Wednesday , August 4 2021
Home | Pozitiva | Intervju | Željko Bebek: Žao mi je što Goran Bregović nikad nije pričao o našem odnosu/ VIDEO
FOTO: Željko Bebek

Željko Bebek: Žao mi je što Goran Bregović nikad nije pričao o našem odnosu/ VIDEO

Poznati muzičar Željko Bebek gostovao je u emisiji “U svom filmu” i govorio o svojoj bogatoj muzičkoj karijeri i privatnom životu.

Bebek je istaknuo kako je važno zdravlje kako bi mogao fizički podnijeti cijelu karijeru.

– Motivira me da se i danas bavim glazbom, moja velika ljubav prema glazbi, koju sam pokazao još u ranom djetinjstvu kroz instrumente koje sam svirao. Kad je krenuo rock’n’roll, tim virusom sam zaražen zauvijek. Sve one dobre i loše stvari koje su se događale uvijek su dodavale na vagi da prevagne moja ljubav prema glazbi, putovanjima, užicima te vrste. Znali su reći kako sam nepopravljivi hedonist koji i u najgorim situacijama nađe razlog za pjevanje i dizanje u društvu, rekao je.

REKLAMA

Što je tajna dugoročne pjesme?
Istaknuo je kako je pjesmama koje ljudi danas slušaju i pjevaju, dao velik doprinos.

– Dobar dio pjesama je zapamćen zato što sam ih ja otpjevao prvi put. To su pjesme koje i danas puno bendova svira i koje se pjevaju. Ljudi gdje god se nalaze pjevat će “Selma”, “Tajna veza”. Mislim da smo mi bili jaki likovi u toj priči. Na meni i na Goranu Bregoviću se cijela stvar zadržala i stoji i danas, rekao je.

Priča o Selmi

Rekao je kako je to životna priča pokojne gospođe s kojom je dugo održavao prijateljski odnos.

– Selma je završila fakultet, radila je u DHMZ-u cijeli svoj život. Bila je sjajna žena, iskrena, pristojna, ali je pjesma Selma, kad je objavljena, izvršila veliki utjecaj na njen život koji se jako promijenio, ali se ona znala s time nositi. Zato sam uvijek polagao pažnju prema njoj u vrijeme kad smo bili susjedi. Zahvaljujući toj pjesmi jedna priča iz nečije mladosti je ostala i ponavlja se, rekao je.

Na koncertima ga prati u bendu sin Zvonimir za kojeg kaže da je odličan roker.

– Publika ga jako voli i on jako voli glazbu. Mislim da je to jedino mjesto u životu koje ga zanima. To je gitara i pozornica, istaknuo je. 

Nadovezao se kako se kao tinejdžer popeo na pozornicu isto kao i sin Zvonimir.

– Sa 17 godina sam imao plaćen nastup. Bio sam različit od drugih i to se pokazalo mojom velikom prednošću. Drugi pjevači i pjevačice su se uvijek trudili da zvuče kao netko, meni je to manje-više uspijevalo. Uopće nisam želio da netko pomisli da pokušavam otpjevati kao netko drugi. Pjevao sam pjesme drugih, i strane i domaće, i trudio se da zvuče drukčije. Ja sam u početku publici zvučao kao netko tko namjerno hoće pokvariti pjesmu. Kasnije su prihvatili da sam rođen s takvim glasom i da mogu pokazati emocije. To me proganjalo sve dok nisam pronašao ekipu koja je mogla ozbiljnije stvarati, a tada sam imao već 25 godina, rekao je.

Sarajevo kao prijestolnica rocka
– Svima nam je godilo što imamo veliki broj gledatelja i slušatelja i znali smo da smo takav uspjeh mogli napraviti zahvaljujući takvoj publici.

– Stalno sam sanjao produžene dječačke snove. Kroz iskren stav postao sam sve više omiljen, iako sam sumnjao u to. Bio sam pomalo povučen iz tog razloga. Bilo mi je teško izaći ispred svih glazbenika kao pjevaču. Dugo sam gitaru držao u ruci kako bih se sakrio u pozadini. Hrabrost je došla kad se shvatilo kako radimo dobro i nastavio sam dječački san produžavati bez obzira na to što je bilo uspona i padova. U vrijeme Bijelog dugmeta i poslije te moje karijere, tih prvih deset godina. Izdržao sam uvijek i bio blizu onih koji rade lijepu glazbu, koji se bave ljubavima, rekao je. 

Rockerski život
Rekao je kako su sedamdesete godine bile revolucionarne godine, pogotovo u svijetu.

– Toliko su bile drugačije od svega što se događalo prije. Tada smo bili svjesni da smo dosegli vrhunce preko kojih je teško dalje. Ne možeš napisati novu Selmu, ali neke slične pjesme su se nastavile raditi. Spadao sam u dječake koji sanjaju svoj san koji ga ničim ne žele uprljati. Drugačije sam bio odgajan uz strog odgoj u djetinjstvu. S 24. godine sam popio prvu čašicu alkohola, nisam volio ulaziti u eksperimente. Cigaretu sam zapalio s možda 25, 26 godina. S užitkom sam napustio društvo ako bi mi netko ponudio drogu. Znalo se čuti – evo ovog Bebeka koji je mršav i čupav, garantirano je na drogama. Moram ih razočarati, nisam nikad, naglasio je. 

Sviranje Titu

Rekao je kako su morali otkazati sviranje za doček Nove godine, čak i imali sudski spor s organizatorom jer su prihvatili sviranje za Tita.

– Ne vjerujem da je baš Tito htio da mu sviramo, nego neki aparatčik je htio prikazati pred Titom tko zabavlja tadašnju mladež. Izabrali smo blesavu pjesmu – Patim evo 10 dana. Mislim da nije ni cijelu pjesmu čuo, zaokrenuo se i otišao van sa svojim društvom. Mi smo imali priliku zasvirati još jednu pjesmu i da je onda gotovo i da stavljaju “Ero s onog svijeta”. Nismo bili oduševljeni, posebno ja. Nikad nisam imao simpatije prema tom čovjeku ni da nastupam u HNK-u jer taj povod nije nikakav. Nekoliko godina kasnije sam nastupio s velikim oduševljenjem u HNK-u, rekao je.

Istaknuo je kako do četrnaeste godine nije smio ni znati da ima oca.

– Greška koja se morala platiti je bio izbor da bude kraći za glavu ili zatvor. Kad je otac došao nakon godinu-dvije dana i kupio gitaru, vidio je da sam sklon glazbi, nastavio je posao raditi u trgovini. Meni ostaje sjećanje da sam nakon Drugog svjetskog rata, 14 godina bio bez oca zbog političkih razloga. Žao mi je što sam djetinjstvo preveo u određenom siromaštvu koliko god se majka trudila da osigura bolji život. Imao sam za pojesti, obući se, ali nisam se mogao mjeriti s puno onih koji žive u Sarajevu, imaju puno bolje uređen život, rekao je.

Razlaz s Bregovićem

Naglasio je kako mu je žao što Goran Bregović nikad nije pričao o njihovom odnosu i nikad nije ispričao kako je bilo lijepo kad su zajedno stvarali glazbu.

– Vjerojatno mudro u svim intervjuima je uvjetovao da se Bebek i Bijelo dugme ne spominju. Išlo mu je skladanje od ruke. Nikome u bendu nisam dozvolio da ispuni dio svoje mašte da će napraviti pjesmu. Sve su te godine bile sjajne, ali smo se ipak razdvojili. Morao se odvojiti jer je imao strahovito velika primanja. Tad su se od autorskih prava dobivali strašni novci. Možda ja nisam bio toliko zavidan koliko je njemu bilo neugodno. Polako se izdvajao sa svojim društvom. Zadnji album smo napravili na guranje jer Goran nije bio raspoložen raditi. Bio je sjajan album, ali izračunao je ako radi jedan album u dvije godine, onda mu pola pojede porez. Mi koji živimo od turneje, nama treba album i rekli smo kako treba raditi, na što je rekao kako će nas publika zamrziti ako nas stalno gledaju. Meni je nedostajalo sve to skupa. 1984. kad smo radili album, Goran se odlučio na put kojim nisam želio ići, rekao je. 

Povratnički koncert

Rekao je kako je povratnički koncert Bijelog dugmeta velika priča koju je Bijelo dugme ispričalo.

2005. godina je pokazala da ta priča nikad nije prestala. I danas sam uvjeren da sam se morao pojaviti na toj pozornici, u suprotnom, ta pozornica ne bi bila takva. Danas mi je drago što smo to napravili, rekao je.

Obitelj i glazba

Smatra kako svaka profesija u kojoj se netko odaje potpuno je upitna da se ostvari dobar brak.

– Brak može biti krasan odnos među ljudima, ali duboka ljubav i recimo što maštamo kao djeca, neostvariva je ako se moraš predati nečem drugom. Ako ljubav nije sad, onda je jedan minus, drugi minus, treći minus i sve više je minusa i netko bude kriv. Možda čak i unaprijed znaju da neće uspjeti pa pokušavaju. I ja sam pokušavao iako sam bio svjestan da ću u životu uvijek biti najjače predan glazbi. Moje društvo može biti samo onaj tko je predan glazbi. Prvi i drugi brak su bili super pa vidiš kako s eto topi, dolazi do nezadovoljstava gdje dolazi do obostrane krivice. Djeca mi ne zamjeraju za moj put jer sam se uvijek pravedno odnosio prema njima.Treći brak je uspio vjerojatno zato što sam u vrhuncu svoje karijere mogao naći vrijeme za suprugu kad god joj treba.

By HRTMagazin

Vaš komentar

ZIPA OVO

Jasmila Žbanić za njemačke medije: “Voljela bih da svoj film mogu prikazati u Bundestagu”

U intervjuu za njemački TAZ Jasmila Žbanić govori o Srebrenici, neuspjehu UN-a, pomirenju… Najveći podsticaj …