Monday , November 30 2020
Home | Vijesti / News | Bosnian Canadian Community | Nova knjiga priča Nihada Krupića ‘Moja zemlja je srebrena’
FOTO: Nihad Krupić “Moja zemlja je srebrena“

Nova knjiga priča Nihada Krupića ‘Moja zemlja je srebrena’

Knjiga priča Nihada Krupića “Moja zemlja je srebrena“ je druga njegova knjiga, nakon vrlo uspješne: „Ram za sliku moje Bosne“. Riječ je o dvadeset priča koje u svojim „korijenima“ pripadaju Bosni i Hercegovini.

Piše: Sead Omeragić

Nihad Krupić je rođeni Dubičanin (sa privremenom adresom u Vancouveru – Kanada), a Bosna je u njegovom pripovijedanju početak i svršetak svake naše sudbine i suština svakog našeg bića. Sve to bosansko i daleko kanadsko kroz ove priče se uvezuje nekom unutarnjom energijom inspirativne uzvišenosti. Sve priče su sjećanje na događaje iz piščevog života, gotovo savršen dokument o jednoj bosanskoj čaršiji i ljudima. Zaboravili smo da moramo vratiti naša sjećanja na mjesta odakle smo surovo prognani i ono „da se ne zaboravi“ mora važiti i za generacije koje se rađaju širom svijeta.


„Dočekala sam sine da se vratiš svojoj kući“ i „Povratak“ su potresne priče o dolascima iz progonstva, nakon desetljeća i po izbivanja iz svoje Bosne. Priča „Viking“ je antologijska, čita se bez daha. U njoj se susreću dvije slične sudbine, jednog starog Norvežanina, vlasnika tvornice i njegovog radnika, bosanskog prognanika, pisca Nihada Krupića. Nihad sluša jednu bolnu i inspirativnu priču starog Norvežanina, koju taj Viking nikada nije uspio ispričati svojoj djeci jer to oni ne žele slušati i jer su već rođenjem postali dio novog svijeta.

„Jedan ružan dijasporski dan“ je storija o nevoljama koje ponekad donosi taj vrli novi svijet. I ta je priča duboko uvezana sa Bosnom i sa ovim vremenima, kada jedan opasni virus iznenada zaprijeti piščevoj familiji. Kanada se davno suočila sa virusom ubicom, kao što jedan drugi virus danas prijeti čovječanstvu i našoj Bosni. Šokantna je priča „Francuski mantil“ i antologijski vrijedna. Oko jednog montgomeri mantila, kojeg u Bosni znaju nazivati i francuskim mantilom, razvijaju se događaji sa brojnim Dubičanima, sugrađanima Nihada Krupića i pletu se nevjerovatne ljudske sudbine. Neizdržljivo je potresna „Bibliotekarka“, povijest o ženi koja je imala ponos i intelektualnu neovisnost. Sve završava tragičnom sudbinom čitave njene obitelji Koščak, koju su likvidirale Karadžićeve ubice tokom terora nad građanima Bosanske Dubice. „Jozo i Fanika od Kaknja grada“ je jedna posebno vrijedna pripovijest o bračnom paru iz Kaknja koji je otišao u Kanadu prije 50 godina. Iza sebe su potomcima ostavili jedinu želju da budu sahranjeni u Bosni i njihovom Kaknju. Priče Nihada Krupića imaju neku hipnotičku snagu. Kao što je Meša Selimović jednom prilikom napisao: „U tome i jeste sve – vraćati se. S jedne tačke na zemlji čeznuti, polaziti i ponovo stizati, bez te tačke za koju si vezan, život nije odlaženje i vraćanje – nego lutanje“.

Nihad Krupić svjedoči: Bosna je za svu našu i staru i novu dijasporu korijen koji ih tajnom hemijom, gdje god bili presađeni, hrani i drži uspravnim. Prognani iz svoje domaje od fašista i rasista, znaju da „domovina uvijek prekomjerno kažnjava i prekomjerno voli“, naši ljudi kreću u životne borbe i širom ovog šarenog svijeta većinom izlaze kao pobjednici. Svjedočanstva Nihada Krupića su oslonjena na nepokornu prirodu bosanskog čovjeka. Najviše me podsjećaju na moćni talijanski filmski neorealizam, u kojem kao da nema kraja u patnjama i bolnim istinama i istovremenom suosjećanju sa glavnim likovima. I svaka Nihadova ispovijest ima posebnu moć jer počiva na istini i dokazu, na proživljenom i preživljenom, od Bosne do Sjeverne Amerike.

Čitajući Nihadovu vrijednu zbirku priča, čovjek se upita ima li kraja našem usudu da iznova gradimo porušeno i dižemo se iz pepela. Ili je tačna ona misao da je život putovanje na koje smo osuđeni i da živimo taman koliko i koračamo na toj stazi. Čitajući Nihadovu prozu probudit će se u vama neka posebna inspirativna snaga, koja će vas napajati voljom za životom. To je možda najveća vrijednost njegovog pisanja. Čitajući njegove priče pamtim riječi jednog mađarskog pisca: „Kome u srcu ne leži domovina taj se svugdje može nazvati prognanikom.“

This image has an empty alt attribute; its file name is image-3.png
Nihad Krupić

Biografija

Nihad Krupić, pisac i publicist
Bosanska Dubica, RBiH
Vancouver, Canada 

Rođen 1961 godine u Bosanskoj Dubici, Bosna i Hercegovina
Trenutno živi u Vankuveru, Kanada
Oženjen, supruga Melina, djeca; Adnan, Sanjin, Kenan i Emir,
Obrazovanje; Elektrotehnička Škola Prijedor, Zagrebački Univerzitet, Vankuver College-Canada, University of Phenix-USA
Zanimanje; Business Manager, Krups Design – Vancouver
Društveni angažman: Predsjednik BiH Kulturni Centar Vancouver, Kanada, Član Glavne komisije za Referendum 1990 za neovisnu BiH,grad Bosanska Dubica,
Trener, FK Bosna i Sarajevo, Vankuver U15 selekcija, Fiji Kanada
Fudbaler BiH,Slovenija, Kanada 1977-2004

Spisateljski i publicistički rezime 1993-2011

Knjige: 2004 „Ram za sliku moje Bosne“
2010 „Moja zemlja je srebrena“
Autor više od 200 političkih, ekonomskih, historijskih i dr. eseja
Kolumnista za magazine i novine; Ljiljan, Zambak, Behar, Sabah, BiH Ekskluziv, Nur, web site bošnjaci.net, Nova Svijest,
Peta Strana Svijeta
Predsjednik Žirija Književna Nagrada Srebrenica 2006
Organizator BiH Akademije, Vankuver-Kanada 2005 i 2006
Autor programa, scenarista i voditelj BiH kulturnih, humanitarnih, političkih i sportskih manifestacija širom Sjeverne Amerike

By Patria

Vaš komentar

ZIPA OVO

“Quo Vadis, Aida?” dobitnik glavne nagrade za najbolji film na 21. Arras film festivalu u Parizu

Film “Quo Vadis, Aida?” bh. rediteljice Jasmile Žbanić, dobitnik je glavne nagrade Atlas za najbolji …