Tuesday , August 11 2020
Home | Pozitiva | Kolumne | U Torontu me ova tišina ubija
FOTO: Toronto

U Torontu me ova tišina ubija

Čudni su putevi naših svjesnih i nesvjesnih misli i pamćenja, ali me možda ova tišina “ubija”, jer me podsjeća na tišinu u Sarajevu, s proljeća, aprila 1992., kada je sve zlo ratno počelo.

Piše: Jahiel Jaša Kamhi

Ja ne znam, dragi svi moji u Bosni i Hercegovini, ali i širom svijeta, kako vi podnosite ovu tišinu u vašim gradovima? Ja vrlo teško!


Kako da se naviknem na ovu tišinu u Torontu, kada znam da je ona posljedica straha, nemira, bojazni i prevencije?

U prirodi, koju obožavam, uživam u tišini. Ovdje, u gradu u kojem živi tri miliona stanovnika, koji je prestao živjeti, ne mogu! Volio bih da znam, a ne znam, zašto je to tako?

Photo of the Day: Empty Gardiner Expressway | UrbanToronto

Čudni su putevi naših svjesnih i nesvjesnih misli i pamćenja, ali me možda ova tišina “ubija”, jer me podsjeća na tišinu u Sarajevu, s proljeća, aprila 1992., kada je sve zlo ratno počelo.

Radio sam tada u zdravstvenoj ustanovi. Sve vrijeme sam išao na posao, kao i mnogi drugi. Sjećam se tih vremenski divnih jutara u Sarajevu. Toga aprila u Sarajevu ’92, vrijeme je bilo jako lijepo, ako vrijeme uopće može biti lijepo kada se strahovito ginulo.

I ta moja asocijacija možda je uzrok što ne podnosim da ovaj milionski grad u kome sada živim, utihne, stane, pređe u nešto što niko ne želi.

empty road

Sjećam se te sarajevske, aprilske tišine, kao da je jučer bilo.

Da, sjećam se i svih strašnih zvukova rata, ali je taj strah od tišine ušao u mene, isto kao što je u mene, zauvijek, ušao zvuk svih vrsta oružja kojima smo bili gađani.

I zato, i dan danas, nakon toliko godina, ja se još uvijek trgnem kada iznad mene, visoko, ali vidljivo, proleti neki helikopter, ili avion, koji uzlijeće sa obližnjeg aerodroma.

Razum pamti!

Razum pamti i tišinu, kao i stravične zvuke jecaja, bola i poziva u pomoć, koji su se prolamali mojim gradom pod opsadom, u mom Sarajevu!

Ne zelim da upoređujem tragedije. Svaka tragedija je jedinstvena, i ne da se opisati, ali me ovo karantinsko doba koronavirusa podsjeća na doba koji mi stariji pamtimo. Isuviše dobro.

Toronto, Kanada/ Chris Young/ Pixsell
<div>
<div> </div>
</div>

I tako, kažem sam sebi: “Valja nam izdržati i ovo, kao što smo u našoj bosanskohercegovačkoj historiji izdržali mnogo toga.”

Jedini problem je što sada neprijatelja ne vidimo. Ne znamo gdje se krije i odakle vreba. A napada i ubija, podmuklo…

I zato me ova tišina ubija!

By MojaBiH

Vaš komentar

ZIPA OVO

Miris lipa u ljetne večeri u mom rodnom gradu trajno je ostao urezan u sjećanje

Jedna od najljepših ulica u Göteborgu, gdje imam moje drugo prebivalište u Švedskoj, nosi naziv …