Monday , August 10 2020
Home | Pozitiva | Kolumne | Ozren Kebo : Svako društvo ima svoga Georgea Floyda
FOTO: Ilustracija

Ozren Kebo : Svako društvo ima svoga Georgea Floyda

Šta bismo nakon svih ovih decenija rata i poraća mogli reći za ex-jugoslovenske narode i građane? Evo jedne od mogućih definicija: nisu škrti, tj. brzi su na novčaniku, još brži na pištolju, a najbrži – to nam pokazuju posljednji tjedni – kad treba osuditi tuđi rasizam.

Piše: Ozren Kebo

Osobito američki. Pitanje je, međutim, koliko smo i sami skloni rasističkom pogledu na svijet. Ako ovom prigodom malo proširimo postojeću definiciju i obojimo je lokalnim koloritnim dodacima, rasizam je onaj mentalni sklop, takav svjetonazor i društveni fenomen koji u drugom, različitom, općenito slabijem i ranjivijem, uvijek vidi nižu rasu, priliku za ruganje i ugnjetavanje, to u blažim formama, odnosno poništavanje i satiranje u žešćim.

Ubistvo Georgea Floyda pokazalo je da većina ovdje istinski saosjeća s crnim ljudima iz Amerike. Sudeći po medijima i deklaracijama na društvenim mrežama, 90 posto balkanske populacije osuđuje ponašanje tamošnje policije i društva prema Afroamerikancima. Problem je što isti ti ljudi ne vide da i kraj njih žive osobe i grupe drukčije kože, porijekla, religijske, etničke ili spolne pripadnosti, zdravstvenog stanja, tjelesnih karakteristika…

REKLAMA

Netolerancija je predvorje nasilja i ne poznaje kategorije kakve su kontinenti, države ili narodi. Podložni su joj svi. Tolerancija je jedno od najvećih civilizacijskih dostignuća i spada u neupitne vrijednosti na kojima valja naporno raditi. Traumatizirana društva, s druge strane, proizvode traumatizirane pojedince i nasilje u kontinuitetu. Osvrnimo se samo na nekoliko domaćih slučajeva i vidjet ćemo da patimo od hroničnog nedostatka tolerancije na svim nivoima. Vršnjačko nasilje (krenimo od njega) rezultat je obrazovne zapuštenosti i nemogućnosti mladih generacija da pronađu empatičan odnos prema razlikama i tuđim inferiornostima. Denis MrnjavacMahir Rakovac, nedavno samoubistvo djevojčice iz Novog Travnika, sve su to slučajevi koji su možda mogli biti spriječeni modernijim obrazovnim modelima i, nazovimo to tako – „drugačijim odnosima prema drugačijima“. Izgleda da bi nam u obrazovanju mladih naraštaja predmet Tolerancija, ili Tolerancija, mi i drugi, bio važan koliko i hemija, historija, informatika ili povijest. Ali takve ideje nema ni u najhrabrijim glavama. Ili, ako je i ima, biva dočekana na tradicionalno netolerantan način.

Daleko od toga da je ovo samo bosanskohercegovački  fenomen. Regija pišti od netolerancije; Evropa nije onakva kakva je bila u prvobitnim ideološkim zamislima, susretište različitosti, nego unikatni prostor relativnog ekonomskog blagostanja koji na suspektan način pokušava zaštititi sopstvenu unikatnost. Zanimljiv slučaj nedavno se dogodio u Hrvatskoj. Ugledna  ekonomistica, zamoljena da napiše tekst o ekonomskim posljedicama pandemije, suočila se s nesavladivim talasima mržnje i izrugivanja. Za javnost bi taj tekst trebao biti jedino što je važno, međutim, nije zanimao skoro nikoga, nego se stotine maloumnika na mrežama bavilo autoričinom prekomjernom težinom. O čemu je ona napisala novi tekst, pokazavši na osobnom primjeru šta znači odudarati u bilo kom pogledu od zadatih većinskih standarda. Na širem planu to se dogodilo britanskoj pjevačici Adele. Kada je kombinacijom vježbi i prehrane prestala biti zaštitni znak žena s viškom kilograma, taj je njen životni zaokret, na koji ima puno pravo, postao predmet višesedmične globalne polemike.

Agonija Roma tokom pandemije dostigla je novi nivo. Djeca s poteškoćama ovdje već decenijama ne nailaze na društveno razumijevanje i političku podršku. LGBTI populacija uspješno je u Sarajevu, s desetogodišnjim zaostatkom u odnosu na regiju, jesenas organizirala prvu Povorku ponosa, ali time su samo svoje postojanje i probleme učinili vidljivijim, ništa od istinskih poteškoća nije riješeno.

Teško je ne pripadati većinskim obrascima. Potpuno je jasno, efikasan recept za harmonično društvo može se nagurati u jednu jedinu riječ – tolerancija. Kako sada stvari stoje, jednostavan za opisati, to je jedan od najtežih obrazaca za implementirati u realni sektor zvani život, i tako će još dugo biti.

By Analiziraj.ba

Vaš komentar

ZIPA OVO

Bori li se BiH za ono što je već (nekad) imala?

Ovo nije “žal za prošlim vremenima”, već samo poređenje onoga što smo nekada svi mi …