Friday , May 29 2020
Home | Pozitiva | Kolumne | Mojoj generaciji dijasporaca sarajevske Druge gimnazije
Druga gimnazija Sarajevo
FOTO: Druga gimnazija Sarajevo

Mojoj generaciji dijasporaca sarajevske Druge gimnazije

Virus Covid-19 spriječio je proslavu 55 godina mature ove, 2020. godine, s obzirom da je većina van BiH…

Piše: Jahiel Jaša Kamhi

Trebala je naša generacija maturanata sarajevske Druge gimnazije slaviti 55 godina mature ove, 2020. godine. Al’, neće. Jer ne može!

HARI MATA HARI & VALENTINO – live in concert - TORONTO | MAY 15, 2020

Više nas treba da prelati okean, iz Australije, Amerike i Kanade, nego što nas ima tamo gdje smo maturirali, davne 1965. godine. U Sarajevu. Žalosno, ali tačno!

I nađo’ smo se na internetu. Počesmo brojati gdje je ko. Koliko nas ima van Bosne i Hercegovine. Puno.

Kada smo slavili jubilarnih 50 godina mature, poslaše nam organizatori spisak da ispunimo. Bila je tamo i rubrika “Nisu više s nama”. Duga je bila, i preduga, ta lista. Ne želim da mislim o budućim listama, sve dužim i dužim.

Ja želim da se sjećam samo lijepih dana. Dana kada je važno bilo samo da znaš da imaš nekoga ko misli, i voli i pati zbog ljubavi, k’o i ti.

I još ako si znao da recituješ, recimo, “Mostarske kiše” Pere Zubca – onda si bio “neko”. A prvi “žurevi” iz naših dana? Ne, ništa se sa njima nije moglo uporediti.

Sjećam se, moj prijatelj, koga više nema, “okretao” je ploču sa pjesmom “Nata per me” (Rođena za mene), Andriana Celentana, na mojoj žurki. Bila je to “moja pjesma”, posvećena osobi u koju sam bio zaljubljen. Odavno ni nje više nema! Al’, ostaju sjećanja.

E, lude naše ljubavi gimnazijskih dana, kada smo mislili da nam niko ništa ne može!

Gdje su sada oni dani prvih kafića i disco klubova u Sarajevu? Plesova u “Slogi” i na “Ekonomiji”? Ako nisi “skont’o” djevojku na plesu, male su ti bile šanse da ćeš je skontati na “Korzu”, tada još uvijek popularnoj zabavi naše generacije.

Dobro, morao si znati i najpoznatije muzičke numere i sastave. Slušati Radio Luxembourg, i po stoti put gledati film “Sjaj u travi”, sa prelijepom Natalie Wood. Znam, i ona je nestala mlada, ali je ostao taj film kojeg se moja generacija sjeća. Plakale su djevojke na našim ramenima od početka tog filma, pa do kraja.

Jel’ dosta uspomena?

A, sad’, draga moja generacijo, zovnite svoje unuke, poljubite ih kada ih opet vidite.

Nek’ znaju da su njihove nane i dede, imali lijepu mladost i bez mobitela, interneta i svega ostalog, bez čega sadašnje generacije “ne mogu da žive”.

Neka vas sve prati dobro zdravlje i dobra sreća, dragi moji!

By MojaBiH

Vaš komentar

ZIPA OVO

pitanje

Da li vjerske zajednice znaju da je fašizam grijeh/haram?!

Licemjerje je grijeh protiv istine i zato se uvijek skriva iza laži i poluistina. Balkan …