Thursday , February 25 2021
Home | Pozitiva | Intervju | Namik Hrle: Nekada je potrebno da padneš da bi se brže išlo naprijed
FOTO: Namik Hrle

Namik Hrle: Nekada je potrebno da padneš da bi se brže išlo naprijed

Namik Hrle,šef odjela tehnologija i umjetne inteligencije u IBM-u govori za diasporainvest.ba o pozadini uspjeha bh. dijaspore u inostranstvu

Namik Hrle je direktor razvoja i glavni tehnološki direktor u IBM-ovom odjelu za podatke i umjetnu inteligenciju. Nosi titulu IBM- Fellow, krajnje odredište u IBM-ovoj tehničkoj karijeri koja je data malom broju pojedinaca koji su pokazali najviši nivo vodstva, inovacija, poslovnog uticaja, društvene eminencije i prepoznavanje talenata. On je glavni izumitelj IBM-a, član IBM akademije i Vijeća tehničkih stručnjaka. Nosilac 58 patenata, brojnih izvanrednih tehničkih dostignuća, priznanja autora i korporativnih nagrada, Namik ima svjetsku reputaciju vrhunskog stručnjaka za korištenje podataka i umjetne inteligencije za digitalnu transformaciju i reinvenciju poslovnih aplikacija.

Kako vas je životni put iz Banjaluke odveo u IBM i koje biste zanimljive situacije izdvojili?


„Rođen sam u Banjaluci, išao u osnovnu školu Kasim Hadžić koja se nalazila odmah pored moje kuće. To su bili, i još su uvijek, najljepši dani mog života provedeni sa mojom rajom i porodicom. Po završetku osnovne škole upisujem, tada eksperimentalnu matematičku gimnaziju. Uz loptu i svirku, učenje je bila moja omiljena aktivnost, bio sam jako dobar đak. Uvijek sam imao ambiciju takve vrste. Nakon gimnazije, upisujem studij matematike u Zagrebu, potom magisterij kompjuterskih nauka na Elektrotehnički fakultetu. U Zagrebu sam radio u nekoliko IT kompanija. 1986. počinjem razmišljati da idem raditi u inostranstvo. U januaru 1989. dobijem vizu za Australiju gdje ću živjeti narednih 7 godina. Ova selidba je usko povezana sa mojim mentalitetom, uvijek sam volio promjenu. To je bio osnovni razlog selidbe. Promjena je uvijek dobra jer donosi novu dinamiku, novu situaciju, novu vrijednost. Promjena, selidba, sa posla na posao sa kontinenta na kontinent, iz zemlje u zemlju. Svako mora pažljivo izabrati svoju put jer porodici nije lako u ovim situacijama. U Australiji sam radio kao nezavisni kontraktor. Uglavnom sam pisao programe za IBM, tačnije nadzorne alate za baze podataka. Moj prvi kontakt sa IBM-om je bio u Jugoslaviji, u Zagrebu jer sam radio u firmama koje su koristile IBM-ove računare. U Australiji sam radio za IBM sve dok se nadzorni alati nisu prebacili u Njemačku. Tada se selim u Njemačku gdje radim na prenosu znanja. Za vrijeme boravka u Njemačkoj  dobio sam ponudu da ostanem  i radim za IBM u Njemačkoj u SAP-u, kompaniji koja proizvodi biznis aplikacije. Na kraju sam primljen u IBM, iako to nisam želio jer je meni je bilo zanimljivije da radim kao nezavistan kontraktor. Nakon dugo vremena nisam mogao više boraviti u Njemačkoj bez stalnog zaposlenja. Ono što je zanimljivo je ta potreba za promjenom, promjenom oblasti u kojoj se radi, promjenom u tehnologiji koja se koristi. Uvijek je sve vezano za novo učenje. Moraš se prilagoditi novoj situaciji, novim okolnostima, novom društvu, novom timu. Iako je to ponekad frustrirajuće jer nisi u svojoj zoni komfora, uvijek si na ivici. Meni je to pasalo, postoje ljudi koji dobro operiraju u tim, stresnim uvjetima. Ne smije biti previše stresa da te blokira, paralizira. Rijetko da postoji posao koji je tako dinamičan kao ovaj kojim se ja bavim. Ono što si znao prije pet godina, trenutno ne važi. Neka istraživanja kažu da je u ovom poslu rok trajanja znanja pet godina. Dakle vrijednost tvog znanja ističe u roku od pet godina.“

Namik ističe da je pandemija utjecala na IBM kao i na sve druge, kako velike, tako i male kompanije. Međutim rezultati utjecaja su drugačiji za IBM jer takva kompanije ima mnogo više kapaciteta da podnese ovu vrstu krize. Obzirom da IBM proizvodi produkte za korisnike, koji su također pogođeni pandemijom koronavirusa, to ima loš utjecaj i na samu kompaniju. Gospodine Hrle smatra da su kompanije poput Amazona, koje prodaju gotovo sve online, najlakše podnijele ovu krizu. IBM je tokom svog postojanja u periodu od preko 107 godina izgradio ogromno iskustvo u suočavanju sa različitim vrstama kriza. Pandemija nije toliko utjecala na same proizvode i fokus njihovog rada, već na živote uposlenika unutar kompanije koji su direktno pogođeni virusom. Oko 95 % IBM-ovih uposlenika trenutno radi od kuće. Budući da se Namik bavi proizvodnjom softvera, rad na daljinu je moguć tako da on zajedno sa svojim kolegama radi od kuće još od marta prethodne godine. Za primjer navodi „open source „ softver koji je napravljen izvan ureda, a ipak je dao fantastične rezultate. Iako se koronavirus uglavnom spominje u negativnom kontekstu, Namik ističe jednu pozitivnu stranu pandemije.

 „Nekada je potrebno da padneš, da napraviš korak nazad, da bi se brže išlo naprijed. Prema tome ako imamo konstanti rast, ne može se rasti u beskonačnost. Da bi se moglo rasti ponekad treba pasti. Očekujemo da je ova pandemija ustvari, pored svih negativnosti jedna mogućnost da se nešto presloži, da se kreira nova vrijednost, da se počne ulagati u  druge stvari koje će dovesti do slijedećeg brzog rasta proizvodnje . Ima tu nove iskre, novog rasta. Ja u to vjerujem.“

Sve poslovne odluke, biznis strategije i pretpostavke se danas donose na osnovu podataka i kompletna „AI“ revolucija je napravljena na podacima. Umjetna inteligencija kao input uzima razne podatke i u njima traži veze i pretpostavke za ishode budućih događaja. Gospodin Hrle također ističe veliki značaj podataka u današnjem poslovnom svijetu i činjenicu je ovaj značaj danas još veći nego prije 40 godina, kada je on prvi put zakoračio u svijet informacionih tehnologija.

„Podaci su gorivo industrijske revolucije u kojoj radimo. Kompletna digitalna transformacija koju vidimo u svijetu, ona se hrani sa podacima“, tvrdi Namik.

Na koji način umjetna inteligencija doprinosi ublažavanju negativnih posljedica pandemije?

Umjetna inteligencija nalazi svoju primjenu svuda, ali doslovno svuda. Ne mogu smisliti ni jednu oblast u kojoj ona već nema ulogu ili će imati ulogu. Što se tiče pandemije, ona je stvorila uvjete u kojima je takav način donošenja odluka, korištenjem umjetne inteligencije jako bitan. Evo jedan primjer: Kada je počela ova pandemija, strašan je bio pritisak na call centre. Ljudi su zvali bolnice, institucije da pitaju u čemu je stvar. Doslovno se stotinu puta povećao broj upita. Nema toliko operatera koji mogu odgovarati tom broju ljudi. Zbog toga su jako dobro došli svi „chat botovi“. To su de fakto mašine koje rade na principu umjetne inteligencije koja može s tobom razgovarati kao pisani ili audio razgovor. Mnoge firme su požurile i implementirale „chat botove“ koji su vezani na umjetnu inteligenciju. Na taj način su uspjele odgovoriti na taj izazov. Dakle u bolnici, u banci, u bilo kojoj instituciji kada dolazi poziv, velika količina tih poziva se može riješiti mašinama, može je riješiti bot. Nije potrebno imati čovjeka na drugoj strani da razgovara. To je pravi primjer u kojem je umjetna inteligencija pomogla protiv pandemije. Covid je otkrio velike probleme u lancima opskrbe. Da bih pružio uslugu, moram imati neke uvjete, ja sam zavisan od drugih usluga. Sa Covidom lanac opskrbe se često prekida. Dovoljno je samo da se prekine jedna karika. Umjetna inteligencija može u stvarnom vremenu pronaći drugi način na koji se taj lanac može ponovno zatvoriti. Raditi to starim načinom, telefonima, to je jednostavno neisplativo.

Šta smatrate da je bio ključni faktor vašeg uspjeha?

Mislim da je najznačajniji faktor moj odgoj. Odgoj u kojem je moja porodica formirala vrijednosti. Moralne i sve druge vrijednosti u kojima sam odrastao. Jedna od tih vrijednosti koje sam imao je fokus i pridavanje velikog značaj učenju, konstantnoj nadogradnji, gladi za znanjem. Za mene postoji taj kult učenja koji je bio jako bitan. Moja glavna osobenost je traženje novih izazova. Ne želim dati poruku ljudima u Bosni da idu vani. To je istovremeno licemjerno sa moje strane jer sam ja uspio van BiH. Pratim dešavanja iz moje Bosne i znam da situacija nije jednostavna. Teško mi je biti licemjer i reći mladim ljudima da ostanu tu raditi. Međutim istovremeno mislim da, ako je to izlaz da svi odu vani, onda nam nema spasa. Mislim da je još uvijek najvažnije da neko pokuša raditi u Bosni, naravno uvijek sa nekom saradnjom sa inostranstvom. Zanimljivije je , možda čak i produktivnije iz takve jedne okoline nešto napraviti. Budući da smo niže u odnosu na ostale, može se i strmije rasti. Inostranstvo nije kao što je bilo, postoji dosta promjena na loše što je vrlo interesantno. Ranije sam rekao mi je znanje najbitnije. U svijetu se danas devalvira znanost. Čak i u razvijenim zemljama postoje problemi.

Zašto su određeni Bosanci i Hercegovini mnogo uspješniji u drugim državama nego u vlastitoj?

Mislim da je tada prije dvadeset, trideset godina socijalna situacija, uređenost tih zemalja pružala bolju mogućnost nego situacija u Bosni. Oni koji su otišli vani su obično oni koji imaju kult učenja, znanja, rada na sebi, vrijednosti itd. Ja imam idole u Bosni. Ako je neko otišao, onda vjerovatno ima nešto u tome, nekakav dodatni motiv. Vani se mora raditi puno, biti marljiv. Sada je situacija mnogo kompliciranija u odnosu na prije 20 godina. Stvari su se i ovdje promijenile ali činjenica je da je Njemačka još uvijek bolje uređena zemlja nego Bosna. Sistem, društveno uređenje, sistem vrijednosti koji favorizira ljude koji hoće nešto napraviti i ne stvara im prepreke. Mi nismo specijalni, kao što nije niti jedna druga nacija u svijetu. Što se tiče sposobnosti, znanja, intelekta svi smo isti. Ja imam timove koji rade u Indiji, u Kini, u Americi, u Francuskoj. Svugdje ima pametnih, inteligentnih ljudi.

Šta smatrate na koji način možemo animirati dijasporu za ulaganje u ekonomski razvoj BiH, a da nije isključivo kroz emocionalnu prizmu?

Nema ništa na brzinu. Ako mislimo da će se nešto dogoditi za godinu dana, neće. Potrebno je dugo vremena da se takvo nešto dogodi. Ne samo Bosancima nego svima u svijetu. Krupne, dobre stvari se ne događaju preko noći. Jedino se zla događaju preko noći. Uspjeh se događa kroz duži vremenski period. Moramo se pripremiti za takvo nešto. Pripremiti se za naš uspjeh. Hajmo znati, hajmo podići to znanje na nivo kulta. Hajmo biti poznati po tome da nam je izuzetno bitna škola. Hajmo osigurati da su naši učitelji, nastavnici najbolji među nama. Generacije odrasle u takvom jednom sistemu vrijednosti u kojem je znanje kult mogu dostići veliki uspjeh. Ne mora se ići vani da bi mogli imati fantastično obrazovanje. Na internetu danas postoje kursevi, predavanja, sa Berkleya, Stanforda, Oxforda. Sada u koroni i tamošnji studenti imaju predavanja online. Odlični su uvjeti za učenje. Jedino tako ćemo biti konkurentni. Postoji li nešto više konkurentno od znanja. Mi smo jedna mala zemlja sa malim prirodnim bogatstvima. U globalnom kontekstu to je kap. Šta možemo učiniti? Hajmo se naoružati znanjem. Budući da imamo znanje vjerujem da bi mnogi došli investirati uključujući i našu dijasporu.

By diasporainvest.ba

Vaš komentar

ZIPA OVO

Ponosito i s jordamom kazati – Mi smo Bosanke! Ne treba vam bolja preporuka

Svaki dan Bosanka – uloga glavna, bez Oskara ikada. Kada sam se tek obrela u korporativnom svijetu, zemlji …