Sunday , June 13 2021
Home | Pozitiva | Mubina Vrtagić: Ponosno predstavljam svoju Bosnu i Hercegovinu
FOTO: Mubina Vrtagić

Mubina Vrtagić: Ponosno predstavljam svoju Bosnu i Hercegovinu

Mubina Vrtagić je imala samo 11 godina kada je 2011. godine iz svoje Gračanice (Živinice) i svoje Bosne, sa porodicom preselila u Sloveniju. Prvo kao učenica, kasnije kao studentica, i danas, kada nakon završenog Fakulteta političkih nauka u Ljubljani, u Briselu, u Evropskom parlamentu odrađuje pripravnički staž, ova izuzetno vrijedna, obrazovana i lijepa djevojka, prava je ambasadorica naše domovine. I veoma prijatna sagovornica.

Uvijek među najboljima

– Rođena sam 16. maja 1995. godine u Tuzli, otprilike pola godine prije nego što se završio rat na našem području – ili barem oružani dio konflikta, jer 25 godina kasnije i dalje odabrani pojedinci obračunavaju se s našim narodom, koristeći drugačija sredstva. Prvi dio svog djetinjstva sam provela u Gračanici kod Živinica, gdje sam završila četiri razreda osnovne škole. U međuvremenu je rahmetli babo počeo raditi u Sloveniji i igrom slučaja, i sudbine, shvatili smo da nas, možda, bolja budućnost čeka negdje preko granice.

Mrakovic-Meat-Toronto

Danas mogu reći da u ono vrijeme, sa jedanaest godina, i nisam najbolje shvatala šta, ustvari, znači da selimo u drugu državu, ali sam uvijek znala da kao i svi roditelji i moji žele najbolje za mene i sestru. U svoju Gračanicu, Živinice i Tuzlu se vrlo rado vraćam, a kako sam starija, sve više osjećam neku nostalgiju, posebno na proljeće. Sredinom augusta 2011. godine smo se preselili u Celje.

Promjenu okoline sam shvatila kao izazov, brzo sam krenula da učim jezik, upoznajem ljude i kulturu. Imala sam volju i želju da dobijem kvalitetno obrazovanje, zato sam u srednjoj i osnovnoj školi većinu vremena provela sa knjigama –  najviše me je zanimala historija, učila sam engleski, njemački i španski, a nekima je danas čudno kada kao studentica društvenih nauka kažem da jako volim i matematiku. U osnovnoj i srednjoj školi sam učestvovala u različitim sekcijama i takmičenjima, od glume, plesa, šaha, logike, pa čak i pisanja poezije. 

Početak u Sloveniji nije bio baš jednostavan ali mogu reći da sam zahvalna kako dobrim tako i lošim ljudima koje sam srela na svom putu, jer od svakoga se može nešto naučiti. Mogu reći samo da me je malo strah onih koji misle da je biti drugačiji nešto loše, koji dopuštaju da ih kroz život vode predrasude i mržnja. Zbog takvih se često desi da ljudi gube svoj identitet ili ga sakrivaju kako bi se lakše uključili u društvo, napredovali na poslovnom putu i slično. Sve to se dešava zbog loše politike, ljudima treba omogućiti uslove za čuvanje identiteta, kulture, vjere i tradicije.

Naši Slovenci

Koliko građana BiH živi u Sloveniji, kako su organizovani, kakav je njihov položaj i koliko su vezani na domovinu?

– Teško je naći tačan broj, ali prema posljednjim procjenama, u Sloveniji živi oko 25,8% bosanskohercegovačke dijaspore. Građani sa područja BiH i prostora bivše Jugoslavije nisu uključeni u Ustav Republike Slovenije i nisu priznati kao nacionalne manjine. To znači da su im uskraćena kolektivna prava koja imaju manjine – npr. učenje maternjeg jezika, radijski i televizijski programi, nacionalne biblioteke i slično. Zakonsko uređenje možda otežava organizovanost naše dijaspore ali nas nikako ne sprečava. Veliku ulogu ima Društvo bosanskohercegovačko-slovenskog prijateljstva “Ljiljan” i Bošnjački kulturni savez Slovenije, najviše aktivnosti se izvodi na području sporta, vjere, kulture i obrazovanja.

Naša narodna manjina jako dobro sarađuje sa ostalim narodnim manjinama ex-Yu. Slovenija pomaže u sklopu određenih aktivnosti organizacija i pojedinaca i finansijski podržava programe namijenjene integraciji manjina. Mislim da je jako bitno i da imamo nekoliko bosanskih restorana, jer je stvarno lijepo u centru Ljubljane popiti pravu bosansku kafu, pojesti ćevape i nakratko se osjećati kao da si kod kuće. Meni je također puno značilo da u Celju imamo Islamsku zajednicu koja okuplja sve ljude s naših prostora, najviše se trude da mladi ljudi imaju dodira sa maternjim jezikom, tradicijom i kulturom, što je od velikog značaja, posebno za druge i treće generacije doseljenika.Mubina u Briselu, ispred Evropskog parlamenta/ Privatni album

Stažiranje u Briselu

Završili ste Fakultet političkih nauka, i dalje se školujete i usavršavate. Trenutno ste u Briselu? 

– 2014. sam se preselila u Ljubljanu i krenula na Fakultet političkih nauka, gdje trenutno završavam magistarski iz područja sigurnosti. Na početku sam mislila da ću ostati kod učenja i ispita, ali već u drugoj godini počela sam sa participacijom u različitim studentskim udruženjima. Tako sam za vrijeme studija bila studentski tutor, za svoj smjer, za strane i Erasmus studente, članica studentskog parlamenta i zadnje dvije godine i predsjednica studentske organizacije Univerziteta u Ljubljani. Tokom rada u studentskim vodama, upoznala sam puno ljudi iz različitih država i kultura. Znate kako mi kažemo “sto ljudi, sto ćudi” – iako smo svi različiti, svako samo traži svoje mjesto pod ovim suncem, sa željom za sigurnu budućnost i bolje sutra, a to da se međusobno poštujemo je stvar odluke i ne košta mnogo.

image
Mubina u Briselu, ispred Evropskog parlamenta/ Privatni album

Što se tiče obrazovanja, imam želju i da upišem doktorat. Zbog svjetske zdravstvene krize, posljednja godina nije baš jednostavna i vjerujem da je svima teško donositi dugoročne planove i odluke, jer bukvalno ne znamo šta nas čeka sutra, ali je dobro imati želje. Prije nekoliko mjeseci sam donijela bitnu odluku i prijavila se na pripravnički u Evropskom parlamentu, gdje sam i počela sa radom početkom februara. U Briselu ostajem četiri mjeseca, trenutno radimo većinom od kuće ali sam u posljednjih mjesec dana stekla već ogromno znanja o radu Evropske unije. Aktivno pratim dešavanja na području Zapadnog Balkana, saradnju EU s našim zemljama i procese evropskih integracija. Pored toga želim raditi na području ljudskih prava i migracija, tako da shvatam ovaj pripravnički kao odskočnu dasku za dalju karijeru.Vrtagić: Aktivno pratim dešavanja na području Zapadnog Balkana/ Privatni album

Sudbina Balkana i posebno BiH i dalje je neizvjesna. Utisak je da EU malo čini, da BiH postane dio moderne Evrope. Zbog čega i kako promijeniti tu politiku?

– Iako trenutno cijela EU ima dovoljno vlastitih problema zbog Covida-19, države članice znaju da su zemlje balkanskog regiona jako bitne saveznice. Nedostatak vladavine prava, korupcija, organizovani kriminal, neprofesionalno izvještavanje medija, neregulisani zdravstveni i obrazovni sistemi su samo neki od problema s kojima se suočavaju sve balkanske države. BiH je obilježena utjecajem međunarodne zajednice, a važno je i znati da je proces uspostavljanja funkcionalnih institucija često bio predmet eksperimentisanja i improvizacije. Dešavalo se, i još uvijek se dešava, da se zbog podjele lokalnih aktera, gdje je često teško postići konsenzus i donijeti odluku koja bi bila usmjerena u dobro svih naroda, a ne samo na interese pojedinaca ili političkih elita, ne napredujemo kao država.

Problem EU i cijele međunarodne zajednice je to da ponekad nisu razumjeli niti uzeli u obzir kontekst regionalne historije, kulture i tradicije, koji u velikoj količini određuju odnose između građana/ki i njihovih političkih predstavnika/ca. Čak i brzim pregledom osnivanja institucija ili reformi pojedinačnih sektora nakon rata, često možemo dobiti osjećaj da su neki od naših političara “razmaženi” i da još uvijek računaju na pomoć vanjskih aktera, i onda kada bi mogli jednostavnim dijalogom pomoći jedni drugima. Više puta imam osjećaj da djeluju stvari u fazonu ”ma haj ba, sredit će to oni za nas, bitno je da dobijemo pare” i to me često rastuži. Opet svaka čast onima koji se trude i ulažu u našu zemlju, mislim (i nadam se da sam u pravu) da smo na dobrom putu da se riješimo praksi korupcije i nepotizma, da cijenimo i čuvamo ono što imamo – prelijepu prirodu i prirodna bogatstva, plemenite, inteligentne i snalažljive ljude, ogroman potencijal i mogućnosti za napredak. Tako da – pomozimo sebi koliko možemo, a tek onda se oslanjajmo na druge – neka ne bude obrnuto.

Sve više mladih napušta BiH. Zbog čega je to po vama tako? 

– Mladi ljudi žele sigurnu budućnost, posao i mogućnosti za ostvarivanje svojih snova. Ne želimo kategorisanje na osnovu toga kojoj stranci pripadamo, ko nam je rođak, koga znamo i koga ne znamo. Želimo kvalitetno i besplatno školovanje, da naša diploma i znanje na kraju vrijede, i da nađemo posao koji volimo. Ako nam naša država ne nudi te mogućnosti, jasno je zašto odlazimo u svijet – ne može se živjeti od debata o prošlosti, svaljivanju krivice i čekanju da se neko od naših političara probudi i prestane misliti o vlastitim interesima. Na lokalnom i regionalnom nivou treba pregledati zajedničke izazove i udaljavati se od prikupljanja političkih bodova na osnovu politike “zavadi pa vladaj”. Vrijeme je da pojedinci prihvate da život s ljudima različitih kultura, religija i etničkog porijekla nije izbor, već činjenica koja zahtijeva međusobno poštovanje, jer svi želimo kvalitetan, dostojanstven i siguran život. Mubina Vrtagić sa roditeljima/ Privatni album

Koliko ste lično vezani za BiH i da li bi nakon obrazovanja na Zapadu voljeli raditi u našoj domovini?

– Jako sam vezana za BiH, a vezu trenutno održavam kroz muziku i hranu. Idem otprilike dva-tri puta godišnje i svake godine gledam da za vrijeme ljetnog raspusta ostanem što duže, koliko mi obaveze dopuštaju. Najviše idem kući, u Gračanicu, gdje se jedino osjećam da mi je nekako srce na mjestu. Mislim da sam jako sretna osoba jer imam puno rodbine i već od malih nogu gledam da održavam veze s najbližima, iako zna biti teško jer smo rasuti po cijelom svijetu. Volim pričati s našim starim ljudima, jer me podsjete na jednostavnost života i kako malo nam, ustvari, treba da smo sretni.

Nažalost, život brzo prolazi i čini mi se da nas ovi stari dobri ljudi prebrzo napuštaju, ali valjda na nama mladima svijet ostaje, tako da se moramo potruditi da budemo što bolji. Želja mi je da proputujem cijelu BIH, imamo stvarno puno predivnih gradova i sela, vezana sam za Živinice i Tuzlu, a i Sarajevo mi je jako drago. Više puta sam razmišljala o povratku u BiH, imala sam i plan da upišem master u Sarajevu, ali sam na kraju opet ostala u Ljubljani. Možda mi treba još malo znanja, iskustva i hrabrosti, da se vratim i radim u svojoj oblasti – na području međunarodnih odnosa i sigurnosti, jer postoji puno kompleksnih stvari koje bih promijenila u našem sistemu. Nikada nisam ni razmišljala da ću biti tu gdje sam danas, tako da ću jednostavno dalje da se trudim, radim svoj posao i ponosno predstavljam Bosnu i Hercegovinu kamo god me “sutra” povede.

image
Mubina Vrtagić sa roditeljima/ Privatni album

By MojaBiH

Vaš komentar

ZIPA OVO

Vratio se u domovinu nakon 19 godina rada u inostranstvu: Solarna energija otvara svoja vrata u BiH

Sve je više proaktivnih primjera proizvodnje električne energije koristeći inovacije i nove tehnologije, a jedan …