što je do njega.

Politika odnosa sa bh. iseljeništvom

Kako nam je kazala Semiha Borovac, ministrica za ljudska prava i izbjeglice BiH, dijaspori se u ukviru Ministarstva, ali i BiH u cjelini, davao znatno manji značaj i podrška u odnosu na druge nadležnosti i u odnosu na realni značaj te populacije za naše društvo i državu. Takav odnos, smatra ona, bio je rezultat prije svega, nepostojanja političkog koncenzusa na državnom nivou o pitanju načina reguliranja odnosa sa našim iseljeništvom.

Ovu oblast zatekla sam pravno neuređenu. Ne postoji zakon, niti strategija prema dijaspori, iako je istina da je bilo više pokušaja njihovog donošenja. U skladu sa tim, i finansijska podrška iz budžeta Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice ovoj oblasti je bila neznatna. Svojim dolaskom u ovo ministarstvo odlučila sam da saradnju i uopšteno nadležnosti vezane za pitanja naše dijaspore postavim na prave osnove. Načinjeni su značajni koraci u tom pravcu. Prije svega, insistirala sam da se za ovu oblast osigura značajnija finansijska podrška iz budžeta Ministarstva, kako rad u ovoj oblasti ne bi ovisio od međunarodnih donacija, tako da su tu već napravljene potrebne promjene – ističe Borovac.

Dodaje da je nekoliko pokušaja donošenja zakona i strategije prema dijaspori propalo zbog nepostojanja političke volje, ali da sada vjeruje u pozitivnije ozračje.

– Moj cilj je da u ovoj godini dobijemo politiku odnosa sa bh. iseljeništvom, kao osnovu da krenemo ka izradi zakona i strategije. To će osigurati normativni okvir za jačanje i konkretiziranje saradnje sa našom dijasporom, što je dužnost naše države i obaveza, ne samo zbog činjenice da se radi o našim ljudima, nego i da je njihov utjecaj na ekonomiju BiH snažniji od brojnih velikih investitora koji uživaju mnogo veća prava u našoj zemlji od naših iseljenika. Ta, bit ću slobodna nazvati je tako, nepravda se mora ispraviti – poručuje Borovac koja je u oktobru prošle godine učestvovala i na sjednici Glavnog odbora SSDBiH u turskom Izmiru.

Jedno od najbitnijih pitanja je svakako i dopunsko obrazovanje djece u iseljeništvu. Borovac smatra da se na tom pitanju do sada malo uradilo. Usvojen je nastavni plan i program za dopunsku nastavu, štampani su udžbenici za prva četiri razreda i to je sve što je država uradila, kaže ona.

– Dopunska nastava postoji zahvaljujući entuzijazmu i volonterskom radu organizacija i pojedinaca u dijaspori, bez ikakve podrške BiH. Međutim, Ministarstvo civilnih poslova, koje je nadležno za ovu oblast, ove godine je po prvi put osiguralo budžetska sredstva za dopunsku nastavu na maternjem jeziku u inostranstvu. Kako riješiti ovo pitanje? U skoro svim zemljama imamo veliki broj profesionalnih nastavnika koji bi rado radili ili već rade u dopunskim školama, ali potpuno volonterski. To je kadar koji itekako može biti iskorišten za organizovanje dopunske nastave. Umjesto da se iz BiH šalju nastavnici, plaćaju stanovi, velike plate za rad u inostranstvu, uz simbolične naknade nastavnicima bh. porijekla, koji tamo žive, ovo pitanje se može riješiti vrlo kvalitetno, a da ni državu ne košta puno – smatra Borovac.

Izvor: Magazin Start

Vaš komentar

ZIPA OVO

Valentin Inzko

Peticija 8372 izignorisana – KLUB 100-PLUS uputio novo otvoreno pismo Valentinu Inzku

Građanska inicijativa “KLUB 100-PLUS” ponovo se obratila visokom predstavniku u BiH i namjerava to činiti …