Thursday , January 21 2021
Home | Pozitiva | Kolumne | Zahid Ćatić: Bosančerosi!
FOTO: Ilustracija

Zahid Ćatić: Bosančerosi!

Kada čujem neke ljude rođene u BiH, da ne priznaju svoju Domovinu kao Domovinu naježim se. Kako je to moguće?

Piše: Zahid Ćatić

Putujući po cijeloj bivšoj Jugoslaviji ’70-ih i ’80-ih godina nebrojeno puta sam bio u Beogradu, Zagrebu i mnogim drugim gradovima širom bivše nam zajedničke države. Lijepo je bilo sretati ljude raznih nacionalnosti, neopterećene nacionalizmom koji su u meni vidjeli čovjeka kao i ja u njima.

SARAJEVO GRILL TORONTO

Putovao sam po cijeloj Evropi, jednim dijelom Azije i Afrike i nikad nisam poželio odseliti u bilo koju državu Istoka ili Zapada jer mi je moja Domovina bila najljepša. Domovina sa velikim D!

Kada čujem neke ljude rođene u BiH, da ne priznaju svoju Domovinu kao Domovinu naježim se. Kako je to moguće? To ti je kao da se odričeš svojih roditelja. Kako god ne možeš birati svoje roditelje, tako ne možeš birati ni Domovinu. Rodio/rodila si se u toj zemlji kao dijete tvojih roditelja. To je historija ugrađena u nas i ne možemo je promijeniti. Ako nam se ne sviđa neko u toj Domovini, to nije razlog da ne priznajemo svoju Domovinu.

Ljudi su prolazni, ali Domovina ostaje.

Da vas podsjetim na dječiji skeč iz Getebörga kojeg su povodom prošlogodišnjeg Dana državnosti BiH izvela djeca naše dijaspore koja pohađaju dopunsku nastavu bosanskog jezika u Getebörgu. Parafraziram:

”Bijaše jednom jedno Rimsko carstvo pa ga nema – a Bosne IMA!”

”Bijaše jednom jedno Tursko carstvo, pa ga nema – a Bosne IMA!”

”Bijaše jednom jedna Austrougarska, pa je nema – a Bosne IMA!”

”Bijaše jednom jedna Kraljevina Jugoslavija, pa je nema – a Bosne IMA!”

”Bijaše jednom jedna Federativna Jugoslavija, pa je nema – a Bosne IMA!”

”Ti koji misliš da možeš okupirati Bosnu, probaj – IMA DA TE NEMA”

Sve će proći a Bosne će biti, reče jednom jedan mudri pjesnik. Zato ovo pišem. Pa da se vratim na moj naslov “bosančeros”. Družio sam se sa našim uglednim Bosancima u Beogradu i Zagrebu koji su doselili tamo i radili u državnim organima i organizacijama zajedničke nam bivše Jugoslavije.

Kada sam ih pitao kako su prihvaćeni od ”rođenih” Beograđana ili Zagrepčana, odgovorili su mi na isti način. Ovdje nas zovu ”bosančerosi” sa nekim blaženim podsmijehom, džaba nam funkcije i polozaji.

Dakle, pozivam brata Srbina i brata Hrvata koji su rođeni u BiH da shvate, ako već nisu, da su samo u BiH svoji na svome. Samo su ovdje uvaženi i prihvaćeni. Hajmo zajedno rekonstruisati/rekonstruirati međuljudske odnose koje su uništili nacionalisti i nastaviti tamo gdje smo stali 1992. godine. Znači, graditi zajedničku nam Domovinu u kojoj treba da se komotno i sigurno osjeća svaki njen građanin na svakom pedlju naše teritorije.

Ne dajmo da nas ”samozvani zaštitnici” svog naroda zatvaraju u torove. Koliko god ti torovi izgledali rezervisani/rezervirani za jednonacionalne grupe iz njih, odoše mladi i obrazovani u bijeli svijet u kojem nema nacionalnih partija. Kome treba onda takva država u kojoj će ostati samo starci? Biće to onda kao jedan veliki starački dom.

Autor teksta je Zahid Ćatić, rođen u Rogatici. Magistrirao je na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu 1979. godine. Radio je u “Bratstvo Novi Travik” (BNT), a u Švedsku, u kojoj danas živi, sa porodicom je otišao 1992. Uprkos nepoznavanju jezika, već 1995. je objavio set knjiga za poduzetnike napisan na laganom švedskom jeziku, što je nedostajalo švedskom tržištu. U svojoj struci, ekonomiji, radio je do penzije, ali i dalje je aktivan u svojoj firmi i u pomaganju drugim firmama da se snađu u “košmaru raznih propisa”. 

By MojaBiH

Vaš komentar

ZIPA OVO

Dr.Eso Boškailo: Kafa ili kava, čudom se čude bubrezi moji

Kad neko spomene Ljubuški, odmah mi se pije kafa! Jesen je 1993, konc logor je …