Tuesday , April 20 2021
Home | Magazin | Životne priče – Iz snova na javu: Opet sanjam Banjaluku/ VIDEO
Banja Luka
FOTO: Banja Luka

Životne priče – Iz snova na javu: Opet sanjam Banjaluku/ VIDEO

Nošeni ratnim vihorim, prognani iz svog grada, sa svog ognjišta, otjerani sa svojih radnih mjesta utočište su mnogi Banjalučani našli diljem svijeta. Iako godine prolaze, decenije se nižu, želja za rodnim krajem ne jenjava.

Piše: Miralem Pervizović 

Ramiz Jakupović došao je u Švedsku iz Banjaluke i sada živi u Jönköpingu, ali ne krije da je rođeni Kozarčanin odakle potiču skoro svi Jakupovići. Sa pet godina iz Kozarca stiže u Banjaluku jer su roditelji odlučili da će u ovom gradu njihova djeca imati najbolje uslove za školovanje i egzistenciju. Njegov otac i rođeni brat zajedno kupiše kuću i dvije porodice živješe i djeca odrastaše kao jedna složna familija.

REKLAMA

Po završetku Mašinske tehničke škole upisuje Mašinski fakultet u Banjaluci, ali ga je više vuklo pisanje i društvene nauke pa studije nastavi na Pedagoškoj akademiji u Banjaluci. Ne desi se to da se zaposli u nekoj školi u gradu Banjaluci, pošto bijaše tada teško da Banjalučanin dobije posao u rođenom gradu, već samo u nekom udaljenom selu. Svakodnevna putovanja nisu ga privlačila pa osta‘ u svojoj čaršiji. Opet bi ono drugo, jer najveći dio profesionalnog rada do rata, proveo je radeći u fabrici “Jelsingrad”. Ali pisanje i muzika su svakim danom okupirali njegov životni smisao. Za ljubav prema muzici najzaslužnija je bila ova složna familija, jer očevi su često pjevušili, a avlijom se razlijevao sevdah u sutonu tihom uz žubor Vrbasa.

image

– I moja majka je također bila nadarena i uvijek prihvatala pjesmu, a čak je znala svirati i usnu harmoniku što je bila posebna rijetkost i draž. Tad bi i mi djeca rado prihvatala pjesmu, uz nju. U zajedničkoj kući rastao je i moj stariji brat (tako su se zvali međusobno – sin od amidže), Sakib. On je imao harmoniku i znao je dobro svirati jer se muzički školovao. Nakon Srednje muzičke škole u Banjaluci završio je i Muzičku akademiju u Sarajevu te postao pravi muzički profesionalac, prisjeća se Ramiz.

Stasavajući u složenoj ali harmoničnoj familiji, Ramiza još u pubertetskim danima poče sve ozbiljnije zanimati muzika i pjesme. Na početku to bijahu Kemal Monteno i Mišo Kovač, čije su pjesme bile muzički počeci koje je rado pjevao u društvu bliskih prijatelja. Vremenom, idući na igranke, na red dolaze i Deep Purple, Europe i ostala znana imena svjetske pop-rock muzike u to vrijeme.

Jakupovići u Kozarcu; s lijeva na desno: Isko, rođak, Sakib i Ramiz/ Miralem Pervizović

Ozbiljnije bavljenje muzikom bilo je tek kada se udružio sa Sakibom koji se vratio sa studija u Sarajevu i zajedno su počeli da rade i komponuju. To su bili i prvi, mali honorari. Najčešće je Ramiz pisao tekstove, a Sakib muziku. Obično bi ovako komponovane pjesme davali pjevačima koji su se nalazili na početku karijere, a oni bi uzimali pjesme i snimali na svojim pločama i kasetama.

– Jednom prilikom sam napravio tekst i čak otpjevao onako pjesmu, kako bi trebala otprilike da zvuči. Sakib je to čuo, dopalo mu se i odmah je uzeo i razradio pjesmu. Otišao je u studio Plazma u Banjaluci i htio je da on napravi probni demo-snimak. Kako se u studiju zadesio i Enes Bašić, zamolio ga je da on snimi ovu pjesmu jer je smatrao da će Enes to bolje otpjevati. Enes prihvati i snimak su poslali na konkurs za predstojeći Ilidžanski festival. Ubrzo je iz Sarajeva stigao pozitivan odgovor, ali organizatori festivala htjeli su ubaciti drugog pjevača, kako smo čuli od nekih, radilo se o Radoslavu Rodiću Rokiju koji je bio u usponu karijere sa svojom hit-pjesmom “Žena”. Ipak smo insistirali na Enesu, što je na kraju prihvaćeno. Tako je Enes Bašić sa pjesmom “Šta sam ja bez tebe” nastupio na Ilidži 1988. i to veoma uspješno, a pjesma je naišla na zapaženu popularnost kod publike, priča Ramiz.

Rat je prekinuo Jakupoviće u muzičkom zaletu i radu. Raspršiše se po svijetu, ali muzika je i dalje bila okosnica njihovih života i nastavili su da rade, svako na svojoj strani.

U prognanstvu veći muzički projekat uradio je Ramiz Jakupović uz podršku Dragoljuba Đuke Savića, koji je bio muzički urednik, producent i šef orkestra RTV Sarajevo, koji nažalost više nije među živima.

– Đuka je radio i sa Mostar Sevdah Reunionom i on me savjetovao u odabiru repertoara, gdje mjesto u ovom studijskom radu i snimanju nađe desetak sevdalinki i neke stare šansone, kao što je “Ostala si uvijek ista” od Miše Kovača. Ovaj projekat još nije definitivno zaokružen i završen pa ni objavljen, kako sam zamislio. Razlog je ova halabuka sa koronom i pandemijom koja se otegla evo skoro dvije godine, otkriva Ramiz.

Bliski rođaci, braća u svakom smislu riječi iako udaljeni na hiljade kilometara, Jakupovići su često svih ovih godina bili u vezi preko raznih tehničkih pomagala. Uvijek uz ono “šta ima, kako si”, uz priču o porodici, muzika je bila stalna tema. Prisjećali su se često onih dana što davno bijahu, svoje kuće, Vrbasa i Banjaluke. To im je vječna tema, koja vremenom postade i noćna mora. Banjaluka je često uranjala i u njihove snove… Ti snovi odnedavno ugledaše svjetlost dana. A kako?

Ramiz Jakupović je nedavno bio gost Bh. radija Malmö, i tu je otkrio više detalja o nastanku pjesme “Opet sanjam Banjaluku” koja je naišla na veoma snažan odjek među banjalučkom dijasporom. Pjesma je rađena u vremenu pandemije i uz učešće brojnih banjalučkih muzičara razasutih diljem svijeta i izvedena online putem.

– Pokretač cijelog projekta je bio moj amidžić Isko Jakupović. Mi smo zajedno odrasli u Novoseliji, a naša zajednička kuća bila je kraj Vrbas na ulazu u Novoseliju (desna strana Vrbasa), između Sitara i Slapova. Vrbas je ostavio poseban i veliki pečat na sve nas koji smo tu odrastali, tako da je i žubor Vrbasa našao mjesta u ovoj pjesmi s početka, priča Ramiz Jakupović.

image

Isko Jakupović od kojeg je potakla ideja sada živi u Detroitu (SAD), a u istom gradu živi i njegov rođeni brat Sakib koji je prije rata bio aktivni član banjalučke grupe “Treća smjena”. Ispočetka je Isko mislio ovu pjesmu uvrstiti kao dio svog ličnog projekta. A kada je jednom prilikom slušao pjesmu “Zemljo moja” (verzija sa raznim izvođačima), došao je na ideju da to ipak uradi sa grupom banjalučkih muzičara. Isko je sve to osmislio i najvećim dijelom i finansirao. Po završetku projekta stupio je u kontakt sa Senadom Hadžifejzovićem. Tako je ova pjesma prije nekoliko mjeseci imala promociju na FACE televiziji i to u udarnom terminu na kraju Centralnog dnevnika kada je Senad najavio emitovanje muzičkog spota.

– To je bio pravi medijski bum, posebno među našim ljudima koji žive u svijetu. Mnogima je bilo drago da čuju pjesmu o svom gradu Banjaluci i javljali su nam se nakon toga, ne krije zadovoljstvo Ramiz.

Autor teksta pjesme je Aleksandar Saša Stojaković iz Brčkog, a svoj doprinos određenim izmjenama teksta napravio je Almir Ajanović iz Gövlea u Švedskoj. On je ujedno bio i muzički producent jer Almir, iako živi u Švedskoj, ima muzički studio Tempo Production u Sarajevu. Obradu muzičkog video-spota uradio je Đorđe Safner koji je ranije radio sa Emirom Cerićem Cerom koji sada živi u Torontu i koji je također učestvovao u snimanju ove pjesme. Ovdje treba dodati da su Safner i Cerić iskusni muzičari od ranije i da su svojevremeno svirali zajedno u orkestru koji je ‘80-ih godina pratio Mikija Jevremovića.

– Interesantno je da je Cera zaglavio u Kanadi još prije rata nakon jedne turneje jer je tu sreo “ženu svog života” i ostao tamo do danas. Ali, eto, Banjaluka ga vuče i rado se uključio u cijeli projekat, govori Ramiz Jakupović.

U pjesmi “Opet sanjam Banjaluku” učešće su, između ostalih, uzeli i Emir Bašić iz Banjaluke, Nadir Garačević iz Mjölbyja i Vasko Petrovski iz Toronta.

By MojaBiH

Vaš komentar

ZIPA OVO

Goran Milić o opsadi Sarajeva/ VIDEO

Novinar, poliglot, putnik, dokumentarist i svjedok velikih svjetskih događaja i promjena Goran Milić u velikom nedjeljnom životnom …