Thursday , September 24 2020
Home | Pozitiva | Kolumne | Bori li se BiH za ono što je već (nekad) imala?
FOTO: Ilustracija

Bori li se BiH za ono što je već (nekad) imala?

Ovo nije “žal za prošlim vremenima”, već samo poređenje onoga što smo nekada svi mi imali i sadašnjeg vremena, kada toga više nema

Piše: Jahiel Jaša Kamhi

Želim da kažem ono što meni, odavdje iz daleka, izgleda kao borba za ono što je Bosna i Hercegovina već prije imala, kada je bila samo jedna od šest republika bivše nam domovine.

Mrakovic-Meat-Toronto

Ovo nije “žal za prošlim vremenima”, već samo poređenje onoga što smo nekada svi mi imali i sadašnjeg vremena, kada toga više nema.

Mojih dvadeset godina rada u zdravstvu BiH (1972 -1992.) mi daje za pravo da iskažem svoje mišljenje.

U tim ranim sedamdesetim, a i prije svakako, počeli su se stvarati zdravstveni centri koji su izrasli u ustanove koje su bili priznate od cijele Evrope i to ne treba puno dokazivati.

Duga bi bila lista nabrajanja uspjeha i priznanja koje su mnoge zdravstvene ustanove BiH postigle, do početka 1992. godine.

Bili su to počeci stvaranja Univerzitetsko-medicinskog centra u Sarajevu koji je izrastao i bio priznat za vodeću ustanovu u regionu, pružajući zdravstvene usluge iz mnogih medicinskih disciplina.

Radio sam sve navedeno vrijeme u ustanovi koja je mijenjala strukturu pa i nazive, ali je bila poznata jednostavno kao Zavod za transfuziju.

I ta mala grupa ljudi, oko 60 zaposlenih, pratila je sve tokove moderne medicine kao što su isto to radile i ostale medicinske institucije u zemlji.

Napravila je ta ustanova prvu transplantaciju bubrega u BiH, organizovala simpozije, učestvovala na internacionalnim kongresima sa svojim stručnim radovima, edukovala specijaliste transfuziologije i omogućila dobijanje drugih specijalizacija svojim zaposlenima.

I kada pišem o Zavodu za transfuziju, ja pišem o zdravstvu u BiH jer sam 20 punih godina bio dio tog zdravstva, radeći kao specijalista medicinske biohemije. Ta mala organizacija je omogućila stvaranje Instituta za transplantaciju bubrega, a kasnije još specijaliziranih odjeljenja za vaskularnu hirurgiju.

I u to “mračno doba”, kako ga neki nazivaju, je sve to napravljeno jer se gledalo na samo jedan kriterij – stručnost. Današnje “kriterije” u zemlji svi znamo.

U to doba medicinari su radili medicinu, a političari su nas pustili da radimo ono za što smo bili edukovani. U to doba saradnja zdravstva i državne politike je dala rezultate o kojima pišem.

A pacijeti, zbog kojih medicina i postoji, bili su tretirani sa poštovanjem i razumijevanjem, željom da im se pruži najbolja moguća zdravstvena zaštita.

I ja sam siguran da i danas u svim zdrvastvenim ustanovama u BiH radi edukovan kadar, koji obavlja svoj posao onako kako je dao zakletvu da će raditi.

Pa, u čemu je onda problem?

Oh, da, nisam ništa rekao o sadašnjim političarima i politici zemlje u kojoj se to dešava…

By MojaBiH

Vaš komentar

ZIPA OVO

Kad se hoće sve se može: Četiri žene same vode ogromno imanje – Sunce umjesto solarija, tone voća umjesto teretane…

U srcu stolačkih Dubrava u Pješivcu, tri sestre Danijela, Daliborka, Ivona i majka Mara Džakula …