Tag Archives: Nataša Gaon-Grujić

Grade moj, nekada mi je žao što ja nisam bila ta koja te nazvala djetetom, ali jeste čovjek koji te puno volio. Piše: Nataša Gaon Grujić Znaš, grade, sve više me proganja sjećanje. Darko Cvijetić je sjećanje tako dobro opisao: “Sjećanje je kao prežarena lomača.” Peče me sjećanje svakim danom sve …

Mama je velikom teškom dekom pregradila hodnik od kuhinje. Ja tu deku nikada nisam voljela. Kuhinja sa trpezarijom je postala naš prostor u kojem smo živjele. Taj prostor je bio jedini u kojem je bilo toplo. Taj prostor je bio život.  Piše: Nataša Gaon Grujić Akumulator je služio samo za večernje …

Majke žive u tom kombiju koji nas je vozio od Tuzlanskog aerodoma do Sarajeva. Provela sam sedam dana u Beču. Provela sam sedam dana sa mojom mlađom kćerkom Selmom koja u Beču živi već dvije godine. Sedam dana sam živjela u studentskom domu. Jutra su mi počinjala na isti način, …

Shvatila sam da sam izgubila moj poziv u bilo koje doba i da kada ode neće moći doći i biti tu za mene samo petnaest minuta..Shvatila sam – odlazi mi raja… Kada sam je upoznala na prvoj godini studija nisam niti slutila da će ona postati jedna od rijetkih pred …

“Zbog novog Zakona o akcizama od danas je skuplje gorivo u BiH” – bili su uglavnom naslovi koji su prije nekoliko dana preplavili sve dnevne novine i bosanskohercegovačke web portale. Bila je ovo rečenica izgovarana i od novinara koji su je čitali kao glavnu vijest tog dana. Kako je ovdje …

A kada se neko, ipak, odluči  voljeti razvedenu ženu, i još sa djecom, pitat će svijet – šta će mu to. Ovdje, kako se rodiš, svijet ti pokušava nametnuti tok života, ponašanja, životnih odluka – samo nemoj da si mimo svijeta… Pa bi, nekako, najbolje bilo da prvo završiš fakultet, pa da se udaš ili …

Kada je Hasna, vrelog julskog dana 1971. godine, rodila Damira, babice i sestre  Sarajevskog porodilišta su tvrdile da nikada u životu  nisu vidjele ljepšu bebu. Hasna je, u sebi govorila, mašala, koke ga posrale, i pljuckala je, skoro neprimjetno,  tri puta, da joj ne ureknu  dijete. Ismet, Hasnin muž, je taj …

Uglavnom sve ljude koje znam, znam po nadimku. Čak vrijedi i neko nepisano pravilo, da jeb*š čovjeka koji nema nadimak. Nadimke nosimo kao neki skraćeni oblik imena pa je Edina – Dinka, Aleksandar – Saša, pa po prezimenu, ili nekoj situaciji, ili načinu oblačenja. Znam čovjeka čiji je nadimak Starka, …

Kada je mama dobila ključeve od stana i kada su konačno, više–manje, sve svari u stanu dobile svoje stalno ili, tek, privremeno mjesto, roditelji su nas doveli u novi stan. Na našem spratu, četvrtom, bila su tri stana, a ulazna vrata stanova bila su obojena u različite boje. „Špijunka“ na …

Kada bi me neko, onako sa strane, neko ko ne živi ovdje pitao – Kakvi smo mi to ljudi?, možda bi najbolji odgovor bio da smo mi ljudi koji živimo između ekstremnog dobra i ekstremnog zla. Piše: Nataša Gaon Grujić Kada bi me neko, onako sa strane, neko ko ne …