Tuesday , June 2 2020
Home | Pozitiva | “Headhunter” iz Kanade vratio se u rodno Sarajevo i pokrenuo firmu
FOTO: Zlatko Kljajić

“Headhunter” iz Kanade vratio se u rodno Sarajevo i pokrenuo firmu

Kao dječak, Zlatko Kljajić se sa roditeljima i bratom zaputio u Montreal, Kanadu. Ipak, mišljenja je kako čovjek ne treba bježati od toga odakle dolazi…

Piše: Ema Džananović

“Uspomene, iskustva, rodbina, prijatelji, fudbal, Željo” – razlozi su zbog kojih sam razgovor sa Zlatkom Kljajićem mogla voditi u Sarajevu, jer su ga upravo oni potakli da iz Montreala dođe u rodni grad i doprinese njegovom boljitku. 

SARAJEVO GRILL TORONTO

Ali, vratimo se na početak…

Kao dječak, Zlatko se sa roditeljima i bratom zaputio u Montreal, Kanadu. Kako je odrastao u Kanadi, za sebe kaže da je više-manje Kanađanin. Ipak, mišljenja je kako čovjek ne treba bježati od toga odakle dolazi i sebe naziva internacionalcem.

Djetinjstvo u Sarajevu najviše pamti po treniranju u fudbalskoj školi Bubamara, za koju kaže da je mnogo više od škole sporta. Bila je to za njega životna škola, koja ga je naučila disciplini i odgovornosti. U Kanadi je nastavio trenirati fudbal, ali povrede su ipak stavile tačku na ovaj segment života. Nastupila je nova faza…

– Rano sam počeo raditi, ovdje svi počnu raditi sa 16, neki i prije. Kanađani smatraju da je iskustvo bitnije od obrazovanja, i ključno u uspjehu. Mnogo je pozitivnih strana ovakvog sistema, ali ako nisi iz imućne familije ili ako si migrant kao mi, onda i nemaš drugog izbora, priča nam Zlatko.

Zahvaljujući životu u Montrealu, naučio je francuski i engleski jezik, a odrastanje u uređenoj državi u kojoj žive ljudi iz svih zemalja svijeta je nešto zbog čega je jako sretan. Kao prednost navodi i mentalitet Kanađana koji, kako kaže, nije mnogo drugačiji od mentaliteta naših ljudi. Ipak, mišljenja je kako se nikada neće nikada navići na hladne kanadske zime.

Za fakultet je odabrao međunarodno poslovanje (International Business), a po završetku 2011, odlučio se za privremeni povratak u Sarajevo.

– Svi su mi govorili nemoj to raditi, nema posla, kriza je… I razumijem zašto su mi to govorili, s obzirom da država Bosancima i Hercegovcima više odmaže nego pomaže, ali želio sam upoznati poslovni svijet bolje. Moj prvi posao bio je u Sarajevu, u Megamixu. Tim iskustvom sam prezadovoljan, naučio sam mnogo, bio sam ovdje osam mjeseci, ali onda sam odlučio vratiti se u Montreal, prisjeća se Zlatko, a kao razlog navodi to što mu rad u Kanadi finansijski omogućava lijep život i u Montrealu i u Sarajevu.

Po povratku je radio kao bankar, ali to nije posao u kojem se našao, s obzirom na to da je uvijek želio biti poslodavac. Na putu ka ostvarenju ovog cilja pomogao mu je njegov sljedeći poslovni poduhvat…

– Radio sam u jednoj od najboljih svjetskih firmi za regrutovanje, velikoj britanskoj agenciji za zapošljavanje, koja zapošljava 5.000 radnika. Ova industrija je jako interesantna, ima ogroman potencijal u finansijskom smislu. Kroz nekoliko godina otvorio sam svoju firmu – agenciju za zapošljavanje Team Construction Inc. Zapošljavamo građevinske inžinjere i građevinske firme. Radimo za tržište Montreala/Quebec, objašnjava Kljajić, te dodaje kako se tada odlučio da pokrene istu firmu i u Sarajevu, ali koja će biti namijenjena tržištu Toronta/Ontario. U tome je i uspio.


– Plan je bio zaposliti pet regrutera, ali s obzirom na situaciju vezanu za koronavirus, odlučili smo se za dva. Izabrali smo tržište Toronta jer je to glavni finansijski centar u Kanadi i jedan od najvećih gradova u Sjevernoj Americi, koji se razvija najbržim tempom u posljednjih deset godina u ovom dijelu svijetu. Ovo je jedan od najvažnijih trenutaka u mom životu jer preuzimam odgovornost za radnike koji su zaposleni u mojoj firmi i ponosan sam što mogu ponuditi posao ljudima kojima je potreban, kaže nam Zlatko koji je već nekoliko mjeseci u Sarajevu, a namjerava živjeti na relaciji Montreal – Sarajevo u narednom periodu.

A krajnji cilj?

– Plan je da imamo 20-ak regrutera u Sarajevu, koji će biti uspješni, zadovoljni atmosferom i uslovima na poslu. Potom želimo otvoriti urede i u drugim bh. gradovima. Mladi ljudi u našoj državi su inteligentni, sposobni i dobro poznaju engleski jezik. Svijet je danas jako dobro povezan i sve informacije su dostupne svima, pa ne vidim veliku razliku između 22-godišnjaka iz Sarajeva i Toronta. Mentaliteti se približuju zbog interneta i telefona, ističe naš sagovornik i otkriva da se u konačnici žele proširiti u ostatak Kanade, New York, Chicago i Boston.

Za portal MojaBiH, Zlatko je uporedio administrativni sistem u Bosni i Hercegovini sa onim u Kanadi.

– Za razliku od BiH, u Kanadi je sistem formiran tako da olakša procese građanima koliko može. Sve što je bilo potrebno za otvaranje firme u Kanadi je sastanak na kojem sam objasnio koju vrstu firme otvaram, provjerio da li je ime koje želim slobodno, uplatio tristotinjak dolara i to je to. Tako je generalno za sve usluge u Kanadi, neovisno o tome da li ste fizičko ili pravno lice, ističe on, te dodaje kako je bh. administrativnom sistemu, ali i obrazovanju, potrebno veliko unapređenje. Faktori koje Zlatko izdvaja kao problematične u našoj državi su često razlozi odlaska stanovništva iz BiH. A one koji žele da se sele, on i podržava. Evo zašto…

– Ko želi, može da se vrati, kao što je slučaj sa mnom, a na državi je da olakša sve procese. Ovo što portal MojaBiH radi je odlična stvar. U spajanju dijaspore leži moć, i mnogo toga se može postići. Riječ je o nečemu većem od novinarskog projekta, mišljenja je naš sagovornik.

Zanimalo nas je i njegovo mišljenje o povratku naše dijaspore u domovinu.

– Teško je vratiti se u BiH zastalno, mislim da domovina to i ne bi trebala tražiti od svojih građana. Umjesto toga, kroz poslovne mogućnosti i projekte treba da potakne ljude da budu aktivni i u matici, smatra Zlatko i dodaje: “Čovjek se ne treba ograničiti na samo jedno mjesto ukoliko postoji za to mogućnost. Ne razumijem zašto neko, kome posao, porodica i druge životne okolnosti ne diktiraju mjesto boravka, ne bi živio i tamo i ovdje. Ne vjerujem u granice, vjerujem u kulturu, ljude, mentalitet. Pored svih uspomena i odnosa koji me vežu za Sarajevo koje jako volim, sada je tu i posao, i zbog toga sam jako sretan”.

Vaš komentar

ZIPA OVO

Nesvakidašnja priča iz Visokog – Trgovina “Šarena čarapica” u čast dječaka s Downovim sindromom osvaja srca mnogih

Mladi Visočani Ervin i Lejla Šeta su u vremenu koronavirusa svom gradu donijeli tračak svjetlosti …