Thursday , December 3 2020
Home | Pozitiva | Kolumne | Moj otac je ostao zauvijek mlad
FOTO: Ilustracija

Moj otac je ostao zauvijek mlad

Ako se pitate šta je govor mržnje najednostavnije je reći da je ona uvodni stepenik u mržnju koja prerasta u nasilje, smrt i duševnu bol. Scenario nebrojeno puta viđen tokom istorije.

Ako govor mržnje plasirate u eter (makar isti bio kafanskog karaktera) rizikujete razvoj događaja neslućenih razmjera. Rizikujete rat, smrt i razaranje.

Rizikujete dječaka koji sa slike upoznaje oca, nesvjestan njegovog glasa, temperamenta, bora, nasljeđenih bolesti…

Mrakovic-Meat-Toronto

Baš juče, majstor koji je slučajnim odabirom bio angažovan reče mi da ga podsjećam na nekoga. Na pitanje “čiji si ti” i moj odgovor alat je pričekao, a mučnu tišinu je uz cigaru i čašu rakije razbio monolog.
Hiljadu puta sam ti u kući bio, zajedno smo cure ganjali, koliko smo noću i u kafani proveli skupa…

Ređale su se rečenice, proste, obične ljudske, a opet toliko važne za nekoga ko nikada nije upoznao onoga čije prezime, gene i lik nosi.

Milioni propuštenih lekcija, neproživljenih dana.

– Kako bi mi čestitao diplomu?

– Da li bi mi davao savjete o ženama ili bih stidljivo izbjegavao tu temu?

– Da li bi ponekad zaružio u kafani do zore i da li bi ga majka ružila?

– Da li bi me učio da budem dobar fudbaler ili bi škola bila bitnija?

– Da li bi bio strog roditelj ili bi me razmazio?

– Da li bi majka imala osmijeh, onaj koji gotovo nikad nisam vidio. Osmijeh bez prizvuka tuge i kako bi se slagali?

– Da li bi skupa išli u lov, pecali ili planinarili?

– Da li bih bio spremniji da rano osijedim i dobijem prve bore gledajući njegove?

– Da li bih bio dobar sin dobrom ocu?

………………….

Nikada neću saznati odgovor na ova i još milijardu pitanja.
On će zauvijek ostati figura koja je ožiljak na duši dječaka koji je, spoznavajući svijet, između izbjegličke i đačke knjižice uvijek pominjan kao onaj, onaj bez oca.

On će zauvijek ostati otac, onaj sa crnom gustom kosom sa brojem godina manjim od mojih trenutnih. Onaj nedostajući, a sveprisutni dio porodice.

E to vam je klupko koje počinje govorom mržnje, nastavlja se mržnjom, a završava bolom, prazninom i vječitim nedoumicama.

By BUKA

Vaš komentar

ZIPA OVO

Zahid Ćatić: Bosančerosi!

Kada čujem neke ljude rođene u BiH, da ne priznaju svoju Domovinu kao Domovinu naježim se. Kako …