Thursday , January 21 2021
Home | Pozitiva | Kolumne | Nesreća u sreći ili sreća u nesreći?
sretni_ljudi
FOTO: Ilustracija

Nesreća u sreći ili sreća u nesreći?

Kada analiziramo historiju ljudskog roda vidimo da su ljudi od samog početka pa sve do danas tragači i borci za nešto što se zove sreća.

Piše: Vasvija Dedić Bačevac

Od kada je svijeta i vijeka ljudi traže puteve i formule sreće. Kako biti sretan? Kako ostvariti svoje snove i želje i živjeti jedan ispunjen i ostvaren život? Teško i komplikovano pitanje koje će vjerovatno trajati i svjetlucati poput svijetlećih reklama, dok je svijeta i vijeka. Reklame koje svijetle oko nas i šalju nam svoje poruke. Svjetlucaju nade i snovi u mraku i obasjavaju naše nebo a ponekad se i ugase i prepuste nas da lutamo i snalazimo se u mraku, magli, burama i olujama. Tako je to i tako mora biti, jer smo dio prirode i kosmosa.

REKLAMA

Kada analiziramo historiju ljudskog roda vidimo da su ljudi od samog početka pa sve do danas tragači i borci za nešto što se zove sreća. Ta sreća za naše pramajke i praočeve je možda bila košnica puna meda na koju su slučajno naišli ili neko stablo puno privlačnih plodova divnog mirisa i okusa koje su pojeli u slast, a onda poslije ushićenja i prejedanja neki više nikada nisu mogli nastaviti svoje traganje jer im je to bio posljednji ručak ili večera a neki su preživjeli i naučili da ne reaguju na prvi bljesak ljepote. Za ljude u ratu velika je sreća bila imati dobru obuću, komad kruha ili ostati živ iako si već sam sebe ispratio na onaj svijet. Sreća je varljiva i uvijek igra neku igru ganje i skrivača. Na domak ruku, usta, srca a ipak tako daleko. Koliko smo samo puta to osjetili, trznuli se, ljuti na sami sebe da nam je sreća izmakla ispred nosa a bila je tu na dohvat ruke.

U svakom traganju moramo koristiti vlastito iskustvo a i iskustvo drugih. Da bolje vidimo i shvatimo. Iako to nije garancija razumijevanja.

Mi koji smo voljeli našu bivšu domovinu Jugoslaviju i koji poštujemo i volimo sjećanje na tu državu smatramo da su Jugoslaveni u većini bili sretni ljudi. To nije idealizirana slika već činjenice koje su pametni i obrazovani ljudi postavili kao parametre sreće. Ako živiš u svojoj domovini, imaš slobodu kretanja, rada, obrazovanja, slobodno vrijeme ispunjeno hobijima, lijepu i čistu prirodu, vode u izobilju, dovoljno hrane, čist vazduh, rodbinu, prijatelje, saradnike… Sve su to bitni elementi sreće i zadovoljenja najvažnijih potreba za jedan sretan i ispunjen život.

Ali kao i u svakoj sretnoj priči dešava se zaokret jer se ta lijepa i sretna tvorevina koja je davala i ispunjavala toliko elemenata sreće razbila uništila, krvoločno i beskrupulozno iscijepala dovodeći u pitanje sve parametre sreće i sretnog života.

U velikom broju afričkih zemalja najveći dar i sreća je kada padne kiša. Ljudi slave kišu jer će zahvaljujući kiši imati hranu. U nekim zemljama ljudi se osjećaju praznično kada je sunčan dan. Raduju se i svojim tijelom i dušom slave svjetlost i toplotu, jer im to nedostaje u dugim periodima zime pa budu, što bi naš narod rekao željni Sunca, i zato slave Sunce i sunčevu svjetlost kao najljepši dar prirode.

Opet se nekako vratim u te naše vrleti u kojima ima i kiše i Sunca a ljudi su uvijek u paničnoj potrazi za srećom. Sve ima, a kao da ničega nema. Bila država lijepa i sretna po svjetskim parametrima sreće pa je nema. Ima Sunca, topline, kiše, rijeka, potoka, izvora, šuma a sve se čini kao da nema ničega jer se više traga za nesrećom nego za srećom. Ili je za jedan dio, koji je izgleda veoma moćan važno stvarati sreću u nesreći. Možda je i onaj naizgled manje moćni dio u iskrivljenoj percepciji života nesposoban da postavi stvari na svoje mjesto pa na mjesto sreće stavlja nesreću. Ko zna?!

Postoje pojava i dešavanja pred kojima pamet zaćuti i jednostavno ne može da ih objasni zdravom logikom jer tu nema nikakve logike. Kako se može rezonovati ili opravdati neopravdana mržnja, nasilje, ratovi. Da te beskrupulozni tipovi uče i ubjeđuju da je sreća u nesreći, u ubijanju, nasilju i mržnji. Zvuči suludo, nerazumno, neprihvatljivo ali je ipak za neke pojedince i mase funkcionalno.

Iako u našem traganju za srećom pokušavamo i trudimo se da vjerujemo u dobro, ipak moramo priznati da je zlo moćna sila kojoj se nije lako oduprijeti. Ono je sveprisutno i primjer zadnjeg rata na našim prostorima pokazuje i otkriva da su tragači pojeli previše otrovnih plodova, saživjeli se sa tom količinom otrova i nastavili da žive sa bitno izmijenjenom percepcijom stvarnosti u kojoj su otrovne jabuke slatke jabuke, a prljava i krvava historija nešto prirodno i normalno.

Države su onakve kakvi su im i narodi. U nekim državama svaki čovjek diše plućima svoje države i država diše njegovim plućima. Sretni ljudi i sretne države. Oni u svojoj države vide majku i oca a država u njima svoje potomstvo i svoje graditelje i čuvare. Zvuči kao bajka ali nije, živa je istina i zato još uvijek postoji neka ravnoteža na ovoj našoj lijepoj planeti. Ravnoteža koju drže tragači sreće koji je traže s ljubavlju, s oprezom da u svom traganju ne povrijede druge, da ne uprljaju ruke i dušu krvlju i prokletstvom, i mržnjom. I to zvuči pomalo bajkovito ali je istina i svijet neće propasti ako propadaju države, egzistencije, vladari, moćnici i narodi. Svijet će opstati sve dok ima istinskih tragača koji će radije biti gladni ali neće jesti otrovne plodove da bi osjetili sitost, niti povrijediti i pogaziti druge da bi našli svoju sreću u tuđoj nesreći.

Vasvija Dedić Bačevac rođena je u Banjoj Luci 16. juna 1962. godine. Završila je studij južnoslovenske književnosti i jezika na Pedagoškoj akademiji u Banjoj Luci i Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Još od mladalačkih dana, djeluje na afirmaciji književne riječi. Osamdesetih godina aktivno učestvuje u radu Književne omladine grada Banje Luke, i u jednom periodu bila je i predsjednik te organizacije, kao i voditelj Književnog kluba ’82, koji je okupljao i predstavljao književne stvaraoce i umjetnike iz različitih oblasti. Za roman “Koferaši” nagrađena je kao najbolji i najčitaniji pisac u Skandinaviji. Knjiga priča: “U predvorju raja” i roman “Vesna, bogumilska kći” dobili su nagradu Savjeta za kulturu u Švedskoj (Kulturrådet). Uvrštena je u u dvije antologije: Svjetionici (2016.), antologija i monografija umjetnika Bosne i Hercegovine iz dijaspore i dvojezična antologija Banjalučki rukopisi, 2018. Živi i radi u gradu Malmöu.

By MojaBiH

Vaš komentar

ZIPA OVO

Od Sarajeva do New Yorka -Veliko priznanje za Svjetlanu Bukvić, profesoricu kompozicije

Sarajka Svjetlana Bukvić dobitnica je nagrade ASCAP PLUS za 2020. godinu, koju dodjeljuje Američko udruženje …