Saturday , June 6 2020
Home | Vijesti / News | Bosna i Hercegovina | Kako zaista živimo: ‘Rastrošni’ građani najsiromašnije države u Evropi

Kako zaista živimo: ‘Rastrošni’ građani najsiromašnije države u Evropi

Federalni premijer Fadil Novalić je ‘svjestan ekonomskih prilika u kojima žive građani’, ali mu nije pravo što puno troše na mobitel

Prije pet godina potrošačka korpa za jednu četvoročlanu porodicu u Bosni i Hercegovini iznosila je približno 800 konvertabilnih maraka (400 eura), dok danas iznosi 1.600 KM (800 eura), dakle duplo više. U istom periodu prosječna plata od približno 830 KM (415 eura) nije se povećala.

Istovremeno, 48 posto stanovništa Bosne i Hercegovine živi na granici siromaštva, a čak 600.000 ljudi ispod te linije, što znači da preživljava s manje od 235 KM (117 eura) mjesečno.


Ipak, prema procjeni premijera entiteta Federacija Bosne i Hercegovine Fadila Novalića, koji se pozvao na podatke dva trgovačka lanca, građani troše na bonove za mobitele, a na listi deset stavki koje se najviše kupuju u supermarketima, kako je upozorio, samo su tri esencijalne životne namirnice.

“Naravno da sam svjestan ekonomskih prilika u kojima žive građani Federacije. Upravo zato se bavimo prijedlogom općeg kolektivnog ugovora i saradnjom s partnerima, a sve u cilju očuvanja prava radnika”, kazao je federalni premijer za Al Jazeeru.

Novalić je podatke o tome šta kupuju građani u supermarketima iznio upravo tokom rasprave o prijedlogu općeg kolektivnog ugovora, u kojem su partneri, poslodavci i sindikat, predložili povećanju minimalne plate, što je on ranije nazvao “društveno opasnim”.

“Govoreći o minimalnoj satnici, koja bi se trebala precizirati u općem kolektivnom ugovoru, premijer je rekao da je njemu zanimljiv podatak koji je dobio od dva trgovačka lanca, Binga i Konzuma, i šta su prva tri artikla po potrošnji. To su, recimo, kafa, ulje i, zatim, prepaid pretplate, bonovi za mobitele. Daleko od toga da je on osuđivao građane, izjava je totalno izvađena iz konteksta, gdje je on krupnije objašnjavao ekonomsku situaciju u Bosni i Hercegovini, a nije se referirao na statistiku, na potrošačku korpu”, dodatno nam je pojašnjeno iz kabineta premijera.

Međutim, statistika na koju se Novalić nije referirao prikazuje u potpunosti drugačiju ekonomsku situaciju u Bosni i Hercegovini koju je pokušao objasniti.

‘Sada vidimo da mi živimo dobro’

Samo prema istraživanju Evropske agencije za statistiku – Eurostat, Bosna i Hercegovina je, gledajući mnoge parametre, najsiromašnija ili jedna od najsiromašnijih država u Evropi.

Gotovo pola miliona građana je nezaposleno, iako stručnjaci ističu da od toga 200.000 njih radi na crno, dok je stopa nezaposlenosti mladih 45 posto.

Onima koji rade plate se ne povećavaju već godinama, penzije su godinama na istom nivou, a nezaposlenost je sve veća, upozorava pomoćnica ombudsmena za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini Mediha Bakalović.

“Naprotiv, standard bh. građana najbolje se vidi po visini plaće uspoređene sa zemljama regije. U Hrvatskoj i Sloveniji je prosječna plaća oko 700 eura, u Bosni i Hercegovini oko 400 eura. Sa zemljama takozvane stare Evropske unije se ne možemo porediti, jer je kod njih naša prosječna mjesečna plaća njihova sedmična plaća.”

Dodaje da je potrošačka korpa za jednu četveročlanu porodicu iznosi oko 1.600 KM (800 eura). Od toga pola iznosa su troškovi za ishranu. Ostalo su najvećim dijelom troškovi komunalija i tek 15 posto su svi ostali troškovi – prevoz, garderoba, kulturne potrebe…

“Ovo sve pod uvjetom da su zdravstveno osigurani i da imaju vlastiti stambeni prostor”, kaže Bakalović.

Ipak, teško je govoriti o statističkim podacima koji pokazuju standard življenja, budući da oni ne predstavljaju stvarno stanje, smatra Mesud Lakota, direktor Potrošačke zadruge Euro BiH.

“Kada gledamo prosječnu platu, koja je oko 830 KM [415 eura], ona nema veze s realnošću kada je u pitanju realni sektor, gdje su primanja 350 KM [175 eura], ili kada je u pitanju javna administracija, gdje je prosjek, naprimjer, 1.300 KM [650 euro]. I kada pogledate penzionere, kojima je penzija 300 KM [150 eura], demobilisane borce. koji jedva preživaljavaju…”

Lakota dodaje da su došli u takvu situaciju da godinama “moraju dokazivati nešto što bi i slijep i gluh vidio i čuo da ljudi preživljavaju”.

“Međutim, sada vidimo da mi živimo ‘dobro’, trošimo na mobitele, trošimo na svašta nešto. Mobitel je potreba, međutim, ovdje želi da se dokaže da nije tako.”

Stan, vikendica, automobil, naknade…

I dok premijer Novalić navodi da građani troše na mobitele, novinari upozoravaju da je nedavno objavljen mjesečni račun za mobitel i internet bivšeg direktora Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo, koji je iznosio 20.000 KM (10.000 eura). Račun je, kako su objavili mediji, platio ovaj zavod – od novca građana.

“To je ta bahatost političara, koji se ne okreću prema građanima, ne gledaju kako oni žive, da je njima svaka marka važna”, ističe Aladin Abdagić, novinar Centra za istraživačko novinarstvo, koji je u proteklom periodu napravio bazu od 160 političara, istražujući njihova primanja, imovinu, beneficije…

Čelnici stranaka, ministri i zastupnici na svim nivoima vlasti svaki mandat su dobili nešto – stan, automobil, vikendicu, zemljišta, veliki kredit, uvećanje štednje, zaključak je istraživanja.

“Mi smo napravili nekoliko analiza i uvidjeli da oni kada su ušli u politiku bukvalno nisu imali ništa – ni stana, ni auta. U suštini, naši politačri, pored toga što imaju regularne plate, imaju i pravo i na 18 naknada, tu spada i popularni ‘bijeli hljeb’, naknade za putovanja, rad u komisijama… Dakle, svaki njihov dodatni agažman na njihovom radnom mjestu dodatno je plaćen”, objašnjava Abdagić.

“Međutim, ja sam razgovarao sa dosta tih političara i oni predstavljaju tu svoju platu kao da je to njima malo, a vjerovatno i jeste za standard koji su oni sebi postavili.”

Ipak, kako oštro zagovara premijer Novalić, previše bi bilo povećati minimalna platu sa 380 KM (190 eura) na 406 KM (205 eura), kako su predložili poslodavci i sindikati u općem kolektivnom ugovoru. Taj prijedlog on je opisao kao “društveno opasan”, ali s ovom premijerovom tezom ne slažu se bh. ekonomisti.

“Glavna stvar koju bi Vlada trebala raditi je da nađe načina da eleminira rad na crno, odnosno na sivo, to je zadatak Vlade, a ne da intervenira na minimalnu plaću koju su dogovorili poslodavci i sindikat”, kaže dekan Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Željko Šain.

Kako objašnjava, minimalna plata se ne može gledati samo kroz poreze i namete, nego i kroz to šta ona znači za život građanina, kojem će se tako omogućiti elementarni uvjeti za život.

Ekonomista Vjekoslav Domljan kao “druševno opasno” vidi to što Vlada svojim izmjenama Zakona o radu želi iz procesa pregovaranja isključiti socijalne patnere – poslodavce i sindikate kao predstavnike radnika.

‘Dobro došli u Kirgistan’

“Ako se usvoji kao što Vlada predlaže, da ona dlučuje o tome kolike će biti minimalne nadnice i u javnom i privatnom sektoru – to nas vodi u Kirgistan, to je jedina zemlja gdje vlada sama odlučuje o visini minimalne nadnice”, mišljenja je Domljan.

Prijedlog općeg kolektivnog ugovora u kojem se navodi povećanje minimalne plate Vlada je poslala na Ustavni sud Federacije, a jednom od socijalnih partnera, Udruženju poslodavaca Federacije, s kojim pregovara već godinama, odjednom ukinula reprezentativnost koja je utvrđena prije samo 16 dana.

Odmah nakon toga u hitnu parlamentarnu proceduru poslala je izmjene i dopune Zakona o radu, u kojima, između ostalog, piše da Vlada Federacije utvrđuje najnižu platu nakon konsultacija s Ekonomsko-socijalnim vijećem te da je jedini mjerljivi podatak za njeno utvrđivanje bruto domaći proizvod, praksa koja ne postoji ni u jednoj evropskoj zemlji.

Međutim, stav je Novalića da minimalnu platu ne definira potrošačka korpa, iako je to jedan od faktora od kojeg se polazi u drugim evropskim zemljama.

“Minimalna plaća se uglavnom određuje na veličini minimalne korpe, ali ne samo korpe. Ima zemalja koje traže da tu, osim materijalnih dobara, treba ući i zadovoljavanje kulturnih i socijalnih potreba ljudi, dakle jedna šira korpa, koja osigurava minimalan standard za radnike, i to je tipična europska praksa, koju mi moramo poštivati”, objašnjava Domljan.

Ipak, za građane u Federaciji Bosne i Hercegovini, sudeći prema zvaničnim statističkim podacima, umjesto prema spiskovima iz trgovačkih lanaca, ovo je daleko od realnosti.

Izvor: Al Jazeera Balkans

Vaš komentar

ZIPA OVO

Hamilton (Kanada) uz Prijedor: Podržavamo Dan bijelih traka!

Još od 2016. godine kanadski grad Hamilton, u ime solidarnosti sa žrtvama genocida u Prijedoru se …