Saturday , October 24 2020
Home | Pozitiva | Moja priča – Merima Šadić: Balkanci su najplemenitiji, takvo gostoprimstvo ne postoji nigdje u svijetu
FOTO: Merima Šadić

Moja priča – Merima Šadić: Balkanci su najplemenitiji, takvo gostoprimstvo ne postoji nigdje u svijetu

Merima Šadić koja je trenutno menadžer 4 doktorske ordinacije u Velikoj Britaniji, razgovarala je s nama, te Vam BUZZ donosi priču o ženi koja unatoč ostvarenoj karijeri van granica Bosne i Hercegovine, nije zaboravila svoju zemlju.

Do Merime smo došli putem popularne grupe “Mi, Mahaluše”, u kojoj često pomaže u humanitarnim akcijama, te njen doprinos svakodnevno usrećuje one kojima je pomoć najpotrebnija. Merima nam je otkrila i kako su izgledali njeni počeci u Velikoj Britaniji, ali i koliko se život tamo razlikuje od života na Balkanu.

Kada ste otišli u Veliku Britaniju i kako ste se odlučili na to? 

SARAJEVO GRILL TORONTO

Prije 12 godina sam upoznala svog muža koji je rođen u Brčkom, ali živi u Engleskoj. 2011. godine smo se vjenčali i poslije vjenčanja sam došla živjeti kod njega.

Koliko se razlikuje život tamo sa životom na Balkanu?  

Po mom dosadašnjem iskustvu, mogu iskreno da kažem da su ljudi sa Balkana najplemenitiji ljudi. Takvo gostoprimstvo ne postoji nigdje u svijetu. Zajednica je povezanija u Bosni, nego u Engleskoj. Ljudi su više opušteniji i djeluju zadovoljnije. Provodi se više vremena sa komšijama, porodicom i prijateljima, dok to nije slučaj u Engleskoj.

Imamo sreću da živimo u Birminghamu gdje imamo i svoju džamiju i bosansku kuću koja funkcioniše  u sklopu ‘Bosnia UK Network.’ Naša djeca pohađaju bosansku školu i često se organizuju skupovi gdje se servira tradicionalna bosanska hrana, obilježava se Dan nezavisnosti i Dan državnosti, godišnjica genocida u Srebrenici i drugi značajni datumi u historiji Bosne i Hercegovine.

Kakvi su bili Vaši počeci?

Kad sam došla u Englesku prije 9 godina, počela sam raditi u recepciji doktorske ordinacije. Radeći u recepciji, dobila sam priliku da završim kurs za Health Care Assistant. Dobila sam diplomu i sad mogu raditi sa pacijentima (vaditi krv, raditi sa asmatičarima, dijabetičarima, itd). Radila sam na obje pozicije nekoliko godina, i u međuvremenu sam završila nekoliko kurseva koji su bili najpotrebniji za biznis u tom periodu. Kada se otvorila pozicija za asistenta menadžera – uspješno sam prošla intervju i obuku i radila na toj poziciji oko godinu dana. U 2017. godini glavni doktori su osnovali kompaniju “Druid Group” i odlučili su da mene postave za menadžera kompanije. Trenutno sam menadžer 4 doktorske ordinacije u Birmingham-u sa listom pacijenata od 12.000 i timom od 45 ljudi i studiram “Human Resources Management” (Upravljanje ljudskim resursima). Na završnoj sam godini ovog fakulteta.

Koliko je teško danas biti uspješna žena? 

Mnogo je lakše danas biti uspješna žena nego što je to možda bilo u prošlosti. Ali prvo bi trebali definisati ‘uspjeh’. Nekome je uspjeh da bude domaćica, nekom drugom je uspjeh da se ostvari na polju karijere. Sve je to individualno. Ja vjerujem da je za svaku ženu uspjeh da ostvari svoje ciljeve i da nađe balans između privatnog i poslovnog života. Tu ne postoji jednostavna formula. Želja za uspjehom je sveprisutna, ali da bi ta želja postala stvarnost neophodno je mnogo truda, napornog rada i odricanja. Najbitnije je da se ne usvoji mentalitet žrtve i da se radi što je više moguće da bi se došlo do zacrtanog cilja.

S obzirom na to da ste vrlo uspješna žena koja je prije svega i supruga i majka, kako uspjevate da balansirate privatni i poslovni život? 

U svemu što radimo, kad postoji disbalans – to uvijek vodi ka nezadovoljstvu. Ako žena odluči da želi da bude majka, supruga i uspješna poslovna žena, onda mora da sva tri ostvarenja drži na svetom i zaštićenom mjestu u svom životu i da posveti dovoljno svog vremena i jednom i drugom i trećem. Prioriteti se moraju jasno definisati i mora postojati striktna disciplina da bi se svakom aspektu dala zaslužena bitnost. Ako bi se kompromizovao jedan aspekt, onda će to nesumnjivo voditi ka sopstvenom nezadovoljstvu i osjećaju neuspjeha. Za perfektan balans, mora da postoji i podrška, pomoć i razumijevanje životnog partnera. Ja sam zaista sretna što dobijam svu podršku i vjetar u leđa od svog muža kao i od njegovih roditelja koji nam puno pomažu oko djece.

Otkad ste u grupi “Mi, mahaluše” i kakvo Vam je iskustvo sa grupom?  

U grupi sam od 2016 godine. Iskustvo je krajnje pozitivno jer grupa obiluje humanim, iskrenim, duhovitim i zabavnim ženama. Svaki dan su aktivne različite teme u kojima dijelimo svoja iskustva, iskrene savjete.
Hvala Halidi Telalović koja je uspješno okupila skoro 60.000 žena iz cijele Bosne, zemalja bivše Jugoslavije i dijaspore.

Vjerujte mi, to su žene koje zaista pričaju najljepse priče.

Da li “Mi, mahaluše” nadomješćuju Vašu nostalgiju za BiH? 

U nekom smislu, da. Često pišemo o našim rodnim krajevima, postavljaju se slike sa putovanja kroz bosanska mjesta, tradicijama, starim bosanskim riječima i izrazima. Rade se mnoge humanitarne akcije za domove u Bosni ili gdje je pomoć napotrebnija u datom momentu.

Postoje i “Mi, Kuharice” gdje se većinom dijele recepti i slike naših bosanskih jela.

Koja je najvažnija stvar koju ste naučili u životu?

Nekad davno sam pročitala knjigu Alhemičar od Paula Koelja. Ta knjiga je imala veliki utjecaj na moj zivot. Pokazuje i dokazuje vječni dokaz moći naših snova da nas preobraze i svjedoci o tome koliko je važno slušati sopstveno srce. Također me je podsjetila da je svako jedinstven na svoj način i da je svačiji životni put drugačiji. Najvažnije je da živimo život koji sami želimo i koji sami odaberemo i da ne dopustimo drugima da nam kroje isti. Nekad uspijemo, a nekad i ne uspijemo u našem cilju. Ishod nije bitan, već sam proces.

Preuzeto sa DnevniBUZZ /Razgovarala: Adna Tatarević

Bosnia UK Network

Vaš komentar

ZIPA OVO

Ratna sudbina ih odvela u Ameriku i Švedsku, vratili se u domovinu: “BiH je najljepša zemlja, Tuzla najbolji grad”

U moru priča o odlasku u svijet i potrazi za poslom, boljim uslovima života i …