Sunday , June 13 2021
Home | Pozitiva | Kolumne | Pismo majci: Posveta svima koji su otišli bez posljednjeg pozdrava
Pismo majci
FOTO: Pismo majci

Pismo majci: Posveta svima koji su otišli bez posljednjeg pozdrava

Želio sam napisati mojim čitaocima, ma gdje oni bili, jedan lijep, veseo zapis, da malo zaborave ovu svakodnevnicu koja nas okružuje. Zaslužili smo svi mi malo radosti, malo uživanja, da se malo razveselimo u ove depresivne dane.

Al’ ne mogoh…

Piše: Jahiel Jaša Kamhi

REKLAMA

Teško je danas uživati kada je toliko neveselih i tužnih događaja oko nas. I opet me savlada sve to tužno navedeno i tako napisah ovaj zapis, kazivanje o svim majkama koje su izgubile svoje najdraže.

Evo te priče.

Sve njihove štićenike je čekala ista sudbina. Više se ni po čemu nisu razlikovali, čekajući istu, neizbježnu sudbinu. Svi su oni provodili svoje posljednje dane starosti sami, u karantinu, čak i ako su njihovi najbliži bili tu, u blizini, ali i sami zatečeni u izolaciji, nisu im mogli reći posljednje zbogom.

Našli su je u kolicima kako spava u predvorju kuće u kojoj je boravila.  Ustvari, mislili su da spava, ali je ona zaspala čvrstim snom iz koga se niko više ne budi. U ruci je još bilo pismo koje je čitala. Kratko pismo koje je dobila od sina koji je to pismo napisao. Nije to pismo bilo ni oproštajno, ni oporuka, ni ispovijest, ni optužba. Ustvari, pismo je obuhvatilo sve na jedan čudan i tragičan način.

Kada su pismo pažljivo uzeli iz njene ruke, pročitali su u njemu ove riječi:

“Pišem ti, majko, jer hoću da se sve o meni znaš sada kada za mene to više nije ni važno. Ne tražim ničije sažaljenje, jer bi to značilo da molim za oproštaj i saosjećanje, a to ne želim.

Želim da vam kažem da sam sve vas koje sam znao, i porodicu i prijatelje, volio svim srcem i dušom. Tako mogu voljeti samo oni koji suviše duše imaju i zbog toga pate cijeli život. I mislim da nikada nisam dobio natrag toliko ljubavi, koliko sam ljubavi dao svima. Ne žalim, samo kažem da mi je uvijek bilo milo što osjećam da ljudi vole moju iskrenost i ljubav koju dajem, ne znajući koliko se tuge krije iza toga.

Mislim da sam takve “sreće” bio još od djetinjstva, osjećajući dobro i zlo više nego drugi. I ti si to, majko, jedina znala!

Osjećao sam se zbog toga izdvojen, i sva tvoja bezgranična majčinska ljubav nije bila dovoljna da me od tog osjećaja otrgne. Da, sve me je to izdvajalo od drugih, osjećao sam to i mislim da me je malo ljudi razumjelo. Da li griješim, majko, ako to kažem?

I strašno me to boljelo, vjeruj mi, to što me niko nije u potpunosti razumio. Niko osim tebe, mati! I zbog toga sam patio čitavog života. A umrijeti se nisam nikada bojao. Al’ umirati i ne živjeti punim životom, eh, toga sam se uvijek bojao. Sada kada mi dosta toga nedostaje, ja sve to cijenim. I kao što si me ti majko učila, kažem sebi da se mora voljeti ono što se ima, jer kako se može voljeti ono što se nema?

Zato ne želim da svoj život otežavam sa onim neostvarivim, onim što ne može biti.

Sada se sjećam samo lijepih dana iz našeg života. Pomirio sam se sa mnogim stvarima i to mi daje mir za kojim sam čitav svoj život tragao.

I nemoj, molim te, da patiš zbog mene, majko! Ja ću uvijek biti uz tebe.”

Sahranili su ga na groblju u blizini bolnice u kojoj je ležao zaražen virusom Covid-19. A samo nekoliko blokova niz ulicu, u zgradi okruženoj vrtom, živjela je njegova majka. Na zgradi je bio jednostavan natpis: Dom penzionera.

By MojaBiH

Vaš komentar

ZIPA OVO

I love Sarajevo

Biti Sarajlija je tvoje ponašanje, odgoj za koje škole nema – Ili jesi ili nisi

Ovih dana se nalazim u voljenom gradu i bez obzira na okolnosti (pandemiju) i relativno …