Sunday , July 5 2020
Home | Pozitiva | Kolumne | Opet idem, pozdrav mojoj zemlji…
pozdrav domovini
FOTO: Ilustracija

Opet idem, pozdrav mojoj zemlji…

I svaki me rastanak zaboli isto

Dani prolaze prokleto brzo. I dođe onaj kada zakopčam kofer i pogledam u nebo,opet se rastajemo.

Idem, gdje moram, ne ostajem gdje želim. I svaki me rastanak zaboli isto bez obzira kada i koliko puta godišnje. Kada me prati teška sarajevska magla, kada mi suze sakriju hladne pahulje sa Trebevića ili kao sada, kada je ljeto, glasni povici mahalske djece koja trče za loptom.

Mrakovic-Meat-Toronto

Idem tamo gdje sve to nema.

Tamo gdje su dani vječno dugi i nema između, nema da staneš i nema da voliš. Tamo gdje su ljudi hladni kao i zime, gdje se ne pamte imena i nema obećanja. Tamo gdje nema prve jutarnje uz cigaretu i hladan zovin sok. Gdje nema akšamluka, ni meraka. Gdje mi nikad niko nije ispričao vic da nasmije. Gdje nikad niko ne grli. To su ti ljudi, nisu zli ali nisu kao ja. Nisu loši ali nisu kao ja. Ni ja tamo nisam ja, samo sjenka onog čovjeka koji nekoliko puta iz starog kofera izvuče sebe, sedmicu ili dvije pa se onda opet zaboravim.

Ja, otišao sam davno ali nikad nisam naučio kako da me ne boli. Probao sam od neke tuđe praviti svoju zemlju i svoj zrak, svoju baštu, prijatelje i nisam uspio. Jer tamo, u hladnim zemljama, hladnih ljudi ni mi više nismo isti, srećemo se ali ne postojimo.

Danas će opet pogled da tone sa avionskog prozora onoliko duboko koliko najviše može vidjeti moj stari život, moju zemlju i sve moje ljubavi koje ostavljam jer moram, a ne želim. Opet idem, pozdrav mojoj zemlji, suze su na rastanku uvijek ali smijat ćemo se kada se opet sretnemo.

By MojaBiH.ba

Vaš komentar

ZIPA OVO

Ne lažem Tita mi!

Gledao ju je odozdo, iz duboke jame svoga tijela, pogledom gotovo ugašenim, sigurno ne zemaljskim, …