Monday , August 10 2020
Home | Magazin | Aktuelnosti | Potomci ubijenih Srebreničana u borbi za zabranu negiranja genocida
FOTO: Mezarje Potočari

Potomci ubijenih Srebreničana u borbi za zabranu negiranja genocida

Grupa “Djeca boraca Srebrenice” osnovana je prije nekoliko mjeseci i ubrzo je okupila preko 4.500 članova

Piše: Namik Alimajstorović

Facebook grupa “Djeca boraca Srebrenice” su kao dio tima građanske inicijative “KLUBA 100 – PLUS” odnosno peticije 8372. Od visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Valentina Inzka, tražili su da po hitnom postupku a najkasnije do 11. jula 2020. nametne zakon o zabrani negiranja genocida u Bosni i Hercegovini. Članovi ove grupe uradili su ogroman posao i za kratko vrijeme prikupili preko 1.000 potpisa. Još veći značaj ove inicijative leži u činjenici da su na ovaj način direktni potomci ubijenih Srebreničana zahtijevali od Inzka da se ubicama njihovih očeva, ali i svima onima koji omalovažavaju genocid u Srebrenici, to zakonski trajno zabrani.

Grupa “Djeca boraca Srebrenice” osnovana je prije nekoliko mjeseci i ubrzo je okupila preko 4.500 članova. Pokretači platforme su dvoje mladih ljudi, potomci istinskih boraca Srebrenice Damir Cvrk iz Švedske čiji je otac Juso Cvrk, nažalost, prilikom proboja iz Srebrenice 1995. godine ubijen i Lejla Delić iz Engleske čiji se otac Mujo Delić uspio jula 1995. godine probiti do slobodne teritorije.

Mrakovic-Meat-Toronto

image

Za medijsku agenciju Bhdinfodesk pojasnili su kako su došli na ideju da pokrenu ovu grupu.

– Kao djeca dvojice najboljih ratnih drugova (Juso Cvrk i Mujo Delić) otvorili smo na Facebooku grupu pod imenom “Djeca boraca Srebrenice”. Još dok smo bili djeca, svakodnevno smo slušali od naših roditelja o strahotama rata i progonu Bošnjaka iz Istočne Bosne, a samim tim i naših roditelja, rodbine i njihovih prijatelja. Rat i ratne strahote bile su nezaobilazna tema, koja nas je pratila gdje god smo bili. Možda je baš ta opterećenost prošlošću i velikom nepravdom koja je nanesena našem narodu bila presudna i inspirativna u formiranju spomenute grupe. Damir je imao i motiv više zbog pogibije oca i želje da putem ove grupe sazna nešto više o njemu. Bili smo jako zainteresovani za sudbine svih preživjelih boraca srebreničkog genocida, kao i za njihovu djecu koja danas žive diljem svijeta. Ta naša radoznalost inicirala je i ideju za formiranje jedne platforme koja bi nas uvezala i pružila mogućnost da saznamo više o prošlosti i da zajedno s preživjelima evociramo uspomene na borce koji su svoje živote dali za opstanak i kontinuitet države Bosne i Hercegovine, ističe Lejla Delić.

Sudeći po velikom broju objava, vaša grupa se dobro prati. Šta objavljujete i kako jedni drugima pomažete tim objavama?

– Grupa je dobro prihvaćena i iz dana u dan je sve brojnija, a zainteresiranost je iznenađujuća i iznad naših očekivanja. Sve je krenulo spontano s jednim manjim brojem naših bližih prijatelja koji su pozvali svoje prijatelje i tako se krug proširio, i sad grupa broji više od 4.500 članova preživjelih boraca i članova njihovih porodica. U početku je bila prava eksplozija objava. Bilo je, prije svega, interesantno ali je isto tako zahtijevalo puno vremena i pažnje kako bismo sve pročitali i pratili. Objave se, prije svega, odnose na postavljanje slika naših šehida i kratak opis njihovih učešća u ratu. Nekad su objave bile u formi pitanja – zna li neko nešto više o određenoj osobi ili ima li neko fotografiju te osobe. Jedan interesantan primjer je da je jedna osoba pitala za svog oca, zna li neko nešto o njemu i ima li neko njegovu fotografiju jer ta osoba nikad nije upoznala niti vidjela svog oca. Na njegovu veliku sreću, saznao je puno o svom ocu, a prvi put u životu je vidio svog oca na slici i sad je u posjedu iste. Imamo bezbroj pozitivnih ovakvih i sličnih priča.

U principu, svaki član grupe može objaviti svoju priču ili priču o nekom svom najdražem, kao i druge zanimljivosti vezane za ratni period. Nismo politički orijentisani i ne želimo se svrstati ni na čiju stranu, niti ćemo to u budućnosti preferirati, što znači da ne želimo naš prostor iznajmljivati političkim partijama za reklamiranje vlastitih ideja i programa.

Vođenje jedne ovako osjetljive grupe sigurno zahtijeva dosta vremena i opreza. Pregledom grupe može se vidjeti da je interes za nju zaista veliki, kakav je interes za članstvom u grupi među djecom poginulih i preživjelih boraca Srebrenice i kakvi su generalno komentari?

– Interes je ogroman i možemo reći još uvijek je ova grupa dobro posjećena i prihvaćena od svih članova. Dobili smo bezbroj pozitivnih komentara i izraza zahvalnosti za osnivanje i sav dosadašnji rad. Pružena nam je velika podrška od svih članova i veliki broj njih nam želi pomoći u daljem radu na afirmaciji ideja, jačanju veza i međusobnom povezivanju. Teško je sad procijeniti kolika je zainteresovanost djece srebreničkih boraca i da bismo to utvrdili morala bi se uraditi jedna kraća analiza kroz dosadašnje objave kao i ukupan procenat u članstvu grupe. To je naš prioritetni cilj i u tom pravcu imamo planove kako da afirmišemo djecu, nazovimo to drugu generaciju. Komentari su uglavnom pozitivni i usmjereni su na davanje dodatnih informacija o određenoj osobi ili događaju. Ponekad se odluta od teme i zaglibi u politiku ili druga pitanja i onda imamo slučajeva neslaganja i frustracija pa smo onda sačinili kraći pregled normi i pravila kao i smjernica ponašanja svih članova grupe.

Kakvi su dalji planovi ove Facebook grupe na organizovanju djece i omladine, i imate li neke projekte u planu. Da li je bilo ponuda za neku zajedničku saradnju?

– Dosad smo imali raznih zahtjeva i ponuda za saradnju i otvoreni smo za svaki oblik saradnje koji ima dodira s našim budućim ciljevima i planovima.

Naši primarni ciljevi su:
– Objaviti što više ličnih događaja preživjelih boraca i njihovih ratnih iskustava i sjećanja kao bi se to prenosilo na nove generacije;
– Objaviti što više priča o naših šehidima i njihovom enormnom doprinosu otporu, kao i opstojnosti države Bosne i Hercegovine. Dati život za odbranu države i omogućiti slobodu preživjelim je nešto najvrjednije i to mora biti sačuvano trajno i vrednovano od budućih generacija;
– Objavljivanje i publikovanje šehidske knjige u znak zahvalnosti na njihovu herojsku i časnu borbu;
– Rad na podizanju svijesti kod naših vršnjaka o genocidu i njegovim posljedicama, kao i opominjanje da se takvo nešto nikada ne ponovi niti bilo kome dogodi;
– Oformiti internacionalnu platformu s istim imenom i registrovati je s ciljem da se organizuju edukativna okupljanja kao što su učešće u organizaciji i učestvovanju na Maršu mira, organiziranje dana Srebrenice, organiziranje panela o genocidu i njegovom utjecaju na živote preživjelih kao i o poduzimanju mjera da se tako nešto ne ponovi ili dogodi;
– Afirmisati i pokrenuti mlade širom svijeta da budu više orijentisani ka Bosni i Hercegovini i pronaći moduse zajedničke saradnje, druženja, educiranja, poslovnog i humanog djelovanja.

Očekujemo podršku i razumijevanje svih koji su otvoreni za saradnju i rad u skladu s našim zacrtanim ciljevima. Očekujemo bolju i širu zainteresovanost djece boraca Srebrenice kao i njihovo uspostavljanje veza s nama, kao i nove ideje koje bismo zajedno mogli realizovati i poboljšati dosadašnji rad kao i aktivnosti u budućnosti, zaključila je Lejla Delić iz Engleske.

Pojava ovakvog načina organizovanja direktnih učesnika i žrtava genocida u Srebrenici je pravi korak ka tome da o Srebrenici pričaju preživjele žrtve genocida i njihovi potomci. Druga i za budućnost mnogo važnija stvar leži u činjenici, da će o genocidu u Srebrenici, još dugo pričati i svjedočiti i njihovi potomci rasuti po cijelom svijetu.

O njima i njihovim očevima…..

Damir Cvrk

Moje ime je Damir Cvrk (sin Juse Cvrka rođenog u Voljavici, općina Bratunac). Rođen sam 05. jula 1995. godine (pet dana prije pada Srebrenice). Poslije rata sam živio s majkom u Vogošći do pete godine. 2000. smo odselili u Švedsku tražeći bolji život, tu sam se školovao i zaposlio.

image

Moj otac (rahmetli Juso Cvrk) je rođen 1971., poginuo je u proboju 1995. na Baljkovici. U ratu je bio veliki patriota i učestvovao je u svim ofanzivnim i defanzivnim akcijama ARBiH. Njegovi ratni drugovi ga opisuju kao jednog od najvećih heroja Podrinja i kao velikog čovjeka s vedrim duhom i smislom za humor. Branio je našu zemlju sa svojim saborcima do zadnjeg trenutka. Kao pripadnik 28. divizije uvijek je bio na prvim linijama svake borbe.

image
Damirov rahmetli otac Juso Cvrk

U životu nisam puno znao o njemu, jedino to što mi je rodbina mogla ispričati. Ali grupa koju smo napravili omogućila mi je da nađem više slika i čujem mnogo više priča o njemu nego što sam u mojih 25 godina mogao saznati i čuti. Ova grupa mi je dala mogućnost da upoznam rahmetli oca preko njegovih bližih drugova i saboraca i to je za mene jedna posebna satisfakcija.

Lejla Delić

Moje ime je Lejla Delić i student sam završne godine Pravnog fakulteta u Engleskoj. Moj otac je preživio ratne strahote u Srebrenici u periodu 1992-1995. godine, zajedno s mnogobrojnom rodbinom i prijateljima i smatram da je moja dužnost širiti svijest o užasnim nepravdama koje su se dogodile, a posebno o srebreničkom genocidu i njegovim ogromnim posljedicama na sve nas, kako preživjele tako i njihove porodice.

image
Lejla Delić/ Privatni album

Moj prijatelj Damir i ja, djeca dvojice najboljih prijatelja za vrijeme rata (Juso Cvrk i Mujo Delić), zajedno smo stvorili platformu na kojoj djeca poput nas koja su emigrirala širom svijeta, s korijenima u Srebrenici, mogu dijeliti sjećanja i evocirati uspomene na svoje najdraže a koji nisu više s nama i koji su položili ono najvrednije, a to je život kako bi mi i generacije koje će doći imali slobodu i ono najvažnije, državu.

image
Lejla sa ocem Mujom Delićem/ Privatni album

Naša je moralna obaveza da osiguramo da se historija ne ponovi, i da pamtimo naše šehide i heroje. Bez bilo kakvog političkog pozivanja ili manipulacija, ali uz podršku mnogih preživjelih vojnika i svjedoka koji se već nalaze u našoj grupi, uvjereni smo da možemo ostvariti iskreno velike ciljeve koje smo sebi i svim članovima grupe postavili.

Pošto nas je većina (druga generacija) rasuta diljem svijeta ova grupa nam omogućava da se virtuelno ujedinimo, okupimo i dijelimo priče o našim korijenima.

Podsjećamo, članica “KLUBA 100-PLUS” Senada Softić-Telalović u petak 12. juna 2020. je u zgradi OHR-a u Sarajevu predala peticiju sa 8.372 potpisa gospođi Sandri Gluvačević (Executive Assistant to HR OHR Valentino Inzko), kojom se od visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Valentina Inzka traži da po hitnom postupku a najkasnije do 11. jula 2020. nametne zakon o zabrani negiranja genocida u Bosni i Hercegovini.

Peticija ostaje aktivna i možete je podržati OVDJE.

By Bhdinfodesk

Vaš komentar

ZIPA OVO

Ognjen Gajić

Dr. Gajić iz Minnesote poslao poruku onima koji sumnjaju u Covid-19: Korona je istina, teška bolest, nije obična gripa

Ognjen Gajić je specijalista za intenzivnu njegu Odjeljenja za plućnu medicinu na prestižnoj klinici Mayo …